Pravi put da pronađete sebe: Tajne psihoterapijske vještine

 Knjiga generalno govori o problemima psihičkog zdravlja sa aspekta jednog praktičara koji se svakodnevno u ordinaciji susreće sa različitim tipovima problema. U njoj su navedeni najkraći putevi da se do psihičkog zdravlja dođe, ali i da ga se sačuva. Ukratko su navedene najpoznatije psihoterapijske metode i njihovo krucijalno zanemarivanje ljudske duhovnosti. Ljudi koji pokušavaju dostići sreću bez traženja pomoći duhovnosti, uglavnom naprave jednu od dviju pogresaka. Ili žele pojačati užitke koji su genetski programirani u njima ili one koji su poželjni u datom društvu. Islamski pogled na svijet i život u cjelini utječe da nas upravo ne uznemiravaju događaji sami po sebi i da ih procjenjujemo onako kako bi uistinu trebalo. To kao i druge principe vjerovanja i ostalih obligatnih dužnosti sam iskoristio u terapijske svrhe. Ako ništa više od mogućeg prijedloga novog terapijskog pristupa, ponudio sam kariku koja je nedostajala dosadašnjim terapijskim vještinama.

Odlomci iz knjige:

“Po mom dubokom uvjerenju sukobi iznutra, koji klijente dovode u terapiju i savjetovanje, nalaze se u ovim važnim pitanjima: „Zašto sam ovdje? Šta želim od života? Šta daje svrhu mom životu? Gdje je izvor smisla mog života?“ Pored ovih pitanja, u terapiji često iskrsnu na površinu i uobičajene egzistencijalne dileme i stoljećima postavljana pitanja:

„Ko sam ja? Ko sam bio/la? Kuda idem?“

Dovoljno dobri odgovori na ova pitanja, daju smisao životu.”

“I svi su, rekli bismo na neki način bili u pravu! Neko je, vjerovatno stoga i ustvrdio kako psihoterapija ima koliko i psihoterapeuta. Ali čovjek k´o čovjek, želio bi sve sažeti, svesti na samo jedno – na jednu najvažniju stvar i reći: ona je najvažnija za pojedinca, za ličnost i njen psihološki rast i razvoj. Ta čudesna rečenica ili pojam bi trebali onda objašnjavati sve – i psihičko zdravlje i bolest i lijek(ove) kao i dalji psihički rast i razvoj. Ali koja je to čudesna riječ ili par riječi, koje će pomoći u rješavanju rebusa zvanog zamršeni psihički život?! Šta je to najvažnije za čovjeka? Učenje, motivacija, emocije, rad, djelovanje.., ko će znati?! Ili je i samo pitanje pretenciozno!?”
“Kada je riječ o religijskom pristupu i uključivanju u praktične slučajeve, ovdje ćemo govoriti o islamskom učenju. Ono ima već utabane staze i metode, i rekao bih čak i tehnike, što je u startu velika prednost. Dakle, nije potrebno otkrivati toplu vodu. Važno je samo objelodaniti, dati značenja, preimenovati stvari i postupke, utrti staze, otkriti i razjasniti skrivene putove i početi raditi.”

“Šta osoba čini da staje na put vlastitoj sreći ili ličnom ispunjenju?

Šta bi ona trebala PRESTATI činiti na tom putu, i s čim početi?”

“Potrebna nam je intervencija ili reakcija na navedeno stanje ili devijaciju. Ali ova se intervencija više odnosi na našu unutrašnjost, obzirom da vani malo šta možemo promijeniti. Ustvari, nadamo se da će tako doći i do vanjskih promjena. Upravo stoga što su misli i emocije najvažniji za ljudski život i što su povezani! Misli daju interpretaciju događaja, a emocije su sukus ili posljedica tih interpretacija. Interpretacije su se tokom stotina godina, kao što smo vidjeli iskrivile, zadobile drugi karakter, stvari se izmakle kontroli. Koji je naš odgovor da bismo „o(p)stali živi?!“ Potrebne su nam drugačije interpretacije! Kako natjerati svijest da kontrolira emocije i misli, je ustvari – ključno pitanje!? To je jednostavno nova zadaća, koju moramo zadovoljiti/odraditi, kojoj moramo doskočiti, ako hoćemo da bezbolnije premostimo ovaj period od rođenja do smrti.”

Narudžbe na tel: 061-154-029 / elharun@bih.net.ba

Kontakt na Facebooku:  Tajne psihoterapijske vještine

Više na: psiholog-elharun.com

Biografija autora:

 
Selimović Elharun rođen je 02.09. 1961.g. u Žepču, Republika Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu završio u Žepču, a gimnaziju u Zavidovićima. Na Odsjeku za psihologiju u Zagrebu završava studij Psihologije, kao jednopredmetne grupe nauka.Nakon završavanja studija psihologije Selimović Elharun zapošljava se prvo u Centrima za socijalni rad na području Žepča, Zavidovića i Maglaja (na poslovima psihološkog savjetovanja, delinkvencije, poremećaja ponašanja, ometenosti u razvoju). Od 1990.-1993. godine radi u Neuropsihijatrijskom dispanzeru Regionalnog med. centra “dr. Safet Mujić” u Mostaru gdje radi u svojstvu kliničkog psihologa.
1991. god vodi, kao terapeut Klub liječenih alkoholičara u Mostaru.

Istraživao rasprostanjenost alkoholizma i drugih ovisnosti u zapadnoj Hercegovini. Istoimeni naučno-istraživački projekat prezentirao na Kongresu alkohologa održanog u Skoplju, 1991.g. 

1991. objavio knjigu “Nikotin, alkoholizam, i droga” u izdanju Saveza klubova liječenih alkoholičara, Mostar.
Od jula 1992.g. radio sa vojnicima, izbjeglicama, ranjenim, zlostavljanim i silovanima u ratu.
Od 1996.g. pa do danas radi kao klinički psiholog u Općoj bolnici Konjic.

Još u toku studija psihologije Selimović Elharun je ispoljio interesovanja za naučni i stručni rad. Broj i karakter seminara iz psihoterapije (kibernetske, Balintove grupe, grupne analize, kognitivne terapije) zatim trening programi iz Post-trauma terapije, supervizije psihoterapije i mentalnog zdravlja u zajednici koje je uspješno pohađao i završavao, pokazatelji su naglašene potrebe za znanstvenim usavršavanjem. Učestvovao je u većem broju stručnih i naučnih skupova gdje je objavio veći broj radova na temu ovisnosti i tretmanu iste, te aktualizirao probleme javnog zdravstva, zatim invalida, duševnih bolesnika (Kongres alkohologa u Skoplju 1991. g; 6. i 7. Alpe-Adria konferencije, (Opatija) IV dani javnog zdravstva u BiH (Travnik) itd.)

Svoj radni angažman u zvanju asistenta, a potom predavača za psihologiju, započeo je na Pedagoškoj akademiji Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru od novembra 1997.g. U međuvremenu je specijalizirao traumatsku psihologiju 1999. g. u Odsjeku za psihologiju u Sarajevu i stekao stručno zvanje: specijaliste traumatske psihologije.

2002.g. izabran je za predavača psihologije na Pedagoškoj akademiji (sada Nastavničkom Fakultetu) u Mostaru. U tom periodu je izabran za sudskog vještaka psihomedicinske struke u Hercegovačko-Neretvanskom kantonu. 

U toku sedmogodišnjeg angažmana kao predavača psihologije publicirao je slijedeće knjige: “Opća psihologija” (Mostar, 1997.),
“Osnovi razvojne i pedagoške psihologije” (Mostar, 2001.); udžbenik za srednje škole “Opća psihologija” (Fojnica, 2001.) Istražujući veze između religije i nauke napisao je knjige: “Ogledi o duši”; “Čudesna nemoć napetosti”

2007.g. uspješno je odbranio magistarski rad na Odsjeku za psihologiju u Sarajevu na temu silovanja u ratnim i mirnodopskim okolnostima, i stekao naučni stepen Magistra psiholoških nauka. Ambicija mu je nastaviti svoj daljnji naučni angažman u pravcu doktorata psiholoških nauka. Dugogodišnji je koordinator Općinske radne grupe za borbu protiv ovisnosti na području općine Konjic. Kontinuirano provodi projekte primarne prevencije bolesti ovisnosti na području ovog grada. Autor je brošure: “Uloga roditelja u borbi protiv ovisnosti”. Predsjednik je kantonalne komisije za kategorizaciju djece ometene u psihofizičkom razvoju, te se u posljednjih sedam godina intenzivno bavi problematikom i tegobama ove djece. Inkluzija i poboljšanje edukacijskih mogućnosti takve djece su predmet njegova sadašnjeg i najčešćeg interesovanja. 

Akos.bA