Počela manifestacija “Dani sjećanja na genocid u Bratuncu”
Na današnji dan, prije 26 godina, počeo je progon Bošnjaka iz naselja Hranča, ali ujedno i progon i etničko čišćenje na području cijele općine Bratunac.
Naselje Hranča u potpunosti je spaljeno od 3. do 9. maja 1992. godine, a više desetaka Bošnjaka ubijeno je na kućnim pragovima od strane komšija Srba, potpomognutih od strane JNA i paravojnih formacija.
Mnogi muškarci zatvoreni su u logor Osnovne škole Vuk Karadžić u Bratuncu, dok su neki zatvoreni u logor Sušica u Vlasenici.
Centralni događaj manifestacije, koja će trajati do 16. maja, je 12. kolektivna dženaza žrtvama genocida od 1992. do 1995. godine, koja će biti klanjana 12. maja ove godine. Za dženazu je do sada, prema posljednjim informacijama, identifikovana samo jedna žrtva, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo porodica.
Današnji tewhid proučen je u mektebu u Hranči, uz prisustvo više stotina preživjelih Bratunčana, a ovom događaju je, uz predstavnike lokalne vlasti, udruženja žrtava i Medžlisa Islamske zajednice Bratunac, prisustvovao i Ramiz Salkić, potpredsjednik bh. entiteta RS.
– Važno je da se sjećamo ovih datuma, jer bez njih neće biti ni nas. Mislim da nije dovoljno samo obilježavati ove datume u našim naseljima, ove datume treba obilježavati u našim kućama. Ne smije postojati nijedna šehidska porodica, a da ne obilježava dan kada je ubijen njihov član porodice. Nažalost, toga danas ima. Nažalost, imamo šehidskih porodica koje se i ne sjećaju više kada je ubijen njihov član porodice, kazao je Salkić, navodeći da se sjećanje na zločine i žrtve mora njegovati i čuvati zbog budućih generacije, te kako se isto zlo ne bi ponovilo i u budućnosti.
Nakon tewhida i klanjanja podne namaza, preživjeli Bratučani posjetili su masovnu grobnicu Borkovac. U organizaciji Bošnjačke zajednice kulture Preporod, u Hranči promovisane su knjige “Kobno raspuće” i “Dugo svitanje”, autora Halida Kadrića.
Inače, proces povratka u naselje Hranča počeo je 2001. godine, a od tada su obnovljeni brojni stambeni objekti, te je modernizirana putna infrastruktura. Ovo mjesto je jedan od uspješnih primjera povratka u Podrinju.
Međutim, odnose opterećuje činjenica da zločinci i danas nisu kažnjeni, te da pravda nije zadovoljena.
Bošnjaci u ovom mjestu, kao i u drugim podrinjskim mjestima, prisiljeni su danas gledati odgovorne osobe koje su učestvovale u njihovom progonu. No, uprkos svemu, Bošnjaci su odlučni da ostanu svoji na svome, potpuno uvjereni da čine ispravnu stvar za sebe, svoje porodice, domovinu i buduće generacije.
