Popis u zemljama bivše Jugoslavije: Statistička operacija ili statistička manipulacija
Popis je (ili treba da bude) izuzetno važan statistički alat koji koristi država i druge organizacije u kreiranju strategija i sveopćeg razvoja društva i blagostanja građana kao glavnog cilja ove obimne operacije. Vukući korijene iz prošlosti, kada je bilo potrebno opravdati zauzimanje tuđih teritorija pri crtanju novih granica na Balkanu na ruševinama nekadašnje Osmanske države, popisi su i danas sve osim ono što treba da budu. U nedostatku jake države matice, Bošnjaci su bili izloženi permanentnim pritiscima i negiranju od društva kao (ne)poželjan i manje značajan element
Zbog nepostojanja centra za kreiranje vlastite strategije, Bošnjaci redovno i po ko zna koji put padaju u istu zamku podjele i minorizacije svoga položaja u društvu. Na već održanim popisima u regionu to se i dokazalo. Demokratsko je pravo građana da se izjasne ili ne izjasne o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Svi odgovori bit će uvaženi i, po potrebi, popunjeni umjesto građanina, kakvih je primjera bilo na Popisu u Crnoj Gori.
Crtice o popisu u Crnoj Gori
U Crnoj Gori je bilo slučajeva da su članovi iste porodice na pitanje o nacionalnosti popisani na sljedeći način: suprug je Bošnjak, a kod supruge i njihovo troje djece upisana je bosanska nacionalnost, što automatski diskvalificira četiri lica bošnjačke nacionalnosti. Upozorenja i prijetnje da će ostati bez posla, da neće dobiti subvencije ili da će im doći inspekcija u ionako mali broj lokala i preduzeća, tjeraju napaćene Bošnjake da se popišu kao Muslimani, muslimani, Crnogorci, ili da kažu: “Daj da ti ja potpišem šta treba, nemam sad vakta, pa ti popuni kući”, kao da to mora odmah, jer popisivač je dužan doći ponovo. Stoga, ako analizirate rezultate Popisa u Crnoj Gori u nekim čisto bošnjačkim naseljima i dijelovima Sandžaka, za koje pouzdano znam da imaju visok nivo svijesti o nacionalnoj pripadnosti Bošnjaka, srest ćete Crnogorce, muslimane i mnoge u grupi ostalih, bolje rečeno nestalih.
Porazno je čitati podatke Popisa iz 2011. godine, da u Crnoj Gori živi 8,65 posto Bošnjaka i 3,31 posto muslimana, Bosanaca 0,07 posto, Bošnjaka muslimana 0,03 posto, Crnogoraca muslimana 0,03 posto, muslimana Bošnjaka 0,03 posto, muslimana Crnogoraca 0,04 posto, dok se 4,87 posto građana Crne Gore nije željelo izjasniti o ovom pitanju.
Od njih bosanskim jezikom govori 5,33 posto, srpskohrvatskim 2,63 posto. Ni Srbi, ni Hrvati više ne govore ovim jezikom, jedino Bošnjaci govore srpskohrvatskim. S obzirom na to da se u Crnoj Gori bosanski administrativno vodi kao bošnjački, svi oni popisani s bosanskim jezikom spadaju u ostale. Kaj riječ o vjeri, veoma je interesantan podatak da se u Crnoj Gori 72,07 posto stanovnika izjasnilo kao pravoslavci, dok je 15,59 posto njih izjavilo da im je vjera islam; a zamislite, muslimanske vjeroispovijesti bilo je još 3,14 posto građana, katolika je 3,44 posto itd. Mogu se napraviti izvanredne analize u pogledu manipulacija crnogorskog režima i naivnosti Bošnjaka koji žive u Sandžaku i Crnoj Gori. Ovako se postupa s Bošnjacima – narodom koji je podario nazavisnost Crnoj Gori i bio onaj uteg na vagi koji je, u odnosu na Srbe koji su glasali protiv nezavisnosti, donio prednost Crnogorcima na referendumu za nezavisnost.
Bošnjaci u Srbiji
U Srbiji na popisu iz 2011. godine, slično kao i 2002. godine, korišteni su modaliteti Bošnjak odvojeno, Musliman odvojeno, musliman odvojeno, čime se pokazuje jasna mogućnost manipulacije. S obzirom na nesprovođenje zakona i izradu popisnih listova bez bosanskog jezika – kako to Zakon garantira nacionalnim manjinama – i drugih zahtjeva bošnjačke zajednice s ciljem smanjenja mogućnosti manipulacije brojkama u Srbiji koji su bili odbijeni, bio je upućen apel za bojkot popisa stanovništva od dijela političke, vjerske i kulturne zajednice Bošnjaka. Odbijanjem zahtjeva Bošnjaka, njihov bojkot odgovarao je vladajućoj garnituri i nije izazvao nikakvih ozbiljnijih reakcija jer se na taj način na samom početku smanjio broj Bošnjaka u Srbiji. Suvišno je praviti analize bojkotiranog popisa jedne zajednice. Prema tom popisu, 2011. godine u Srbiji živi 1,81 posto Bošnjaka, 0,26 posto muslimana, 0,06 posto Goranaca, 1,08 posto Jugoslavena, kao i ostalih, neizjašnjenih i neopredijeljenih s oko 3 posto, a o nepopisanim Bošnjacima možemo samo nagađati.
Muke oko popisa u Makedoniji
Bošnjaci u Makedoniji dijele isti sudbinu s ostalim Bošnjacima nekadašnje zajedničke države. Njihov se broj permanentno smanjuje, što zbog manipulacije oko izjašnjavanja, što zbog veoma izraženih migracija bošnjačke populacije ka Zapadu. Ukupan broj Bošnjaka prema popisu iz 2002. godine iznosi 17.018 ili 0,84 posto od ukupnog stanovništva. Bošnjačka zajednica u Makedoniji imala je velike primjedbe na rezultate Popisa iz 2002. godine, kada su prvi put imali pravo da se izjasne kao Bošnjaci. Nametnuta imena nacije iz prošlosti pridonijela su da se i dalje u grafama “ostali” nalazi velik broj muslimana, ali i zbog veoma malog broja Bošnjaka uključenih u izborni proces. Prema procjenama bošnjačkih stranaka, nevladinih organizacija te procjenama iznesenim na tribinama, spominju se brojke od oko 40.000 lica. Analize govore da postoje značajne nepravilnosti i propusti u provođenju popisa, kao i pri obradi podataka, ali u manjoj mjeri od gore spomenute. Na bazi obrade pojedinih mjesta ukupan broj se kreće na nešto više od 25.000 Bošnjaka u Makedoniji.
Ne ulazeći u detaljnije analize posljednjeg popisa održanog 2002. godine, napomenut ću još da, slično kao i u Crnoj Gori, namjerno ili slučajno, u Makedoniji službeno postoji bošnjački jezik, tako da od ukupno 17.018 Bošnjaka u Makedoniji, bošnjačkim jezikom govori 8.56; ostali Bošnjaci koji su se pravilno izjasnili da govore bosanskim jezikom, govore jezikom u grafi za “ostale”. O posljedicama da i ne govorimo.
Navest ću samo jedan primjer uvođenja bosanskog jezika u nastavu u osnovnom obrazovanju. Vodeći se rezultatima popisa iz 2002. godine, Komisija za izradu nastavnih programa inistirala je na tome da ne postoji potreba za uvođenjem bosanskog jezika u nastavu, jer Bošnjaci govore različitim jezicima i “treba voditi računa o onim Bošnjacima koji ne govore bosanskim i njihovim reakcijama”. Žalosno je i patetično u ime demokratije vršiti denacionalizaciju nad Bošnjacima. To se ne smije dešavati, jer svi moramo popuniti prazninu koja je nastala izučavanjem samo jedne istine i moramo biti maksimalno korektni prema svim subjektima jednog društva.
Prekinuti popis iz 2011. godine
S obzirom na to da je gore spomenuti popis bio održan davne 2002. godine, ne želim praviti detaljnije analize, ali moram napomenuti da se u Makedoniji desilo nešto što sam mislio da se ne dešava u savremenim demokratskim društvima. To je, da ga tako nazovemo, neuspjeli popis 2011. godine. Zvanično, Popis je prekinut zbog kolektivne ostavke popisne komisije. Ostavka je podnesena zbog navodnog “različitog tumačenja metodologije provođenja popisa”. Iako uz mogućnost brojnih spekulacija, istina je da se prema jednom tumačenju može popisati samo prisutno lice u datom momentu i s originalnim dokumentima, dok su neki smatrali da to nije obavezno, kao i to da se u metodologiji navode lični dokumenti, a ne kazuje se moraju li biti originalni ili fotokopija. S obzirom na to da je na privremenom radu u inozemstvu velik procent Albanaca čije je prebivalište u Makedoniji, nastojalo ih se uključiti u ukupno stanovništvo, a procent Albanaca smanjiti, što je, po makedonskoj strani, glavni razlog prekida popisa. Albanci smatraju da je i prošli popis vršen istom metodologijom i da se procent Albanaca može samo uvećati, ali i da neće dozvoliti da neko umanjuje njihov broj. Sve glasnije bile su i spekulacije oko izjašnjavanja dijela stanovništva u istočnim dijelovima Makedonije kao Bugara. Više se i muslimani, koji bi se izjasnili da govore makedonski i bili uključivani u broj Makedonaca ranije, ne izjašnjavaju tako.
su pogledi Albanaca i Makedonaca na makedonsku stvarnost. I jedni i drugi nastojali su preuzimati aktivnosti da po svaku cijenu prebroje sve Makedonce ili sve Albance širom svijeta. Sve je to posljedica Ohridskog okvirnog dogovora. Nakon njegovog potpisivanja, u Makedoniji se sve povezuje s procentualnom zastupljenošću određene zajednice u općini ili državi. Sve dok u Ustavu imate procent kao modalitet koji opredjeljuje sudbinu jedne nacije, brojke će biti veoma važne. Kvalitet i znanje, raspodjela sredstava i moći, sve je po ključu. Ostali narodi koji žive u Makedoniji bili su u trećem planu. Za Bošnjake je bilo važno to što su imali mogućnost da izbrišu sve podjele, ali i da u svoj nacionalni korpus obuhvate i ostale Muslimane s velikim M.
Apel na savjesno razmišljanje
Nakon popisa stanovništva 2013. godine prestat će obaveza poštivanja rezultata popisa iz 1991. godine, a novi rezultati odnosit će se i na primjenu zakonskih odredbi o konstitutivnosti naroda i proporcionalnoj zastupljenosti na svim nivoima na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Svakako da nije za pohvalu, ali ukoliko se ne mogu dogovoriti i uskladiti stavovi različitih strana bez zadiranja u državne interese, onda je i prekid Popisa kao u Makedoniji bolji nego njegova realizacija po svaku cijenu.
Kao Bošnjaku, žalosno mi je analizirati podatke i načine provođenja popisa, dok je vjerovatno svakom drugom smiješno da za pripadnike istog naroda imate po nekoliko modaliteta. Postoji i nešto što se naziva “politička korektnost”, a određeni pojmovi izjednačuju. Uvjek je odgovor da nije demokratski da se nekome zabranjuje da se izjašnjava kao Musliman ili bilo kako drugačije. Moram priznati da je to tačno, ali trebamo stvari postaviti na istim osnovama i dozvoliti svakom Crnogorcu, Srbinu, da može da se izjašnjava kao Pravoslavac, pravoslavni Crnogorac, Crnogorac pravoslavac itd., e onda će to biti demokratija. Ili o pitanju jezika; iako je dobro poznato da postoji samo bosanski jezik, isti se u Crnoj Gori i Makedoniji naziva bošnjački, čime se stvaraju nepotrebne podjele i posljedice u svim sferama javnog, a prije svega kulturno-prosvjetnog života Bošnjaka. To treba ispraviti, a pri obradi podataka popisa korektno je staviti ih pod isti jezik. Što se vjere tiče, Crna Gora je neprikosnovena u izradi nebuloza jer je na dvije vjere klasificirala pripadnike islama i pripadnike muslimanske vjeroispovijesti, koji su u okviru jedinstvene islamske zajednice. Demokratski bi bilo da se 72,07 pravoslavaca podijeli na svoje ionako institucionalno podijeljene crkve, tako da imamo pripadnike srpske pravoslavne vjeroispovijesti, crnogorske pravoslavne vjeroispovijesti, makedonske, ruske itd.
Nakon posljednjeg genocida nad Bošnjacima, svi ostali mirnodopski postupci diskriminacije i minorizacije Bošnjaka čine se normalnim za države koje su počinile zločin i pogazile sve principe vjere i morala. Ali, nakon ovog rata, nenormalno izgledaju svi oni koji u ovakvim konstelacijama i odnosima u nacionalno uređenim državama nasjedaju na razne zamke i propagande. Garniture koje i danas još samo za nas Bošnjake izmišljaju imena nacija, jezika i šta još ne, a s ciljem demokratskih procesa i slobodnog izjašnjavanja, pokušat će nas brojčano minimizirati, a naš utjecaj na procese u društvu množiti s nulom. Zbog toga je naša dužnost i pravo popisati se i potpisati listić na kojem stoji: nacionalnost – Bošnjak, vjera – islam, a jezik – bosanski. Bošnjaci i Bosna i Hercegovina moraju provesti popis kao statističku operaciju i zaštititi se od svih metoda statističke manipulacije djelimično analizirane u ovom tekstu.
Piše: Dr. Zećir Ramčilović, Skoplje.
