Pismo majke učenika koji je izbačen iz srednje škole u Srebrenici

U Redakciju portala Akos.ba došlo je pismo Jasminka Šišman iz Srebrenice, majke učenika koji se izbačen iz Srednješkolskog centra u kojem je pohađao treći razred.

Pismo majke prenosimo u cjelosti i tražimo pokretanje istrage nadležnih institucija u ovom slučaju.

Uzeli su mi pravo na život, a sad mi i sinu zabranili školovanje

Ja se zovem Jasminka Šišman živim u selu Sjedače opština Srebrenica. Kao povratnik živim sa sinom Amorom. Moj sin već devet godina je pohađao školu u Srebrenici. Živim kako znam i kako se snađem. Imam hranu i obuću, bar se to trudim da nam obezbjedim zahvaljujući mom radu i snalažljivosti.

Od donacije sam dobila kuću i nikad ništa više. Mnogi povratnici žive od donacija koje dobiju i prodaju kao što su ovce, freze, krave itd. Ti isti ljudu dobivaju već po tri puta, a ja koja bi življela od tog nikad nisam mogla dobit jer nisam našim opštinarima ni bitna.

Mnogo sam trpila sve nepravde, šutjela i birila se za život, a sada kad mi žele djetetu uništit život došao je kraj mojoj šutnji.Obraćala sam se mnogima da mi pomognu da mi sin ostane u školi. Nisu htjeli da mi pimognu da ispravim grešku kako mog sina koji je gurnuo djevojčicu tako i direktora koji ga je izbacio iz škole odlučila sam ispričat istinu pa makar druga djeca bošnjačka neće doživljavat ovo šta je moj sin Amor preživio poniženja i mnoge druge stvari od strane direktora.

Moj sin je napadan u osnovnoj školi od strane djece srpske nacionalnosti. Jednog dana je došao sa vidnim povredama glave iz škole ja kao roditelj sam otišla u školu da vidim šta da radim. Pošto je moj sin bio osnovna škola, a taj dječak koji ga je udarao srednja morala sam da odem u srednju školu gdje sam taj dan odvela sina oteklog i povređene glave. U srednjoj školi smo zatekli direktora Momčila Cvjetinovića i objasnili mu o čemu je riječ. Razrednik tog dječaka ga je doveo, a direktor Momčilo je pogledao mog sina nako povrjeđenog i rekao mu znaš li ti da ćes ovdje upisat srednju školu i da ću te ja viđati svaki dan?

Nisam obraćala pažnju na direktorove riječi koje je prijeteći uputio mom sinu. Ja kao roditelj i razrednik tog dječaka smo djecu pomirili. Zaboravila sam na prijetnje upućene od direktora. Sina sam upisala u istu školu gdje je direkor Momčilo.

Direktor je danima vreijđao mog sina al je on šutio kako bi ga isprivocirali da ga izbace iz škole. Nije mu to pošlo za rukom prve dvije godine. Moj sin je doživljavao mnoga poniženja od direktora al nije obraćo pažnju na to. Kada je upisao treći razred jednog dana se prerječio sa djevojčicom koju je gurno od sebe sto je direktor iskiristio da ga izbaci iz škole i izmisli mnoge laži na mog sina.

Po izbačenju sam otisla kao majka da se izvinem što direktor nije ni saslušao sam mi je rekao da mi je sin psihički bolesnik, da je stokilaš, da su mu ruke ko u medvjeda, da će mu davest momke da ga biju ispred skole i mnoge druge uvrede. Nije slušao razrednicu moga sina koja tvrdi da je moj sin miran i redovan ucenik ni moje žalbe nije uvažio.

Istjero ga je iz škole. Ja želim da neko ispita prošlost direktora Momcila koji djecu naziva bolesnicima i da se ustanovi ko nam jos djecu obrazuje u Srebrenici.

Redakcija portala Akos.ba