Poezija: „Srebrenica“
Sanda Halilović živi u Zagrebu. Ljubiteljica je lijepe, pisane riječi.
S obzirom na to da je islam njena životna vodilja, centar Sandinih pisanja, tema oko koje se skupljaju njena slova je upravo naša divna vjera, ali i ljubav prema domovini Bosni odakle su roditelji ove Zagrepčanke.
Sanda uglavnom piše pjesme i kratke priče. Za čitatelje portala Akos.ba, donosimo njenu pjesmu „Srebrenica“.
„Srebrenica“
Na kućnom pragu otac stoji
majka plače, suze lije
otac tiho dovu uči, kao da zna da više kući neće doći.
Gospodaru moj, čuvaj mi djecu i dom moj.
U torbi mu kora kruha i malo vode
korakom tihim, korakom blagim
suze briše i nema ga više.
Odvedoše te i ne vratiše,
bijeli ćefini te pokriše.
Oče moj, tuga i bol
suzama kvasim obraz svoj.
Nebo plače, tužno je,
sve na njemu stalo je
Oblaci bijeli i zvijezde sjajne
što su kad tebe nema tu?
Oče moj, tužno srce moje je
bolno jeca, traži te.
U tabut te staviše, teško rukom te u zemlju položiše
sve je tužno i bolno jeca…
Dušo šehidska, dušo mila, dušo svih džennetlija
Srebrenico, baščo šehida
suza suzu stiže, srce lomi tuga ne prestaje.
Majka tiho sofru sprema, čeka oca njega nema.
Gdje si što te nema?
Srebrenico moja, krvlju natopoljena
teško živim, tugu ne krijem.
Srebrenico, tiho dovu učim
Gospodaru moj, čuvaj narod bosanski moj!
Akos.ba
