Vi ste ovdje
Home > Magazin > Video > Potresno svjedočenje žrtve srpskih zločina iz logora u Liplju kod Zvornika

Potresno svjedočenje žrtve srpskih zločina iz logora u Liplju kod Zvornika

Nakon više od dvadeset godina od agresije  srpsko-crnogorskog agresora na Bosnu i hercegovinu žrtva silovanja i zlostavljanja u logoru Liplje kod Zvornika odlućila je da progovori i prekine zid šutnje.

Za IML TV po prvi put pred TV kamerama o strašnim srpskim zločinima u logoru Liplje govori svjedokinja Mensura Hasić.

O koncetracionim logorima agresora na h teritoriju mnogo se govorilo u medijima, IML TV poziva sve one koji nešto znaju ili su direktno bili u logorima da nam se jave i da svojim svjedočenjem doprinesu da istina pobijedi zlo i da se Bošnjacima više nikada ne desi isto zlo.

LOGORI

Suprotno svim međunarodnim konvencijama, a u cilju fizičkog uništenja Bošnjaka i stvaranja etnički čistih teritorija, srpski agresor je od prvog dana okupacije formirao veliki broj koncentracionih logora smrti na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. U njima su izvršeni barbarski zločini neviđenih razmjera kakve svijet ne pamti. Samao na području opčine Prijedor formirano je čak 57 logora. U cjeloj Bosni i Hercegovini je napravljeno 653 logora, čak u Srbiji 27, u Crnoj Gori 12, u Hrvatskoj 3. Sve ukupno: 695 logora, za koje znamo. Ko zna čija je sudbina, kojeg naroda, ponukala književnika Milana Kunderu da konstatira: ”Narodi se likvidiraju da im se najprije oduzme sjećanje. Unište im se knjige, obrazovanje, historija. Neko drugi im napiše druge knjige, da im neko drugo obrazovanje i izmisli neku drugu historiju. I narod, onda, postepeno počne zaboravljati šta je bio i šta je sada, a svijet to zaboravi još brže”. Ove riječi nevjerovatno tragično pristaju sudbini Bošnjaka.

U ime žrtava genocida, zločincima niko nema pravo oprostiti. U ime života budućih generacija, ne smijemo zaboraviti. Ko oprosti i zaboravi, pridružio se zločincima i agresorima. 

Koncentracioni logori koje su Srbi formirali na području prijedorske općine, najgomozorniji su od svih mučilišta koje je svijet ikada vidio. U njima su klali Bošnjake kao zvijeri, gulili im kožu, žive ih spaljivali. Bošnjakinje su u njima silovali do smrti, a potom masakrirali. Srpski su im zločinci nožem vadili djecu iz utroba i na njihove im oči komadali”. (Roy Gutman, “Svjedok genocida”, Sarajevo 1995., str. 134-145).

Američki dnevnik Newsday od 2. augusta 1992. počeo je objavljivati seriju tekstova što ih je o srpskim logorima u Bosanskoj krajini napisao reporter tog lista Roy Gutman. Za ratne izvještaje iz Bosne i Hercegovine Gutman je 1993. dobio Pulitzerovu nagradu za novinarstvo. Njegovi su tekstovi prvi put ozbiljno alarmirali američku javnost i skrenuli pažnju na događaje u Bosni i Hercegovini. Iz tih je istih tekstova i dobar dio građana Bosne i Hercegovine doznao šta se dešavalo u njihovom susjedstvu.

Koncentracioni logori smrti u Bosni i Hercegovini su pokazatelji agresije i realizacije njene osnovne namjere – biološko i duhovno istrebljenje Bošnjaka, odnosno genocid nad tim narodom
Masovna i pojedinačna ubistva Bošnjaka u Republici Bosni i Hercegovini 1992. – 1995. posebno su izvršena u koncentracionim logorima i drugim zatočeničkim objektima (sportski, školski, zdravstveni, rekreativni i ugostiteljski objekti, zatim fabričke hale, vojne kasarne, kinosale, sportske dvorane, stanice milicije, hoteli, kaznenopopravni domovi – državni zatvori, hangari, betonski bunkeri, tuneli, skladišta, magacini, distributivni centri, rudnici, stare jame, itd.).
Koncentracioni logori Omarska, Keraterm, Trnopolje, Manjača, Sušica, Kazneno-popravni dom Foča, kasarna Uzamnica – Višegrad, Rasadnik – Rogatica, Batković – Bijeljina, Luka – Brčko, Heliodrom – Mostar, Dretelj i Gabela – Čapljina, Kaonik – Busovača i drugi krucijalni su pokazatelji agresije i realizacije njene osnovne namjere – biološko i duhovno istrebljenje Bošnjaka, odnosno genocid nad tim narodom (najstariji logoraš – strarica Hanka Kustura, u logoru Rasadnik – Rogatica, imala je 101 godinu, a među najmlađim logorašima bilo je i beba rođenih u logorima i drugim mjestima zatočenja.
IMLTV.PRESSPrema dostupnim podacima u Republici Bosni i Hercegovini je postojalo preko 650 logora i drugih mjesta zatočenja, kroz koje je prošlo oko 200.000 logoraša, uglavnom Bošnjaka, pri čemu je preko 30.000 ubijeno i prisilno nestalo. U vezi s tim, treba istaći neke najkarakterističnije primjere. U logoru Luka Brčko ubijeno je 30-35 zatočenika Bošnjaka (11-16. maja 92); u KP domu Foča ubijeno je najmanje 266 zatočenika (juni – decembar 92); na Polju u blizini Ratina (Kalinovik) ubijena su otprilike 23 muškarca i mladića (5. augusta 92); u logoru Keraterm (Prijedor) ubijeno je oko 150 Bošnjaka (24. jula 92), na planini Vlašić (općina Skender-Vakuf) ubijeno je oko 200 Bošnjaka, muškaraca iz logora Trnopolje (21. augusta 92); kod Hrastove Glavice (Sanski Most) ubijeno je oko 100 logoraša, muškaraca odvedeneh iz logora Keraterm i Omarska (5. augusta 92); u selu Novoseoci (Sokolac) zatočeno je i ubijeno približno 44 Bošnjaka muškog spola (22. septembar 92); u Domu kulture u Čelopeku (Zvornik) ubijeno je najmanje 30 zatočenika muškog spola (9-26. juna 92), u Tehničkoj školi u Karakaju (Zvornik) ubijeno je oko 110 muškaraca (1-3. juna 92); u Gerinoj klanici (Zvornik) ubijeno je oko 190 zatočenika (7. juna 1992.); kod Srednjeg (Ilijaš) ubijeno je 47 Bošnjaka iz logora Rajlovac i dr.

imltv.press

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top
PHP Code Snippets Powered By : XYZScripts.com