Poezija: Džennetske ptice

Ostadoše tijela
djece male.
k’o kamenje po putu razbacano,
Usnula mrtva tijela.
Prijatelj je kažu Assad krvnik,
našim muslimanima nekim.
Moželi ti prijatelj biti
onaj što ti djecu pobi?
Moželi ti bratom biti
Onaj što sestre siluje?
Mogu li njihove pare
kupit suze naše?
Knjige njihove
pokrit rane naše?
Mogu li muslimani biti
oni što džamiju zapališe?
Mogu li ? Mogu li ?
Mogu! Onima ćija vjera od stakla je.
Mogu onima ćije džepove,
zlatnicima džehenemskim pune.

Čija usta hljeb krvavi jedu,
djecu pobiju pa na spavanje mirna oka odu…

Spavajte, mirno spavajte, djecu ste poubiojali..

Džennetske ptice, letite visoko, dan Sudnji nije daleko…

Piše: Bilal rob Allahov
Džennetskim pticama – djeci Sirije

islammylife.tv