Poniznost kao vrlina

Ljudi vole poniznu osobu koja ih sreće sa dobrodošlicom i osmijehom na licu, ne osjećajući nikakvu poteškoću kada se sretnu sa njim. Poslanik je podsticao na poniznost i pojasnio da čovjek, kad god je ponizan, to će mu povećati njegov položaj i kod Allaha i kod ljudi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada god je neko ponizan radi Allaha, Allah će ga uzdignuti.” (Muslim, br. 4689., i Tirmizi, br. 1952.)

“Allah mi je objavio da budete ponizni tako da se niko ne uzdiže nad drugim i da niko ne čini nepravdu drugome.” (Muslim, br. 5109., i Ebu Davud, br. 21158.)

Poslanikova alejhi sselam poniznost se ogledala i u tome što je, kada bi prolazio pored djece, nazivao selam, a onaj koji bi ulazio u mesdžid ne bi mogao da ga razlikuje od svojih ashaba, jer nije imao nikakvu posebnu odjeću ili mjesto na osnovu kojeg bi se prepoznao.

Jedne prilike je izašao među ashabe pa su oni ustali iz poštovanja prema njemu, pa je kazao: “Nemojte ustajati kao što to čine Perzijanci veličajući jedni druge.” ( Ebu Davud, br. 4553., i Ahmed, br. 21158.)

U svojoj kući je bio na usluzi porodici, svoje papuče bi čistio, krpio svoju odjeću, muzao ovcu za svoju porodicu, hranio devu, jeo zajedno sa slugom, sjedio sa siromasima, izvršavao bi potrebe udovica i jetima, prvo bi nazvao selam onome koga bi sreo, te bi se odazivao onome ko bi ga pozvao, pa makar i malo.

Jedne prilike je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao neki čovjek koji je, zbog strahopoštovanja prema Poslaniku, počeo drhtati, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Polahko, čovječe, ja nisam nikakav kralj; ja sam sin jedne obične žene iz plemena Kurejš, koja je jela običnu hranu.” (Ibn Madže, br. 3303.)