Polemika u vijeću sultana Sulejmana Kanunija

Svi u Istanbulu su počeli da pričaju o njemu… o čudnom čovjeku koji se iznenada pojavio i sa njegovim učenjacima vodio čudne rasprave.

Ko je bio ovaj čovjek? Šta je bila tema njegove rasprave?

Zvao se Mulla Kayiz, i pričalo se da je iz Irana. Tema njegove polemike koju je potencirao među ljudima u Istanbulu odnosila se na Vjerovjesnika, Isaa, a.s., i to da je bolji od Vjerovjesnika, Muhammeda, a.s., i da je kršćanska vjera bolja od islama. U toku polemike sve ovo je potkrepljivao sa nekoliko kur’anskih ajeta i vjerovjesnikovih hadisa tumačeći ih i čineći nejasnim i dovodeći ih do svog cilja.

Nakon što se pročula i raširila vijest o ovom čudnom čovjeku i njegovoj priči među stanovnicima Istanbula, masa naroda je počela da se buni i ljuti zbog ovog čovjeka. Veliki vezir je poslao izaslanika da pozove ovog čovjeka pred vijeće sultana Sulejmana Kanunija.

Čovjek se obradovao ovom pozivu.. dakle, uspio je u svom burnom djelovanju u Istanbulu da skrene pažnju na sebe i postao poznat; za njega je čuo i sultan Sulejman lično, koji je uredio da sluša polemiku između njega i njegovih učenjaka; bio je ubijeđen da će nesumnjivo pobijediti u raspravi.

Mulla Kayiz se pojavio na sultanovom divanu u dogovoreno vrijeme. Veliki vezir je sjedio sa nekoliko svojih vezira. Također, tu su bile i dvije osobe bliske učenjacima koje nije prije vidio. Što se sultana Sulejmana tiče on je sjedio iza skrivenog zastora kako bi slušao polemiku a niko ga nije vidio.

Veliki vezir otpoče pitanjem Mulla Kayiza o ispravnosti onoga što je čuo u vezi njegovih tvrdnji, na što mu Mulla Kayiz potvrdno odgovori. Veliki vezir zatraži od njega da podastre dokaze za svoje tvrdnje budući da je u svrhu rasprave doveo dvojicu učenjaka: muftiju Anadolije i muftiju Rumelije i pokazao na njih dvojicu.

Mulla Kayiz otpoče sa argumentacijom i pojašnjavanjem njegovo poziva; citirao je ajete i hadise koji potvrđuju njegov stav i tvrdnje. Dvojica učenjaka mu se suprostaviše pojašnjavajući mu lošu stranu njegovog tumačenja ovih ajeta i hadisa, kao i ono što je loše u njegovom razumijevanju istog. Počeše mu navoditi ispravno tumačenje navedenog. Ali, Mulla Kayiz, ne odstupajući od svog stava i čvrste odlučnosti, nastavi raspravu koja potraja nekoliko sati bez ikakve koristi dok dvojica učenjaka ne postadoše uzrujani i rekoše da njegov govor se smatra otpadništvom islama, da se nad njim treba sprovesti sankcija ukoliko se ne pokaje i odustane od svog mišljenja. Ali Vezir ne dozvoli da mu se bilo šta dogodi nego ga pusti da ide.

Nakon što je Mulla Kayiz otišao, sultan Sulejman, koji je slušao cijelu plemiku, pozva Velikog vezira i reče mu:

,,Kako si ga pustio da prođe? Jesi li čuo neistinite pozive kojima je pozivao?”

,,Ali ovo je bilo sučeljavanje ideja, ne snage; zaštitniče, ne možemo ga spriječiti da u Vijeću govori, zato sam ga pustio da ide.”

,,Šta misliš, onda? Da ga pustimo ovako da sije zlo?

,,Prvo mu treba nekako ne dozvoliti da govori, a kada se to uradi, sprovešćemo šerijatsku sankciju nad njim, ukoliko se ne pokaje.”

,,Kako to da uradimo kada je on ovako tvrdoglav?”

,,Postoji neko možda ko bi to moga, sultane.”

,,Ko je on?”

,,Šejhu-l-islam, Ibnu-l-Kemal.”

,,Brzo ga pozovi, neka povede raspravu s njim u našem prisustvu.”

Po drugi put se ugovori u Vijeću da bude polemika. Mulla Kayiz se pojavi, ispunjen ponosom i slavom koju je stekao na ovaj način.. ali ovaj put pred njim je bio učenjak drugačijeg kroja. Pred njim je stajao lično poznati učenjak Ibnu-l-Kemal.

Polemika nije puno trajala ovaj put. Ibnu-l-Kemal je pred Mulla Kayizom zatvorio sva vrata i puteve; blokirao ga je znanjem i logikom dok ga nije doveo do stanja da više nije mogao ništa da kaže. Oborio je glavu i ušutio. Sultan je slušao sve šta se dešava i kada je Mulla Kayiz zašutio duša mu se ispuni radošću.

Ibnu-l-Kemal sačeka malo i pošto šutnja Mulla Kayiza potraja, naredi mu da učini tevbu i zatraži oprost Gospodara, u suprotnom biće smatran otpadnikom od vjere i nad njim će se sprovesti šerijatska sankcija. Ali Mulla Kayiz osjeti poniženje zbog pretrpljenog poraza, ali u isto vrijeme dostojanstvo zbog prijestupa; Umjesto pokajanja i traženja oprosta Gospodara, nakon što mu je objašnjeno gdje griješi u svom pozivanju, on eksplodira od bijesa i bujicom pogrdnih riječi stade vikati na Ibnu-l-Kemala.. ovaj put nije mu se odgodilo, nego je sprovedena sankcija… sankcija za otpadnika od vjere.

Izvor: ”OSMANSKI SULTANI (ISTINITE PRIČE)”

Autor: Orhan Mehmet Ali

Za Akos.ba pripremila: Adisa Omerbašić