Poezija: Korak do smrti

Svako svoje breme na leđima prti,
okusi tegobe, okusi ljepotu…
I korak po korak, izmiče životu,
I korak po korak, sve je bliže smrti.

A samrtni sati kada se primaknu
i ledenim dahom tijela nam dotaknu,
dok umorna duša od tijela se dijeli,
tad posljednjim bljeskom vidiš život cijeli.

I htio bi nazad, a vremena nema
da uradiš neke propuštene stvari,
na vječni počinak do

k se duša sprema,
kasno da se pravda, popravlja il’ kvari.

I ne može niko pobjeći od smrti,
od postanka svijeta sve se u krug vrti.
Onaj što je kadar zivot svemu dati,
na kraju te uzme, opet k Sebi vrati.

I ma kako život bio dug il’ gorak,
okusio sreću ili možda tugu,
na kraju se čini, samo jedan korak.
I poželiš silno, neku šansu drugu.

Uzalud nadanje, jer kraj dođe svemu,
i vakat kad bude da se vratiš Njemu,
samo naša djela nas će da osude,
na ljepotu raja ili na stradanje!

Zato se opskrbi još na ovom svijetu,
plaštom dobrih dijela, sasvim se ogrni,
da te mimoiđu oganj i dim crni,
Kada pred Njim budeš sam na ahiretu!
Zemaljski je život, tek korak od smrti!

Suada M. Kovačević

Akos.bA