Posti li vaše srce ili samo stomak?

Kad govorimo o postu, postoje dvije stvari koje moramo zapamtiti:

1. Kada postite ne radi se samo o apstinenciji od hrane, pića i seksualnih odnosa. Važni su također loš karakter, misli i ponašanje. Poznajem nekoliko ljudi iz džemata koji ne mogu postiti niti jedan dan ramazana. Niti jedan. Njihovo zdravstveno stanje im to ne dozvoljava. Nikada. Ali iako ne poste hranom, njihovi jezici poste od govorenja loših stvari drugima, njihove oči poste od gledanja u zabranjeno ili upitno, a njihova srca, inšAllah, poste od drugih osim Allaha.

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Čovjek lijepim ahlakom dostiže stepen onog koji neprekidno posti i klanja. (Ebu Davud)

On je također rekao: Neki postači od svog posta imaju samo glad. (Ibn Madže)

2. Odbacimo osude kada vidimo da neko ne posti ili kada mi sami ne možemo postiti. Kada vidimo nekoga ko ne može postiti, ne moramo se loše osjećati zbog njih. Ne bismo također trebali da učinimo da se oni osjećaju loše zbog svoje nemogućnosti da se suzdrže od hrane i vode, jer će oni postom naštetiti svome zdravlju a i time što ne poste oni rade upravo ono što im je Allah naredio da rade, te je njihova nagrada jednaka nagradi onih koji se suzdržavaju od hrane i pića. Također moramo prestati osuđivati sebe. Možda vam se ovo čini neobičnim, ali iz mog ličnog iskustva puno ljudi koji nisu dovoljno zdravi da bi postili prisiljavaju sebe da poste iz lažnog osjećaja pobožnosti i dužnosti koja se od njih ne očekuje. Iz ovog razloga Poslanik, s.a.v.s., je kazao ashabima koji su postili tokom putovanja i to im je predstavljalo poteškoću: Nije djelo pobožnosti da čovjek posti na putu.(Buhari i Muslim)

Cilj posta je da se ispunjavanjem Allahovih zapovijedi postigne svjesnost Njega.

Napisao: Joe Bradford

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba