Poezija posvećena stradanjima civila Bliskog istoka: Zov duše
“Pjesmu sam posvetila situaciji koja se dešava na Bliskom istoku, nedužnim ljudima koji su primorani da napuštaju svoje domove i da se skitaju po svijetu, tražeći svoju sreću pod obodima tuđeg neba. Pjesma je posvećena svim imigrantima, koji se uistinu nalaze u teškoj situaciji. Ja sam za pjesmu dobila 3. mjesto na ovogodišnjem Šestom konkursu časopisa Avlija za najbolju pjesmu i priču. Ovo je također dokaz da zenička scena ima svoje predstavnike u oblasti poezije, koji vole, žive i osjećaju književnost, ovo je dokaz da širimo ljubav prema lijepoj riječi, ovo je dokaz da se elementi zeničke poezije šire i van granica naše drage Bosne i Hercegovine,” izjavila je za portal Akos.ba Mirela Bašić.
Zov duše
Sklupčani u šatorima
grčevito stežu komadiće pogače,
nedovoljno pečene.
Prljava lica, zamršene kose,
zatvaraju oči, zazivaju mir.
Zazivaju čiste krevete, kosu, nokte,
čiste i bose noge,
zazivaju vrelinu domovine.
Zazivaju pijesak.
Zazivaju dušom.
Hiljade duša vrišti.
Klate se na kolopletu Bitisanja.
A, vasiona ćuti.
Autorica: Mirela Bašić, magistrica B/H/S jezika i književnosti
Akos.ba
