Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Književni kutak > Poezija: Iza duge

Poezija: Iza duge

Možda tamo,
Iza duge,
Nema tuge.
S druge strane
Sreća lijepa
Čeka na me,
A ja slijepa
Kod očiju,
Pa ne vidim.

 

Hoću l“ moći
Ispod proći,.
Da provučem
Morno tijelo,
Kao zmija
Da presvučem,
Novu kožu
Da navučem.

 

Odijelo neko novo
A odbacim
Tijesno ovo,
Ne stoji mi.
Ni krojeno,
Ni šiveno,
Ni po mjeri
Odmjereno.

 

Ili usko,
Il“ prekratko.
Tijesne hlače,
Puca sako,
I sve tako
Da ne brojim.
Al“ se bojim
Da ni tamo
Nije bolje!

 

Čekaće me
S one strane
Moje mane,
Moji grijesi
I uspjesi,
Moja svjetla,
Moje tame.
Ništa neće
Da nestane!
Bez Božije
Nema volje,
Ni unutra,
Ni napolje!

 

Pa neka me,
Nikud neću.
Iskovaću
Svoju sreću,
Bez čekića.
Ništa neću
Bez pokrića,
Niti mala
Bez halala!

 

Pa i tuge
Kad me skole,
To su škole,
Sa diplomom
Vrlo skupom.
Nauk svakom
(Osim ludom).

 

Ne skuplja se
Mudrost šakom,
Nego trudom.
Nema čuda,
Ne postoje,
Već se djela
Samo broje!

 

Šta čovjeku
Treba hudom
Da se busa
I oholi,da prkosi,
Od pakosti
Da oboli.

 

Svako svoju
Kašu kusa
Samar nosi
Dok ga Tvorac
Ne pokosi
K“o žito zrelo,
I vrati ga
Na Istinu,
Na Počelo.

 

Pa neka me,
Ovdje gdje sam
I što jesam.
Možda tamo,
Iza duge,
Nema tuge.
Al ja volim
Ovo svoje,

To je moje!

I gotovo,
I nema priče!
Iza tame,
Ponovo će
Da osviće,
Dok je svijeta,
Tako biće! 

 

Autor: Suada M. Kovačević

Akos.bA

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top