Pismo tebi koji mi se raduješ
Hej, čovječe, evo me, opet ti dolazim s onim istim žarom k’o prošle godine. Oškrini svoju avliju, otvori vrata svoga srca, neka ramazanski nur uđe i u tvoju kuću, neka je ozari svojom beskrajnom ljepotom, neka uvijek blista, neka najdivnijim mirisom miriše.
Hej, čovječe, primi me k’o najdražeg gosta i Allah će te na ovom dunjaluku prekriti plaštom Svoje beskrajne milosti, i tvoj dom, i tvoju porodicu. Evo, dolazim ti s osmijehom, nosim ti lijepi selam, najljepšu hediju koju možemo jedan drugome pružiti. Nosim ti svu blagost vjere islama u kojoj si rođen, u kojoj živiš, i u kojoj ćeš mrijeti.
Hej, čovječe, zajedno ćemo čekati i sehure i iftare, sve ezane, sve namaze, posebno teravije… Zajedno ćemo u akšam čekati bljesak kandlja s minareta džamije koja svjedoči tvoju postojanost. Zajedno ćemo čekati mubarek noći, puniti srce svakim harfom iz Časnoga Kur’ana, svjedočiti samo jednu Istinu o našem Stvoritelju, biti zahvalan na svemu što nam On dade, moliti za oprost grijeha i tražiti milost što je samo On kadar dati i biti uvijek na Pravome putu, na putu Njegovog Poslanika Muhammeda a.s, ako želimo osjetiti mirise bašča i poja ptica džennetskih.
Hej, čovječe, evo me, opet ti dolazim s onim istim žarom k’o prošle godine. Oškrini svoju avliju, otvori vrata svoga srca, neka ramazanski nur uđe i u tvoju kuću, neka je ozari svojom beskrajnom ljepotom, neka uvijek blista, neka najdivnijim mirisom miriše.
Tvoj Ramazan
Piše: Dzevad Ponjevic
Akos.ba
