Pokušaji da budemo sretni završavaju neuspješno jer ne znamo što tražimo!
Poraditi malo na svojim mislima, povesti malo više računa o svojim osjećajima i postati gospodar svojih postupaka. Prilagoditi svijet sebi je u svakom slučaju bezuspješna misija ali mnogi je drže kao jedinu opciju života. Razvijamo i čuvamo u glavi slike kakav tko treba biti i svaki put kad netko ne odgovara toj slici razočaravamo se i gledamo problem u drugome, ne primjećujući pravi problem u sebi.
Kada prestanemo očekivati od drugih ljudi da nas učine sretnima svoju potragu usmjerujemo prema mogućnostima koje nosimo u sebi. Otkrivamo tada beskrajan svijet za kojeg nismo ni znali da postoji. Počinjemo uočavati raspone svojih snaga koji se nalaze u širini naših misli, dubini naših osjećaja koje istovremeno budimo i kod drugih i postupcima, te ostvarujući dublje veze u međuljudskim odnosima povećavamo utjecaj kojega imamo na druge.
U naš fokus tada ulazi ono što mi možemo učiniti, a ne ono što smatramo da drugi trebaju učiniti. Ta promjena kolosalni je obrat i otkriće svakog od nas jer nas od pasivnog primatelja pretvara u aktivnog stvaratelja svoga života koji time mijenja i živote drugih. Nailazeći na zapreke u svijetu oko sebe širimo raspone vlastitih mogućnosti jer tražimo nove odgovore i rješenja koja se ne otkrivaju na prvi pogled.
Upravo taj obrat razlikuje ljude koji će mijenjati svijet preobržavajući svoje obrasce ponašanja i otkrivajući sve ono što su sposobni učiniti i s druge strane one koji će se samo žaliti, govoriti da još nije vrijeme, samosažaljevati se, okrivljavati druge, zabadati glavu u pijesak i ništa ne činiti. Pokušaji da budemo sretni završit će uspješno kada krenemo od sebe i onoga što sada možemo učiniti i jednostavno to učinimo.
