Pravopis bosanskog jezika: Osma lekcija — Jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe i zvučnosti

11 JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE

111. Jednačenjem po mjestu tvorbe obuhvaćeni su suglasnici s, z,h i n.

Zubni suglasnici s i z te zadnjonepčani h alteriraju sa š i ž kada se nađu ispred prednjonepčanih suglasnika š, ž, ć, đ, č, dž, lj, nj:

a) suglasnik s alterira sa š: današnji (< danasnji), donošće (< donosče), košče (< kosče : kosac), lišće (< lisće : list), mašću (< masću : mast), mišlju (< mislju : misao), nošnja (< nosnja : nositi), pašče (< pasče : pas), piščev (< pisčev : pisac), podnošljiv (< podnosljiv), prošnja (< prosnja : prositi), snošljiv (< snosljiv : snositi), ščepati (< sčepati);

b) suglasnik z alterira sa ž: grožđe (< grozđe : grozd), ispražnjen (< ispraznjen : isprazniti), kažnjiv (< kaznjiv : kazniti), mržnja (< mrznja : mrziti), miraždžija (< mirazdžija : miraz), mlažnjak (< mlaznjak : mlazni), pažljiv (< pazljiv : paziti), pažnja (< paznja : paziti), vožnja (< voznja : voziti); tako i: bežićan (< bez + žičan), beživotan (< bez + životan), ražalostiti (< raz + žalostiti) i sl., poslije jednačenja z u ž po mjestu tvorbe i stapanja dvaju istih suglasnika u jedan.

c) Kada se suglasnik z nađe ispred bezvučnoga suglasnika, dolazi do jednačenja po zvučnosti, tj. daje s, a s alternira sa š: iščeznuti (preko isčeznuti od izčeznuti), iščupati (preko isčupati od izčupati), obeščastili (preko obesčastiti od obezčastiti), obrašćić (preko obrasčić od obrazčić), raščešljati (preko rasčešlati od razčešljati);

e) suglasnik h alterira sa š (ispred č i ć): Bišćanin (< Bihćanin : Bihać), mješćić (< mjehčić : mijeh), orašćić (< orahčić : orah), trbuščić (< trbuhčić : trbuh), vrščić (< vrhčić : vrh); skup hć može jednačenjem po mjestu tvorbe prijeći u šć, a može ostati nepromijenjen: dašćem (uz: dahćem), dašćući (uz: dahćući), dršćem (uz: drhćem), dršćući (uz: drhćući);

d) suglasnik n alterira sa m ispred b i Ova se alternacija bilježi na granici osnovne riječi i sufiksa: crmpurast (< crnpurast : crn), odbrambeni (< odbranbeni : odbraniti), prehrambeni (< prehranbeni : prehraniti), stambeni (< stanbeni : stan), zelembać (< zelen + bać). Tako i: bombon (: fr. bonbon).

112 Alteracije se ne prenose u pismu:

a) kada suglasnici s i z dođu ispred suglasnika lj i nj koji stoje na početku drugoga dijela složenice: izljubili (< iz + ljubiti), iznjihati (< iz + njihati), sljubiti, razljutiti, raznjihati, uzljuljati i sl., kao i ispred l i nj koji su nastali ijekavskim jotovanjem (l, n + j[ĕ] < e): bjesnjeti, iznjedriti, ozljeda, razbjesnjeti, sljeme, sljepilo, sljepoća, sljez, snježan, snjetljiv ( : snijet);

b) u složenicama čiji prvi dio završava suglasnikom n, a drugi po­činje suglasnicima p ili Tada se piše skupina np, nb iako se izgovara mp, mb: crvenperka, izvanblokovski, jedanput, stranputica, vanbračni, vanpartijski.

Suglasnik h može ostati neizmijenjen ispred ć u spomenutim primjerima kao dahćem, drhćem (uz: dašćem, dršćem).

U prezimenima: Rizvanbegović, Sinanpašić i sl. također se piše (ali i izgovara) skupina nb, np.

12 JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO ZVUČNOSTI

115. Jednačenjem po zvučnosti obuhvaćeni su tzv. pravi suglasnici, i to zvučni b, g, d, đ, ž, z, dž i bezvučni p, k, t, ć, š, s, č, f, h, c. Zbog ograničenja u raspodjeli fonema, prema kojima se ispred zvučnog iz ove skupine suglasnika može ostvariti samo zvučni, i obratno, ispred bezvuč­nog iz ove skupine samo bezvučni, alterniraju u jeziku b sa p, g sa k, d sa t, đ sa ć, ž sa š, z sa s, dž sa č, pa se to bilježi i u pismu. Sonanti (v, m, n, nj, lj, l, r, j) nisu obuhvaćeni jednačenjem po zvučnosti. Svi pravi suglasnici s obilježjem zvučnosti imaju svoje bezvučne
     parnjake; svoje zvučne parnjake nemaju bezvučni šumni suglasnici f, h, c. Podjela pravih suglasnika s obzirom na zvučnost vidi se iz ove tabele:

116. Dakle, ispred bezvučnog šumnog suglasnika zvučni šumni suglasnik mijenja se u svoj bezvučni parnjak: b > p: gipka (gib + ka), hljepčić (hljeb + čić), ophrvati (ob + hrvati), optužba (ob + tužba), vrapca (vrab + ca); g > k: drukčiji (drug + čiji); d > t: natpolovičan (nad + polovičan), othraniti (od + hraniti), potpis (pod + pis), slatka (slad + ka); đ > ć: omećka (omeđ + ka), smećkast (smeđ + kast), žećca (žeđ + ca); ž > š: bilješka (biljež + ka), drška (drž + ka); z > s: bespravan (bez + pravan), dolasci (dolaz + ci), ishitriti (iz + hitriti), iskopati (iz + kopati), raskinuti (raz + kinuti); dž > č: kembrički (Cambridge, kembridž + ski). Zvučni suglasnik koji se u ostalim padežima mijenja u svoj bezvučni parnjak u genitivu množine (ispred samoglasnika a) ostaje neizmijenjen: bilježaka (uz: bilješki), vrabaca.
117. Također se ispred zvučnog šumnog suglasnika bezvučni suglasnik mijenja u zvučni parnjak: p > b: oklobdžija (oklop + džija), tobdžija (top + džija); k > g: buregdžija (burek + džija), svagdašnji (svak + dašnji);  t > d: prosidba (prosit + ba), primjedba (primjet + ba), svadba (svat + ba), ženidba (ženit + ba); š > ž: zadužbina (za + duš[a] + bina); ­ s > z: glazba (glas + ba), zbiti (s + biti), zbratimiti (s + bratimiti), združiti (s + družiti), zgurati (s + gurati); č > dž: narudžba (naruč + ba), svjedodž­ba (svjedoč + ba), vradžbina (vrač + bina).

Zvučni suglasnik dobijen od bezvučnog ostaje nepromijenjen (ispred samoglasnika a; pod uticajem ostalih oblika) i u genitivu množine pojedinih imenica: primjedaba, svjedodžaba, ženidaba (uz: primjedbi, svjedodžbi, ženidbi). Kako bezvučni suglasnici f, h i c nemaju zvučnih parnjaka, ispred zvučnih suglasnika ostvaruju se kao f, h i c: lafdžija, ahbab, pincgauer (terensko vozilo); tako je i s imenima: Vrhbosna, Mehdija, Vahdeta, Vehbija, Šehzada, Nuhbegović.

118. Alteriranje se ne bilježi u pisanju u nekoliko slučajeva:
119. a) suglasnik d ispred s i š: gradski, ljudstvo, odsad, podstanar, predsjednik, šehidski; odšetati, odškrinuti, podšišati;
120. b) u složenicama (iz razloga jasnoće): adhezija, jurisdikcija, podtekst, podtip, postdiplomski, predtakmičenje, predturski, subpolaran, nadtrčati (drugo je natrčati); tako i: Obhođa, Podhranjen, Podhrastovi, Podtekija;
121. c) suglasnik đ piše se ispred nastavka -stvo: vođstvo (: vođa; u: vodstvo);
122. d) u pojedinačnim prostim i složenim riječima — u orijentalizmima i ostalim riječima stranoga porijekla: fesdžija, hadžski (: hadž), hutba, tekbir, tešdid; dragstor, gangster i sl.;
123. e) u pojedinim stranim imenima odstupa se od fonetskoga pisanja i kada se ne pišu izvorno; tako i u pridjevima od njih: Habsburg, habsburški, Musorgski, Rentgen (Rontgen), Thilisi, Vašington (Washington), vašingtonski;
124. f) u skraćenicama: dkg (dekagram), kg (kilogram), tbc (tuberkuloza), tzv. (takozvani), ŽTP (Željezničko transportno preduzeće).
125. Uobičajeno je u našoj tradiciji da se bošnjačka imena pišu izvorno (često su bez promjene i u samome izgovoru): Beghanuma, Edhem, Ezher, Midhat, Midhata, Subhija, Šefet, Šefija; Grabčanović, Zubčević.

Imena se, međutim, pišu onako kako bi ih pisali njihovi nosioci, tako imamo i: Fethija (t je izvorno), Hivzija, Magbul, Mithat, Mugdim, Ševket, Ševkija; Grapčanović, Zupčević i sl.

Hipokoristike pišemo s promijenjenim suglasnikom kako se i izgovaraju: Dutka (: Duda, Dudija), Rapka (: Rabija), Satka ( : Sadeta), Sutka (: Suada)

Za Akos.ba priredio: Mirza Pecikoza