Ponekad nas krivi ljudi u životu odvedu do onih pravih!
Ponekad nas baš oni najviše nauče što to znači cijeniti sebe, kako postaviti kriterije i ne dopuštati bilo kakvim ljudima da se ugnijezde u našim životima. Ali prije toga moramo proći mnogo povreda i prevara, mnogo udaraca i razočarenja dok na koncu ne shvatimo da zaslužujemo mnogo bolje ljude od onih kojima smo trenutno okruženi i da ne moramo ostati u njihovoj blizini ukoliko to ne želimo.
Ponekad nas krivi ljudi u životu odvedu do onih pravih. Kada vidimo uzdignute glave i namještene osmijehe, čujemo izlizane fraze i otrcane izraze shvatimo da ispred nas nisu iskreni ljudi, već da se ispred nas nalaze samo glumci koji trebaju nešto iz naših života. Koliko samo parazita prostruji kroz naš život i oduzmu nam veliki dio života, zdravlja, sposobnosti, iskrenosti i dobrote a mi tek na kraju shvatimo da smo samo bili dio nečije prljave igre.
Ponekad nas krivi ljudi u životu odvedu do onih pravih. Zanesu se ljudi, umisle u svoju veličinu koja je zapravo samo kula od karata i onda izgube sve ono ljudsko u sebi. Onda se prema drugima počnu ponašati kao da su manji od njih, kao da oni sve znaju a drugi ne znaju ništa. I kada se takvi ljudi ušuljaju u naš život, ne primjetimo u počeku ništa jer imaju masku na licu. No kada maske počnu padati bajka se počinje pretvarati u pravu dramu.
No nikada nije kasno otvoriti oči i shvatiti što se nalazi u pozadini svega toga, odmaknuti se od manipulatora i započeti živjeti novi život. Nikada nije kasno otići od ljudi koji nas truju i započeti ispočetka živjeti. Upravo takvi nas kasnije nauče da bolje gledamo, da sporije dajemo povjerenje i da se ne žurimo vezivati. No najbolje od svega je da nas takvi odvedu do onih koji nas cijene i drže kao kap vode na dlanu, do ljudi koji su doista ljudi.
