Poučna priča: Istinska snaga pouzdanja u Allaha

Da li ste nervozni? Duboko udahnite, i onda izdahnite, smirite svoje srce i budite mirni. Vratite se korak unazad i sagledajte objektivno situaciju. Nikada nije toliko loše koliko mislite. Uradite najbolje što možete i pouzdajte se u Allaha, s.v.t. On će vam pokazati izlaz i pomoći vam. On će donijeti olakšanje odakle se niste ni nadali.  

…a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredi!  (et-Talak, 2-3)

Upravo naredna priča ilustruje navedeno:
Nedavno jedan musliman se nalazio u dilemi, imao je dva izbora od kojih su mu oba izazivala poteškoće. Bio je menadžer jednog od najvećih hotela u Egiptu. Ugostiteljstvo u Egiptu je jedno od najkonkurentnijih na svijetu tako da je ovaj menadžer uvijek nastojao da u svom hotelu pruži najbolju moguću uslugu. Obraćao je pažnju najsitnjim detaljima, postavljao prioritete u budžetu, nadizrao osoblje i lično se uključivao kod svakog problema. Bio je veoma uspješan u svom poslu, zbog čega su ga njegovi nadređeni jako cijenili.

Međutim, jedan dio njegovog posla mu je jako smetao, i jako se stidio toga. U svakom velikom hotelu u Egiptu posluživanje alkohola je obaveza, a ta obaveza ga je iznutra ubijala. Znao je da je posluživanje alkohola haram. Allah je zabranio alkohol, a novac koji dolazi od njega nije halal, i to je bio dio posla zbog kojeg je bio zabrinut, bez obzira koliko je uspješan bio.
Vrijeme je prolazilo, a on je i dalje svoj posao obavljao besprijekorno, a ovaj posao prodaje i posluživanja alkohola ga je ubijao. Na kraju je odlučio da ode do jednog poznatog egipatskog šejha i da ga upita za savjet. Nakon što je ugovorio sastanak s njim, susreli su se i on mu je objasnio svoj problem. Šejh je bez oklijevanja rekao: “Moraš napustiti taj posao”.
Odgovor nije bio dovoljan, pa je objasnio šejhu: “Ovo je moj jedini posao. Radim na ovom polju cijeli svoj život. Ništa drugo ne znam da radim. Imam ženu i djecu o kojima moram brinuti. Ne mogu samo tako napustiti posao i biti nezaposlen i bez prebijene pare kao mnogi drugi u Egiptu”.
Šejh mu odgovori: “Da li si došao kod mene misleći da ti dadnem dozvolu za ono što je Allah zabranio? Napusti posao u ime Allaha”.

Čovjek, ne znajući šta da radi, reče: “Ali imam porodicu koju moram izdržavati. Ja sam njihov jedini izvor novca. Kako ću hraniti svoju djecu? Ukoliko napustim posao, neću moći da zadovoljim ni najosnovnije životne potrebe. Šta da radim?”
Šejh podsjeti menadžera na ajet iz Kur’ana –…a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta

Vratio je se u svoj hotel znajući da je morao donijeti najtežu odluku u svom životu,. Znao je da ukoliko zadrži posao neće postići Allahovo zadovoljstvo. Iako se plašio za svoju budućnost, nije bio spreman da izgubi svoju vjeru i Ahiret zbog posla, ali je drhtao od pomisli na rizik koji ga očekuje, a također je i osjećao strah zbog budućnosti njega i njegove porodice.

Dok je obavljao svoj svakodnevni posao izgledao je sasvim normalno, ali bio je obuzet razmšljanjima. Onda je donio odluku da dadne otkaz bez kajanja. Bio je ubijeđen da je to jedina ispravna odluka. Jako vjerujući i pouzdajući se u Allaha, on je dovio: “Allahu, pouzdam se u tebe, i radim ovo jedino zbog Tebe. Znam da ćeš mi Ti pronaći izlaz, pa Te molim da mi pomogneš”.
Krenuo je prema svojoj kancelariji, sjeo je za sto i počeo pisati ostavku. Dok je pisao, telefon je zazvonio. Bio je to njegov nadređeni koji je nazvao da mu saopći novosti. Menažer je bio zapanjen i nije mogao da vjeruje u ono što je čuo. Obavijestili su ga da je unapređen i da više neće biti odgovoran za upravljanje ovim hotelom već da će upravljati drugim hotelom u Medini, gradu našeg Poslanika, s.a.v.s., i to u blizini Poslanikove, s.a.v.s., džamije.
Njegova dova je bila uslišena prije nego što je i završio otkazno pismo.

Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje. (el-Bekara, 286)

IslamBosna.ba