Brak i porodica

Poslanikova medicina: Liječenje zaljubljenosti i privlačnosti fizičkog izgleda

 Zaljubljenost (ar. išk') ili seksualna opsjednutost jeste vrsta oboljenja srca, bolest, koja je različita u supstanci i uzroku, i zahtijeva određeni tretman.

Kada je osoba jednom stavljena u ovakav nepovoljan položaj, ona se nalazi pod konstantnim, neodoljivim i izazivajućim upecaju želje za sudjelovanje u spolnom općenju. Dakle, zaljubljenost uveliko potresa pacijenta i izražava liječnikovu nemoć.

Allah Svemogući govori dva puta u Kur‘anu o ovakvoj destruktivnoj bolesti: jednom se to odnosi na ženinu erotičnu strast, a drugi put odnosi se na seksualnu inverziju nekih buntovnih šejtana među muškarcima i njihovoj privlačnosti prema homoeroticizmu i pedofiliji. U slučaju žena, Svemogući Allah naveo sje lučaj Zulejhe, žene egipatskog ministra, kadaje ona osjetila zaljubljivu privlačnost spram njenog usvojenog sluge Jusufa, a.s.

Što se tiče slučaja muškaraca, Svemogući Allah naveo je slučaj ljudi Sodome, kada su oni otkrili da je Allahov Poslanik, Lut a.s., ugostio neke strane goste. Ovi su naime bili meleki destrukcije koji su bili poslati da unište gradove Sodomu i Gomoru i njihove stanovnike. Grupa sodomista došla je i prekopala mu kuću nastojeći zadovoljiti svoju putenost.

Allahov Poslanik Lut preklinjao je ljude da ostave njegove goste , i rekao je:

“Ovo su gosti moji’, reče on, ‘pa me ne sramotite, i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!”’(Kur‘an, 15:68, 69)

“Ako već hoćete nešto da činite, eto kćeri mojih!”-reče on. (Kur’an, 15:71)

Svemogući Allah kaže Svom blagoslovljenom Poslaniku Lutu:

“A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali. I njih je zadesio strašan glas kad je Sunce izlazilo, i Mi smo učinili da ono što je bilo gore bude dole, i na njih smo kao kišu grumenje od skamenjene gline sručili. ” (Kur ‘an, 15:72-74) .

Oduševljenost i privlačnost prema fizičkim formama, objektima, slikama, statuama, idolima, knjigama, portretima, muzejima, predodžbama, djelima, prirodom, ljepotom, krajolikom ili opsesijom i ponosom o vlastitoj ljepoti (lat. Callomania) ili sobom itd., ponekad se razvija u abnormalnu razdražljivost, i bolest je koja mora biti izliječena kao takva. Ovo su stvorenja, a oduševljenost stvorenjem jeste maska koja sprečava spoznavanje Stvoritelja. Srce koje je napunjeno ljubavlju prema Allahu vidjet će život na ovom svijetu iz drugačijeg položaja. Ustvari, oduševljenost i privlačnost objektima i senzualnošću jeste teška bolest i iskušenje za srca koja su bez ičega – srca kojima manjka ljubavi prema njihovom Stvoritelju, srca koja su nezainteresirana stvarnošću, zaslijepljena opsjenom i koja traže zadovoljstvo u nečemu drugom osim Njemu, dok Njegova stvorenja i ovisni su o Njegovoj opskrbi. S druge strane, kada je srce napunjeno istinskom i iskrenom ljubavlju prema Allahu, ono ima konstantnu čežnju da opet stane pred Njega i da Ga obožava, a ovakva postojanost i iskrenost može nadvaladati i izbaciti van ovu zaraznu i destruktivnu bolest oduševljenosti, besmislice i privlačnosti fizičkom formom.

Kada je Zulejha, supruga egipatskog ministra, pozvala Jusufa, a.s., u svoje odaje, s bludnim naumom i seksualno opsjednuta njime ona ga je napastovala. Na trenutak i ona je postala privlačna Jusufu, ali, upravo prije bilo kakvog većeg uplitanja Allah je Svemogući pokazao svoju milost premaJusufu koji je odmah, raspoznao šta je ispravno a šta pogrešno, šta je istina a šta laž i šta je zabranjeno a šta dopušteno, krenuoje prema vratima da pobjegne od Zulejhine zamke. Allah Svemogući govori o ovm slučaju u sjećanju Jusufa, kazujući: “Tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio naš iskreni rob.” (Kuran, 12:24) U ovom slučaju učimo daje iskrenost važan element koji će potaknuti intervenciju Uzvišenoga i suzbiti zle posljedice zaljubljenosti.

Neki od naših prethodnika (selefa) definirali su opsjednutu ljubav kao “slijepu zaljubljenost praznog srca”, a toje praznoća od bilo čega drugog osim njegovog voljenog, i to prouzrokuje sljepoću pojedinca prema bilo kojoj stvari osim prema njegovom upravljajućem upecaju. Ovo je slikovito opisano u Kur‘anu, kada Allah Svemogući govori o Musaovoj majci, kada je u strahu za sigurnost sina i u emocionalnom raspoloženju, ona je morala staviti novorođenče u košaru i pustiti ga niz riječnu struju. Allah Svemogući kaže: “I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo učvrstili.” (Kuran, 28:10) Ovo znači da je njeno srce postalo prazno od svake stvari osim Musaa zbog njene intenzivne ljubavi za njim, sklonosti njenog srca prema djetetu i naklonosti prema njemu.

Ovakva intenzivna ljubav načinjena je iz dva elementa: žudnje za voljenim i konstantne čežnje da bude s njim da bi zadovoljila ovakvu žudnju. Ako jedan od ova dva elementa nedostaje bilo koje vrijeme, onda nema ljubavi. Mnogi mudri i učeni ljudi govorili su opširno o ovakvoj ljubavi i, u nekim komentarima, mnogi su zalutali. Ponekad su je oni načinili vizionarskom i nepraktičnom, a u drugim slučajevima, oni su doveli njihove slušaoce u očaj ili čak da je preziru.

U vezi s ovom temom, kažemo daje u Njegovoj neograničenoj i nedokučivoj mudrosti Allah Svemogući stvorio ljubav i On je odredio da bi ona trebala donijeti harmoniju u recipročnoj vezi stvorenja sličnih osobina, podudarnosti i ravnoteže. Svako stvorenje mora imati seksualnu privlačnost, divljenje i prijemčljivost prema vlastitoj vrsti i oni moraju osjećati napetost, odbojnost, odvratnost i nikakvu seksualnu privlačnost prema ostalim stvorenjima. Prema tome, tajna spajanja i sjedinjavanja stvorenja u višim i nižim svjetovima, džennetima i Zemlji utemeljena je na međusobnoj srodnosti, prirođenosti, prijemčljivosti, sličnosti, upotpunjavanju i nadopunjavanju. S druge strane, tajna odbojnosti i razdvojenosti jeste neprijemčljivost, različitost, nesklad, nepodudarnost i nekoherentnost. Sva Allahova stvorenja tako su stvorena. Svako stvorenje dolazi u paru i pridružuje se svojoj vlastitoj vrsti. Ova se ravnoteža također odnosi na osobine. Ljudi dobrih osobina vežu se zajedno, a suprotno je također istinito.

Allah Svemogući kaže: “On je Taj koji vas od jednog čovjeka stvara – a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri.” (Kur‘an, 7:189)

Prema tome, Svemogući Allah učinio je da muškarac traži odmor, ugodnost i općenje (ar. ‘asala) sa ženom, zbog toga što je ona od njegove vrste.

Priroda spajanja podudarnosti bazirana je na ljubavi, jerje žena stvorena od slične prirode a srž ovakvog mira i spokojstva među njimaje ljubav. Ovo dokazuje da njihovo istinsko zadovoljstvo nije bazirano na ljepoti, izgledu, namjeri, iskušenju, volji, karakteru, ravnoteži ili spiritualnoj privlačnosti, dok ovakvi elementi također mogu pomoći iznjedravanju ljubavi, mira i spokojstva u njihovim životima.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Duše su posvećeni vojnici. Kada one raspoznaju simetriju, one potiču obostranu naklonost, a one koje predstavljaju nesimetričnost zadržavaju odbojnost jedne prema drugoj. ” U svom “Musnedu” imam Ahmed, objašnjavajući okolnosti koje su prethodile ovom hadisu, zabilježio je da je jedna žena iz Meke koja je bila poznata po tome što se voljela mnogo šaliti s ljudima, preselila u Medinu i izabrala je da ostane u kući jedne Medinjanke koja je također bila poznata po istom.

Komentirajući to, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Duše su posvećeni vojnici…” Prema tome, Serijat je ustanovljen da podupire reciprocitet i pravdu: nagradi i kazni. Serijat također ne razdvaja analogne elemente i on ne ujedinjuje nepodudame elemente. Ko god misli suprotno, to je zbog njegovog pomanjkanja znanja i stručnosti u pogledu šerijatske jurisprudencije ili pak zbog njegovog neuspjeha da spozna zakone simetrije i nepodudarnosti. Također, to bi moglo biti zbog njegovog gajenja novotarija i njegovog pogrešnog pripisivanja Serijatu i umetnutim elemenata koji nemaju legitiman dokaz a koji su bazirani na ljudskim rekla-kazala, popuštanjima i prostosti.

Zapravo, Allahovom je voljom, Njegovom neograničenom mudrošću, neizmjernom milošću i uzvišenom pravdom da Njegovo stvorenje dolazi na stupanj egzistencije, a to je mogućno samo preko uzvišene pravde, Serijata i kriterija razlučivanja ispravnog od pogrešnog u ovom životu da svako stvorenje može iskusiti mir i spokojstvo sa vlastitom vrstom. Ovo je zakon podijeljene zasluženosti i podjednakog tretmana bića u skladu s njegovom supstancom, vrstom i djelovanjima. On vezuje zajedno skladno, a razdvaja neskladno. On izmiruje ono korisno, a razdvaja ono nekompletno. On sadržava u sebi ono što je moralno ispravno a izbjegava ono sramno. Ono što je prisutno na ovom svijetu ima svoju analognost u životu poslije smrti, a ono što izgleda ispravno i tačno u ovom životu odražava se na svoju analognost u budućem životu. Ispravni, čestiti, iskreni i dobri ljudi sakupljaju se zajedno na ovom svijetu i, Allahovom voljom, oni će biti povezani zajedno u životu poslije smrti. Slično tome, kriminalci, nepravednici, tlačitelji i oni loši sakupljaju se zajedno na ovom svijetu i oni će zasigurno biti povezani u životu poslije smrti.

Upozoravajući na Sudnji Dan, Allah Svemogući kaže: “Sakupite nevjernike i one koji su se s njima družili i one kojima su se klanjali mimo Allaha, i pokažite im put koji u Džehennem vodi i zaustavite ih, oni će biti pitani (prvi).” (Kur’an, 37:22-24)

Vođa vjernika Omer bin el-Hattab, r.a., rekao je: “Oni koji su se s njima družili znači: ljudi iste skupine.” Imam Ahmed, r.a., tumačio je također “…one koji su se s njima družili” kao njima slične.

Allah Svemogući također kaže: “I kada se duše s tijelima spare” (Kur’an, 81:7), misleći da budu udružene i sparene slična sa sličnom. Ovo je sličnost u osobinama i djelovanjima. Oni dobri, koji se međusobno vole zbog Allaha bit će sakupljeni u Džennetu, a oni loši koji se međusobno vole zbog šejtanskih smjelosti bit će sakupljeni u džehenemskoj vatri. Svako će biti sakupljen s onim što gaje privlačilo na ovom svijetu, sviđalo mu se to ili ne.

Preneseno je u Sahihul-Hakimu, među ostalim zbirkama hadisa, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Koju god vrstu ljudi pojedinac voli (ili se druži s njom na ovom svijetu), on će biti proživljen s njima (u životu poslije smrti).”

Odlomak iz knjige “Poslanikova medicina” ibn Kajjim

Akos.ba

Povezani članci