Pomračenja kao trenuci prosvjetljenja i zahvalnosti
Prirodne pojave, poput pomračenja Sunca i Mjeseca, prilika su da zastanemo u svojoj svakodnevnoj utrci s vremenom i duboko u sebi potražimo zrnca zahvalnosti na svemu što nam život čini ugodnim u ovom našem kutku svemira.
Jedan od darova na kojima nismo često zahvalni je mogućnost da svakog dana ugledamo svijet pod Sunčevim svjetlom, besplatno se grijemo njegovom toplotom i koristimo njegovu energiju.
I Mjesec je izvanredan poklon našoj malenoj oazi u svemiru – ima vrlo važnu ulogu stabilizatora Zemljine orbite i sprečava drastične klimatske promjene koje bi se stalno dešavale zbog turbulencija prilikom okretanja Zemlje. Bez mjeseca bismo mnogo češće imali razorne zemljotrese i vjetrove, ekosistemi bi bez plime i oseke bili uništeni, a noć i dan bi trajali po 27 dana. Zahvaljujući Mjesecu naš mali svijet ima prijeko potrebnu ravnotežu.
Nekoliko puta tokom godine ova dva nebeska tijela nakratko zaklone jedno drugo u našem vidokrugu i podsjete nas koliko je njihova uloga važna i savršeno osmišljena.
Jedno od pomračenja Sunca desilo se i na dan kad je umro Poslanikov, a.s., sin Ibrahim. Ljudi su pomislili da se Sunce pomračilo zbog tuge za Poslanikovim sinom, ali je Poslanik, a.s., to negirao rekavši:
„Sunce i Mjesec su dva Allahova znaka i oni se ne pomračuju zbog smrti niti zbog života bilo kojeg čovjeka. Kad vidite pomračenje, upućujte dove Allahu, izgovarajte tekbire, klanjajte namaz i dijelite sadaku.” (Buharija)
Muhammed, a.s., ovim riječima nas je upozorio da pomračenjima ne pripisujemo nikakve posebne moći niti značaj, već da ih posmatramo kao znakove, alarme koji će nas u trenucima kad zaboravimo podsjetiti na zahvalnost Bogu i dobro koje svako od nas nosi u sebi.
Dok nebeska tijela savršeno plove svojim putanjama sjetimo se Allahove dobrote i mislimo i činimo dobro jedni drugima!
Pripremila: Elmina Mušinović, Izvor:beeinspired.ba
