Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > Nauka i tehnologija > Islam ispred nauke: Jedenje mesa životinja koje se hrane izmetom

Islam ispred nauke: Jedenje mesa životinja koje se hrane izmetom

 

Šejh Abdu-l-Medžid Ez-Zindani, prvi sekretar Instituta za naučna dostignuća, obuzet je ljubavlju za vođenjem naučnih diskusija sa vodećim stručnjacima iz raznih naučnih oblasti kako bi dokazao da su Kur’an i hadisi pretekli naučne činjenice o svijetu i čovjeku.

Ovo je jedna od diskusija vođena na jednom od tih naučnih susreta sa uvaženim profesorom Nilsonom, poznatim britanskim predavačem parazitologije. Učešće u diskusiji uzeli su i prof. Muhammed Jusuf Sekr i dr Muhammed Sadik Arefe sa univerziteta “Kralj Abdu-l-Aziz” iz Džede. U ovom broju časopisa “El-’idzazu-l-’ilmi” prenijet ćemo jedan dio te diskusije koji je u vezi sa zaštitom od parazita i mikroba, prilikom čega ćemo sasvim jasno vidjeti kako su hadiski tekstovi pretekli ono što je potvrđeno iz ove oblasti.

Šejh Ez-Zindani: Da sada pređemo na temu životnja koje se prije klanja moraju hraniti određeni period čistom hranom, jer one jedu nečist (izmet). Da li je gledajući kroz historiju iko zabranio jedenje tih životinja?

Dr Nilson: Ne znam… jedino to što čovjek u svojoj biti ima osjećaj prema ljepim stvarima i osjećaj za nekim redom, a postojanje životinja koje jedu izmet spada u stvari koje nisu lijepe.

Šejh Ez-Zindani: Uz dužno poštovanje prema onome što ste rekli, čovjek koristi gnojivo na njivama koje daju plodove, međutim, ono se promijeni. Pa kada to čovjek prihvata u slučaju njive, isto tako to prihvata i u slučaju životinja.

Dr Nilson: Shvatio sam problem. Izmet se koristi kao gnojivo za zemlju. Ljekari koji rade u pustinji su koristili neke materije izdvojene iz izmeta, kao npr. u Africi, za liječenje nekih bolesti koje kod njih postoje. Čak koliko se sjećam i u Britaniji i u Evropi. Nedavno sam čitao da se Martin Luter, koji je bio jedan od velikih vjerskih ljudi u staroj Evropi, izlijecio od malarije tako što je pojeo konjski izmet.

Šejh Ez-Zindani: Dakle, ova posljednja izjava proturiječi onoj prvoj, a to je da su ljudi prezirali životinje koje jedu izmet, dok izjave poput ovih čine im bliske te životinje.

Dr Nilson: Ne, nije tako. To nije prihvatljivo sa vidljive strane.

Šejh Ez-Zindani: Dakle, sa naučne i historijske strane, da li je zabilježeno u historiji nauke ili u historiji ljudskoga roda da je neko zabranio jedenje životinja koje jedu nečist (izmet)?

Dr Nilson: Ne znam. Međutim, moram reci da ja nisam historičar, ali sam siguran da kad bi duže istrazivali papiruse iz doba faraona stare egipatske civilizacije, ili rimske, ili grcke, ili pak stare asirske, da bi našli nešto što upućuje na odvratnost prema tim životinjama koje jedu izmet. Ne znam…

Šejh Ez-Zindani: Pitam Vas u naučnim okvirima, kada su liječnici zabranili da se jede meso životinja koje jedu izmet? Ili to oni još uvjek ne zabranjuju?

Dr Nilson: Otkrivanje prvog parazita koji se prenosi ovim putem (tj. sa životinja koje jedu nečist na čovjeka) se desilo 1838. god. kada je naučni istraživač Bagehot otkrio parazit trihine. Naučni istraživač Zenka je otkrio ulogu tog prazita 1858. godine, tj. prije više od 100 godina. Zenka i njemački naučnik Fichte su otkrili da svinja prenosi parazit trihine ne čovjeka. To sve je bilo prije samo 130 godina otprilike. Približno u isto vrijeme Kikin, Majs, Fichte i dr. su otkrili ulogu postojanja jedne vrste trihina koja je poznata pod imenom tinijasidzijat i tinasolijam tako da ona dospijeva u fazu razvoja kada neka životinja pojede nečist. Mi još uvjek govorimo o 50-tim godina XIX. stoljeca. Smatram da znate da ja učim svoje studente da koriste hadise koje ja smatram važnim za obican narod. Nakon posmatranja hadisa po drugi put sa Vama saznao sam da ima mnogo hadisa za koje ja još uvjek ne znam. Međutim, stigao sam do jednog generalnog zaključka, a to je da kad bi ljudi na svim krajevima svijeta slijedili ono na šta upućuju pomenuti hadisi vjerovjesnika Muhammeda, nestale bi mnoge bolesti koje izazivaju paraziti.

(preuzeto iz časopisa “El-’idzazu-l-’ilmi”, br. 7., džumade-l-ula, 1421. g/h, str. 22-26)

(Akos.ba)

  

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top