Poznate ličnosti primile islam – istina ili dezinformacija?

U posljednje vrijeme svjedoci smo mnogih priča o pokajanju ili primanju islama poznatih ličnosti iz svijeta estrade, umjetnosti, sporta, religije, te pripadnika redova različitih sekti, ateista, kršćana, budista do onih koji su muslimani ali su pretjerali u griješenju.

Muslimani su prema takvim dešavanjima i vijestima zauzeli tri stava: jedni  su ih pohvalili pretjerujući u tome čestim spominjanjem i veličanjem svim raspoloživim načinima te učinili takve osobe važnijim od učenjaka u nekim pitanjima vjere i postupanja u svakodnevnom životu zbog njihove slave; drugi su sasvim skeptično odbacili bilo kakvu mogućnost da je to stvarna istina, čak i onda kada jeste; dok su treći, realno sagledavši situaciju, zahvalili Allahu na Njegovom obećanju da će On, subhanehu ve te‘ala, sačuvati Svoju vjeru do Sudnjeg dana.

Možda je sada, u cvatu internet svijeta i društvenih mreža, Twitter i Facebook “novinara” i timova administratora islamskih stranica, pravo vrijeme da se objasne osnovna pravila i savjeti prihvatanja vijesti pokajnika i konvertita nakon ukazane im Allahove milosti da se spase prije roka im određenog, a i vijesti općenito.

Prvo: Ako se neka osoba pokaje za velike grijehe ili prihvati islam, a usput se radi o svjetski poznatoj ličnosti, ne treba pretjerivati u zahvalama i porukama koje on/ona nikada neće pročitati, respektima i člancima punim nestvarnih riječi koje su proizvod izljeva velike količine emocija svakog od nas, što je i razumljivo ako ne prelazi granice, ali Allah, subhanehu ve te‘ala, rekao je u prijevodu značenja: “l svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!” (En-Nur, 31).

Dotični je, dakle, po kur’anskom tekstu, uradio ono što je obaveza svakog čovjeka na zemaljskoj kugli i što ne spada u nadnaravna čuda i on ima najveću korist od učinjenog koraka, a svako pretjerano uzdizanje može poremetiti stanje i čvrstinu te prisebnost osobe koja se pokajala ili primila islam te umanjiti želju za potpunim preokretom koji je u početku težak i mukotrpan put podložan osjetljivom šejtanskom došaptavanju, a koji mi, kao “obični ljudi”, koji žive daleko od svijeta kamere, nikada ne možemo dokučiti.

Drugo: Pokajanje biva isključivo radi Allaha, radi Njegove nagrade i zadovoljstva i udaljavanja od Vatre, a neki od primjera za koje smo svi “horski” plakali od sreće što su dio nas, zapravo su iskoristili muslimane pridobivši veliki broj simpatija i nikada u stvarnosti ne obznanivši islam, dok s druge strane muslimani, slaveći njhovo (ne)primanje islama, proveli su dane i mjesece da bi shvatili da ako je neka pjevačica stavila krpicu na glavu prilikom posjete arapskim zemljama, ne znači da je posvjedočila pripadnost islamu, niti da dolazak određenog fudbalera u arapsku zemlju nije nužno znak da je postao naš brat u vjeri, te da papin stvarni razlog davanja ostavke ne mora biti  primanje islama. Zar ne?

Treće: Humantarni volonterski rad dijela poznatih ličnosti današnjice je pohvalna stvar koju ni muslimani neće negirati, jer je pravednost kur’anski imperativ bez obzira da li je riječ o muslimanu ili nevjerniku, međutim problem nastaje kada mi, kao pripadnici najispravnijeg puta tj. islama, preokrenemo događaj u svoju korist te prisilno pokušavamo objasniti (stječe se dojam) i njima samima da oni nisu došli novčano pomoći izbjeglice, već su namjerili izgovoriti šehadet.

Suvišno je reći kakvu tada sliku šaljemo o sebi i o muslimanima u globalu. Iako zvuči smiješno, realnost nas uvjerava da je stvar alarmantna.

Pravednosti radi, zar mislimo da je lijepo hvaliti nekoliko hiljada dolara koje je muslimanima platio nevjernik za kojeg nerijetko znamo da je otvoreni neprijatelj islama, jednom ili dva puta u životu u sklopu misionarstva, a pljuvati desetine milijardi dolara koje su davale islamske zemlje, u prošlosti, sadašnjosti i koje će davati i u budućnosti, ali tobože voze skupa auta, grade nebodere i bacaju pare?

Gdje je tu logika? Zar nije vidno da se radi o zavisti brata prema bratu, priznali mi to ili ne.

Vratimo se na “prisilno” konvertiranje nemuslimana. Zašto je sve ovo potrebno spomenuti?

Naime, nama je Kur’an ponudio univerzalne savjete i smjernice kakve sve knjige i enciklopedije iz svih oblasti zajedno neće uspjeti pružiti, ali mi pohrlismo radije nečemu što je potpisano i preporučeno od “poznatih” naučnika, pisaca, kao da ne vjerujemo dovoljno u ono čemu nas je naš Plemeniti Gospodar podučio – a tako i najuzvišeniji nepogrešivi pravilnik prilikom prenošenja vijesti, kao što stoji u prijevodu značenja:

“O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete” (Hudžurat).

Suprotno ovome, kod nas vlada parola koja unosi sumnju u očima nemuslimana – “objavi pa provjeri”, a često i nakon provjere, oglušeni na nešto što se zove objektivnost, vijest “krasi” islamske stranice i portale. Za svaki slučaj?

Pogledajmo malo po internetu koliko je lažnih priča muslimana koji su navodno prešli na kršćanstvo pa ćete shvatiti količinu i sramotu dezinformacije kada vidite amaterski objavljene članke i video zapise, bez relevantnih informacija iz pouzdanih izvora. Ne samo to, bit ćete ljuti što nemuslimani izmišljaju nešto za što nikakav dokaz nisu iznijeli. I treba da budete.

Ali, nemojte se  začuditi kada nemuslimani nama ne žele povjerovati da su Marija, Ivana, Mladen i Radoslav stvarno primio islam čak i onda kada je pred njima lično svjedočenje istih. Zbunjeni su!

Mnogo puta smo im mi lično dokazali da objavljujemo nešto što je apsolutno neutemeljeno, a posebno što nije zasnovano na oficijelnoj izjavi osobe koju “preobratismo”. Kako onda da se snađu u moru sezonskih vijesti raznih poznatih ličnosti “konvertita”, kad im vrijeme pokaže suprotno.

Također, ne trebamo se čuditi što nam nemuslimani, kad god dobiju priliku, poruče da nam je “jedini posao prevesti ljude na islam” i prikupiti sebi bodove za što veći broj izmišljenih događaja, dokazujući da nam je vjera istina.

Zaista, islamu takvi dokazi ne trebaju.

Islam je sam po sebi dovoljan, ko hoće – prihvatit će, ko neće – ta nemojte ga islamom kititi prije negoli on sam shvati da boljeg nakita nema i prije nego što ga počasti Onaj koji upućuje:  “Ti ne možeš uputiti koga ti želiš, nego Allah upućuje koga On hoće!” (28:56)

Zar nije odlika pametnih da obuzdaju svoju brzopletost i prestanu objavljivati vijesti koje nigdje na svijetu nećete naći, pod izgovorom da to nevjernici kriju i da o tome neko mora pričati?

Pričaj, ali nakon što prođeš kur’anski skener: “O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete” (Hudžurat).

Općenito, da bismo još bolje shvatili pogubnost prenošenja neprovjerenih vijesti, prisjetit ćemo se primjera ashaba, radijallahu anhum, kad su učinili hidžru iz Mekke u Abesiniju gdje su uživali slobodu i sigurnost, dok se nije pročulo da su mušrici Kurejšije primili islam u Mekki, što je navelo da se određeni broj ashaba vrati u Mekku i otkrije da je vijest bila sasvim neistinita, te padnu u kažnjavanje, a sve zbog pogrešnih glasina.

Pitanje neprovjeravanja vijesti u ovom našem slučaju o kojem govorimo nosi mnoge štetne posljedice, a od najupečatljivijeg negativnog učinka jeste poruka svijetu da je islam vjera koja svojim sljedbenicima daje prostora za laži s namjerom da se pridobije brojnost i čuvenost, a islam je daleko od toga, jer je  jedan od glavnih ciljeva na kojem stoljećima počiva islam – govor s dokazima, bilo da se radi o vjerskom propisu ili nekom drugom polju i to je ono što islam izdvaja i čini posebnim od drugih vjera i pravaca, te ne ostavlja prostora da svako prenosi šta i kako hoće dok ne pojasni ljudima iznoseći jasne dokaze i izvore.

Pa tako najčešći razlog zbog kojeg neko smiri srce u islamu jeste upravo postojanje dokaza. Zar da mi djelima pokazujemo drugačije?

Ovo je apel svakome ko pročita – da naučimo važnost provjeravanja vijesti i fatalne posljedice koje proizlaze iz suprotnog. Znaj da zbog pogrešne vijesti koju proširiš snosiš odgovornost svih ostalih koji je od tebe podijele s drugima, pa sljedeći put kad neko napiše da je poznata zvijezda primila islam ili bilo što drugo – provjeri  izvor.

Znamo da ti namjera nije loša, ali razmisli koliko zapravo štete napraviš šireći glasine.

Zabavi se stvarnim događajima i potrudi se da ti ne promakne nijedna izrečena ili napisana riječ, zabilježena u knjigama čije informacije ne blijede, za čije se prenošenje nema potrebe kajati.

“On ne izusti nijednu riječ a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.” [50:18]

Piše: Hanka Vlahovljak

(akos.ba/minber.ba)