Povezujuće roditeljstvo: Sedam alata uspješnog roditeljstva

1.  Zbližavanje pri rođenju – zbližite se sa svojim djetetom što ranije

Način na koji novorođenče i roditelji započnu uzajamni odnos često određuje i način na koji će se ta rana privrženost razvijati. Aktivno sudjelujte u odluci na koji ćete način donijeti svoje dijete na svijet. Preuzmite odgovornost za svoj porođaj, obrazujte se i sa specijali­stom za porođaje ili babicom, odredite vlastito viđenje svog porođaja. Traumatski porođaj ili nepotrebno hirurško odvajanje majke i djeteta pri porođaju nipošto nisu savršeni poče­tak roditeljstva. U tom slučaju, dio energije koju biste inače usmjerili na upoznavanje svojeg tek rođenog djeteta morate iskoristiti da biste se oporavili. Zadovoljstvo porođajem pretače se u kasnije zadovoljstvo svojim djetetom. (Pročitajte poglavlje 2. »Deset savjeta za siguran i zadovoljavajući porođaj« kako biste razumjeli vezu između porođaja i zbližavanja te sma­njili rizik od traumatičnog ili čak nepotrebnog porođaja hirurškim putem. Također, na stra­nici 77. potražite savjete o tome kako nadoknaditi zbližavanje propušteno zbog mogućeg odvajanja majke i djeteta koje je bilo prouzroče­no medicinskim razlozima. Na stranici 58. proči­tajte zašto je važno da ste u bolničkoj sobi zajed­no s novorođenčetom.)

Prve sedmice i mjeseci osjetljivo su razdoblje u kojem majka i djetešce moraju biti zajedno. Rana bliskost potiče razvoj urođene privrženosti no­vorođenčeta kao i intuitivnu, biološku majčinsku skrb. Rana bliskost događa se upravo onda kada su najizraženije djetetove potrebe i majčin zaštitnički nagon. Razumije se da proces zaljubljivanja u svoje dijete i osjećaji bliskosti ili privrženosti po­činju puno prije i nastavljaju se još dugo nakon samog porođaja. (U poglavljima 4. »Dobar poče­tak s novorođenčetom« i 5. »Obitelj nakon poro­đaja – kako se prilagoditi« potražite praktične na­putke o zbližavanju s djetetom tokom porođaja i  u postporođajnom razdoblju.)

2.  Vjerujte dječijem plaču – protumačite signale koje vam šalje i odgovorite na njih

Jedan od prvih izazova s kojim ćete se suočiti bit će tumačenje želja i potreba vašeg novorođenčeta iz trenutka u trenutak. To može biti vrlo frustrirajuće i dovesti vas do raspolože­nja u kojem će vas preplaviti osjećaj »ja nisam dobar roditelj«.

Opustite se! Zahvaljujući svojem djetešcu postat ćete odličan tumač znakova. Naučnici su nekoć vjerovali da su tek rođena djeca samo pasivni promatrači u procesu skrbi.

Danas znamo da novorođenčad aktivno sudjeluje u oblikovanju reakcija svojih rodite­lja. Evo kako: Djeci su urođena ponašanja koja podstiču zbližavanje,ponašanja koja magnet­skom privlačnosti djeluju na roditelje toliko snažno da ih jednostavno moraju prihvatiti. Neka AP(povezujuće roditeljstvo) ponašanja novorođenčeta teško je ne primijetiti, primjerice plač, smijeh i umilja­vanje; neka pak prate suptilniji znakovi poput kontakta očima i govora tijela. Svi roditelji, posebice majke, imaju urođeni sistem intuicije kojim tumače i odgovaraju na signale koje im šalju njihova djeca. Poput sistema odašiljač-prijemnik, majka i dijete kroz praksu fino uga­đaju međusobnu komunikaciju dok ne postignu prijenos bez smetnji. Brzina razvoja te ko­munikacije nije kod svih ista: negdje novorođenčad šalje jasnije signale; drugdje su roditelji bolji tumači tih signala. Ali dobra veza svakako će se razviti. To će se dogoditi prije imate li na umu da trebate biti otvoreni i osjetljivi.Čak je i poneka »kriva« reakcija (na primjer, nutkanje hranom djeteta koje samo želi da ga nosite) bolja nego da je uopće nema, jer time po­tičete svoje dijete na daljnju suradnju.

Kada novorođenče plače, podignite ga. Koliko god to jednostavno zvučalo, mnogi ro­ditelji poslušaju savjet da puste dijete koje plače kako ne bi nagradili »loše« ponašanje. Ali novorođenče nije zločesto; ono komunicira s vama na jedini način koji mu je priroda pru­žila. Zamislite kako bi vama bilo da ste potpuno nekoordinirani – nesposobni pomoći sebi na bilo koji način – i da vaši krici u pomoć budu ignorirani. Novorođenče na čiji plač niko ne odgovara neće postati »dobro« dijete (premda mnoga utihnu); ono će postati obeshra­breno dijete. I naučit će jedinu stvar koju ne želite: da ne može izreći svoje potrebe ili oče­kivati da budu zadovoljene.

Lako je drugome savjetovati vam da pustite svojedijete neka plače. Ako se ne radi o izni­mno osjetljivoj osobi, u hemijskom sastavu njezina ili njegova tijela ništa se ne mijenja kad vaše dijete zaplače. Idemo malo pojednostaviti stvari. Plač vašeg djeteta vam smeta – tako i treba biti. To se posebno odnosi na majke. Kad bismo majku i dijete promatrali u laborato­rijskim uvjetima i pritom na majčina prsa spojili uređaj koji mjeri optok krvi, evo što bismo saznali: kad majka čuje plač svog djeteta, dotok krvi u njezine dojke trenutno se poveća, pra­ćen neodoljivim nagonom da podigne i utješi dijete. Djetetov je plač moćan jezik, oblikovan radi njegova preživljavanja i razvoja, kao i roditeljskog odaziva.

 Odgovorite na njega! (Na stranicama 58. i 353. potražite detaljnije informacije o komuniciranju plačem.)

Zadovoljavanjem djetetovih potreba tokom prvih mjeseci razvit će se pouzdani obras­ci sporazumijevanja. S vremenom možete postupno odgađati svoj odaziv i vaše će djeteš­ce naučiti malo pričekati, jer će naučiti jezik koji se ne temelji samo na plaču i razviti me­hanizme samopomoći.

Ako ništa drugo, odgovaranje na potrebe svojeg djeteta smatrajte ulaganjem u buduć­nost; jednom kad naraste, a potrebe budu veće od gladi i uspavljivanja, bit će vam drago što ste razvili dobru komunikaciju.

3.  Dojite svoje dijete

Očevi često kažu: »Mićemo dojiti.« U dojenju zaista sudjeluje cijela obitelj. Najuspješnije dojilje i djeca koje smo vidjeli imaju podršku u muževima i oče­vima. Neprocjenjiva je korist od dojenja za zdravlje i razvoj novorođenčeta, ali ono o čemu se dovoljno ne govori jesu veličanstveni učinci dojenja na maj­ku. Evo koje su koristi za vas: svaki put kad hrani­te dijete, u krvotok vam ulaze hormoni (prolaktin i oksitocin). Ti »majčinski hormoni« sudjeluju u iz­gradnji hemijskog temelja za ono što je poznato kao majčinski instinkt. Kao što ćete naučiti u kasnijim poglavljima, isti hormoni stvaraju mlijeko i olakša­vaju majčinstvo. A u 8. poglavlju saznat ćete da no­va istraživanja pokazuju kako dojena novorođenčad izrasta u pametniju djecu.

4.  Nosite svoje dijete što češće

Od svih trendova u roditeljstvu što su zadnjih godina stigli na Zapad, ovaj je najuzbudljiviji. Tokom istraživanja načina roditeljstva bili smo na Međunarodnoj konferenciji o roditelj­stvu, na kojoj smo primijetili da majke iz drugih kultura nose svoju dojenčad u nosiljkama- pregačama koje su dio njihove tradicionalne nošnje. Zadivio nas je spokoj na licima te djece i osobita nježnost njihovih majki prema njima. Pitali smo majke zašto nose djecu. Izrekle su dva jednostavna ali mudra odgovora: Dobro je za dijete; Majci olakšava život.To je to! To je ono što svi roditelji žele: učiniti nešto dobro za svoju djecu, a sebi olakšati život.

Nosiljka za dijete postat će vam jedna od neizostavnih potrepština u brizi za dojenče. Nećete htjeti izaći iz kuće bez nje. To ne znači da dijete morate nositi cijelovrijeme, ali moglo bi promijeniti vaše poimanje novorođenčeta. Većina ljudi misli da novorođenčad mirno leži u svojim kolijevkama gledajući i pipkajući igračke iznad glave, a podiže ih se tek toliko da ih se nahrani, previje i malo s njima poigra, da bi ih se zatim vratilo »tamo gdje pripadaju«; ta razdo­blja nošenja samo su obveza povremenog umirivanja i maženja tako da ih se opet može spustiti.

Novorođenče većinu vremena nose roditelji ili skrbnici, a spuštaju ga tek kad čvrsto za­spi ili ako moraju zadovoljiti vlastite potrebe.

Nošenoj djeci i njihovim roditeljima događaju se dobre stvari; najprimjetnija je da no­šena djeca manje plaču, kao da zaborave biti nemirna. Osim što su sretnija, ta se djeca i bo­lje razvijaju. Mogući razlog tome je da se energija koju bi trošila na plakanje usmjerava u rast. Uz to, djeca puno brže uče u naručju zaposlenog roditelja. Nošenje odgovara i vama jer se fino uklapa u prezaposleni ritam živo­ta. Omogućava vam i da dijete vodite svuda sa sobom. Ne morate biti vezani uz dom; va­šem djetetu dom je tamo gdje ste vi. (U po­glavlju 14. »Kako nositi dijete: Nošenje djeteta je znanost i umjetnost« potražite osobni kurso nošenju djeteta i saznajte koliko je nošenje korisno za djecu i koliko roditeljima olakša­va život.)

5.  Spavajte uz dijete

U najranijim fazama roditeljske karijere nau­čit ćete da novorođenčad koja prospava cijelu noć živi u knjigama ili pripada drugim ljudi­ma. Pripremite se na nemirne noći sve dok ne ustanovite gdje vi i vaše novorođenče najbolje spavate. Neka djeca najčvršće spavaju u vla­stitoj sobi, neka u roditeljskoj, a neka najljep­še spavaju stisnuta uz majku. Najbolji je program spavanja onaj u kojem vi i djetešce najbolje spavate, i to je vrlo osobna odluka.Slobodno isprobajte razne aranžmane spavanja, što uklju­čuje primanje djeteta u vlastiti krevet – noćno roditeljstvo mi zovemo zajedničkim snom.

Od svih faktora povezujućeg roditeljstva izgleda da zajednički san izaziva najviše polemika, premda nije najjasnije zbog čega. Nevjerojatno nam je da je tako lijep običaj, pri­rodan od davnina, u modernom društvu etiketiran kao nepoželjan. Većina novorođenčadi u svijetu spava sa svojim roditeljima. Čak i unutar zapadne kulture sve više roditelja uživa u takvom noćnom aranžmanu – samo što to ne priznaju liječnicima i rođacima. Sljedeći put kad se nađete u društvu više novopečenih roditelja, provedite malo istraživanje: sva­kom pojedinačno spomenite kako razmišljate o tome da spavate uz dijete. Iznenadit ćete se koliko ljudi radi upravo to, barem povremeno. Nemojte strahovati od toga da dijete neće htjeti prijeći u svoj krevetić kad za to dođe vrijeme. Hoće. Potreba za noćnom bliskosti tek je jedna faza u djetetovu životu i mada traje razmjerno kratko, njeni blagotvorni učinci bit će prisutni do kraja života.

(Detaljnije objašnjenje o tome kako spavanje uz dijete čini roditeljstvo noću lakšim i koristi vašem djetetu, kao i najnovija istraživanja o toj kontroverznoj temi, potražite u 15. poglavlju: »Roditeljstvo noću: Kako uspavati novorođenče.«)

6.  Ravnoteža i jasno postavljene granice

U želji da djetetu pružite sve što je potrebno, teško je odoljeti iskušenju da mu date sve što poželi. To može rezultirati majčinom preopterećenosti. Dolaskom novorođenčeta u dom može se naglavce okrenuti dotadašnji predvidljivi raspored jednog para. Tada je pri zado­voljavanju djetetovih potreba lahko zanemariti bračne kao i lične potrebe. Kroz ovu knji­gu pokazat ćemo vam kako razviti zadovoljavajuću osjetljivostprema djetetu, odnosno ka­ko znati kada treba reći da,a kada ne,i znati kada reći dazadovoljavanju ličnih potreba. Ako mami i babi dobro ide, i dijete će napredovati. Moja iscrpljena supruga jednom mi je rekla: »Nemam se vremena ni istuširati koliko me moje djetešce treba.« Pun ljubavi sam je podsjetio: »Ono što tvoje dijete treba je sretna, odmorna majka.« Upamtite, iako povezuju­će roditeljstvo nije najjednostavniji način roditeljstva, ako se pravilno provodi, tre­bao bi biti najugodniji.

7.  Oprez sa zagovornicima discipliniranja

Velika ljubav koju osjećate prema djete­tu i želja da postupate na najbolji mogu­ći način čini vas podložnima svakojakim savjetima. Pripremite se na kišu dobro­namjernih savjeta poput: »Pusti ga da se isplače«, »Uvedi mu red«, »Ne bi ga višetrebala dojiti!«, »Ne podiži ga toliko, razmazit ćeš ga!«… Slušamo li sve savjete, bez ograni­čenja, dogodit će se situacija u kojoj svi gube: dijete gubi povjerenje u jasnoću signala ko­je odašilje, a roditelj vjeru u svoju sposobnost tumačenja i odgovaranja na signale. Poslje­dica može biti jaz između djeteta i roditelja, što je upravo suprotno bliskosti koja se razvija povezujućim roditeljstvom. Povezujuće roditeljstvo temelji se na osjetljivosti, a disciplini­ranje uvjetuje neosjetljivost. Povezujuće roditeljstvo pomaže vam da bolje upoznate i razu­mijete svoje dijete; discipliniranje to remeti. Svrha je discipliniranja djeteta da ono postane »ugodnije«. Temelji se na netačnoj pretpostavci da djeca plaču kako bi manipulirala, a ne komunicirala. Knjige i kursevi o discipliniranju djece uče majke da se opiru svom osnovnom nagonu koji ih tjera da odgovaraju na signale što ih šalju njihova djeca. S vremenom će izgubiti osjetljivost i povjerenje u vlastitu intuiciju. Intuitivno promislite prije iskušava­nja bilo koje metode discipliniranja.

Povezujuće roditeljstvo nešto je čemu treba težiti. Možda nećete moći uvijek slijediti savjete o zbližavanju, što iz zdravstvenih razloga i razlika u načinu života, a što zbog uobi­čajenih životnih teškoća. Roditeljstvo je preosobno, a djeca su presložena da bi mogao po­stojati samo jedan način. Ali navedenih sedam alata pružaju osnovna oruđa pomoću kojih možete razvijati stil roditeljstva koji vam najviše odgovara. Neka ponašanja, poput nošenja djeteta i vjere u plač mogu provoditi ne samo roditelji već i zamjenski skrbnici. Učenjem vaših zamjena ovim važnim tehnikama povećavate izglede da će i – kada budete odsutni – vaše dijete biti dobro zbrinuto.

Važno je povezati se s djetetom.Iskoristite sve što povezujuće roditeljstvo pruža roditeljima i djeci. Jednom kad ste vezani, provodite ono što je dobro i mijenjajte ono što ni­je. Bez sumnje ćete pronaći vlastiti način. Tako vi i vaše dijete jedno drugome pružate ono najbolje od sebe.

Povezujuće roditeljstvo uključuje i očeve

Sedam alata povezujućeg roditeljstva daje najbolje rezultate kad je uključen i brižan otac. Iako su djeca prvih godina prirodno više vezana uz majke, očevi su nezamjenjivi. Otac daje podršku koja omoguća­va majci da energiju usmjeri prema novorođenče­tu. Privržene majke sklone su raspoloženjima poput:

»Nemam se vremena ni istuširati koliko me moje djetešce treba.« Očev je posao brinuti se za majku kako bi se ona mogla brinuti za dijete. Majka jednog vrlo zahtjevnog malca jednom mi se povjerila: »Ne bih preživjela bez pomoći svoga muža.« Razmotri­mo na trenutak dojenje, jedini vid njege dojenčeta kojim se očevi ne mogu baviti. Oni mogu neizravno hraniti djecu pružajući podršku majci. Ili kako se jedan predani otac hvalio: »Ne mogu dojiti, ali mogu stvoriti okolinu u kojoj će moja žena dojiti bolje.« Sretnija majka znači sretnije dijete.

Uloga očeva u njezi djeteta nije samo podrška. Oni nisu samo zamjenske majke koje uskaču kad prava nije kod kuće. Očevi daju jedinstveni doprinos razvoju svoga djeteta. Dijete vas neće voljeti ni manje ni više nego majku. Ona ili on voljet će vas na drugačiji način.Ništa ne pomaže u sazrijevanju muškarca kao uloga predanog oca. (Na stranicama 54. i 302. proči­tajte o jedinstvenim odnosima između očeva i dojenčadi, i posebne savjete za očeve o njezi.)

PREUZETO IZ KNJIGE “Njega djeteta od rođenja do druge godine života”

AUTORI: dr. William i Martha Sears

OBRADA: AKOS.BA