Poučna priča: Svi smo mi povezani
Miš je gledao kroz pukotinu na zidu i vidio je kako farmer i njegova supruga otvaraju paketić.
Šta bi to moglo biti u njemu?, pitao se miš, bio je očajan kada je vidio da se radi o mišolovci.
Trčeći dvorištem miš je upozoravao: „Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!“
Kokoš zakokodaka i raširi krila, podiže glavu i reče: „Gospodine mišu, mogu reći da je to vrlo ozbiljna stvar za vas, ali to nema nikakve veze sa mnom. Meni mišolovka ne šteti“.
Miš se okrenu kozi i reče joj: „Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!“
Koza je saosjećala, ali reče: „Veoma mi je žao, gospodine mišu, ali ništa po tom pitanju ne mogu učiniti osim da se molim za tebe. U mojim si dovama“.
Miš se okrenu kravi i reče: „Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!“
Krava reče: „Hmm, gospodine mišu. Žao mi je zbog tebe, ali se to mene ne tiče“.
Miš se vratio u kuću pognute glave i bezvoljan, morao se sam suočiti sa farmerovom mišolovkom.
Te večeri kućom se prolomio zvuk poput onog kada mišolovka uhvati svoj plijen. Supruga farmera je požurila da vidi šta se to uhvatilo u zamku. U tami noći nije vidjela da se radi o zmiji otrovnici čiji rep je upao u mišolovku. Zmija je ujela suprugu farmera, on je hitno odveo u bolnicu a kući se vratila sa groznicom.
Svakome je poznato da se groznica liječi svježom pilećom supom, pa je farmer otišao sa sjekirom u dvorište da uzme glavni sastojak supe.
Ali, bolest njegove supruge nije jenjavala, prijatelji i susjedi su došli u posjetu i sjedili oko njenog kreveta. Da bi ih nahranio, farmer je zaklao kozu.
Stanje njegove supruge se pogoršalo te je umrla. Veliki broj osoba je došao na sahranu, pa je farmer zaklao kravu kako bi za sve njih osigurao dovoljno hrane.
Miš je sve to posmatrao iz svoje rupe u zidu sa velikom tugom.
Dakle, sljedeći put kada čujete da se neko suočava sa nekim problemom i pomislite da se to vas ne tiče, sjetite se da kada je jedan od nas ugrožen, svi smo mi u opasnosti.
Svi smo uključeni u ovo čudesno putovanje zvano život. Moramo brinuti jedni o drugima i učiniti dodatni napor kako bismo ohrabrili jedni druge.
Možda nismo povezani krvnim srodstvom, možda ne možemo čak biti ni prijatelji, ali svi smo mi povezani humanošću.
Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela,
ako oboli jedan organ,
ostatak tijela obuzme groznica i nesanica.
(Muttefkun alejhi)
Napisao: Sedžid Umar
IslamBosna.ba
