Pet islamskih tajni Sjeverne i Južne Amerike: Ko je stigao prije Kolumba?  

Osim određenih spekulacija o prekolumbovskim muslimanski istraživačima, čudna rasprava o afričkim robovima i rijetkim napisima o nedavnim muslimanskim imigrantima, ova tema u najboljem slučaju ostaje nedovoljnoistražena.

U nastavku su navedene pet fascinantnih islamskih tajni o Sejvernoj i Južnoj Americi, čime je razjašnjeno koliko je još mnogo posla ostalo da se uradi, a nude se i neke primamljive mogućnosti …

1. Da li je crni muslimanski kralj stigao u Sjevernu i Južnu Ameriku prije Kolumba?

 Trenutno je sveopšte prihvaćeno da Kristofor Kolumbo nije bio prvi putnik Starog svijeta koji je nabasao na Ameriku, i nekoliko teorija sugeriraju da su ga možda pretekli muslimani.

Abubakari II Najfascinantnija je priča o Abubakariju II, srednjovjekovnom Sultanu bogatog carstva poi menu Mali, koji se možda usidrio na Pernambucou,  današnjem Recifeu u Brazilu, oko 1312 godine.

Zlatom bogato carstvo Abubakarija II je bilo najbogatije u tom periodu, a on je bio pod uticajem islamskih učenjaka poput Al-Idrisi, Istakhri, Abu Zaid, Masudi i Albufeda, čije su knjige – sve čuvane u njegovim bibliotekama – tvrdile da je svijet okrugao poput “tikve”.

Legenda kaže da je 1310., Abubakari II poslao flotu od 400 ljudi u Atlantski okean da traže ono što bi moglo biti na drugoj strani. Nekoliko mjeseci prošlo prije nego što se jedan usamljeni kapetan vraća da mu kaže da se on okrenuo nakon što je vidio kako drugi brodovi bivaju uvučeni u čudne ‘rijeke’ jakih struja koje teku u more – ekvatorijalne struje (od kojih jedna teče iz zapadne Afrike do gornje granice  Brazila gdje se nalazi Recife).

Nepokolebljiv, Abubakari II istog trenutka počinje da planira slijedeću ekspediciju, sa još većom flotom (neke procjene kažu od oko 2,000 brodova). Ono što najviše zapanjuje, ovaj put ide i on! Sasvim sigurno, 1312. on je  predao jedan od najbogatijih prijestola svom bratu Kankan Musi, prije nego se otisnuo preko Atlantskog okeana u famozne “rijeke” u moru … i niko ga više nikad nije vidio.

Nikada nisu nađena svjedočenja o tome šta se desilo Abubakarjui II, ali neki akademici i istraživači vjeruju da je stigao do Pernambuco-a. Jedna teorija tvrdi da je sam naziv varijacija drevne Mande riječi ‘Boure Bambouk’, što znači ‘bogata zlatna polja’ – izvor bogatstva Mali carstva. Sam Kolumbo je navodno naišao na muslimane i “crne” trgovce duž obale Novog svijeta, i što je najinteresantnije, vratio se sa zlatom koji je sadržavalo tačnu leguru mješavine malijskog zlata. Oni koji vjeruju u legendu, takođe ukazuju na jezičke, arheološke i fizičke dokaze, od kojih je najznačajnije otkriće džinovskih kamenih skulptura razbacanih po Latinskoj Americi koje imaju nepogrešivo zapadnoafričke karakteristike.

2. Špansku Alhambru je otkrio stanovnik Njujorka!

Većina se slaže da najljepši primjer umijeća evropskih muslimana predstavlja  Alhambra u Španiji. ‘Crvena tvrđava-palača’ je takođe mjesto gdje su katolički vladari, Ferdinand i Izabela, završili osvajanje Španije 1492.godine.

Međutim, nakon ove promjene vlasništva, Alhambra je počela da gubi na značaju, a do kraja 18. stoljeća, totalno je zapuštena, postavši prebivalište “stanovništva koje je živjelo u haosu i bezakonju: kontrabandista …”

Ovo je bila Alhambra na koju je srednjovječni njujorški pisac Vašington Irving naišao u proljeće 1829. Fasciniran njenom poviješću, on je odlučio da ostane i na kraju piše knjigu o tome pod nazivom “Priče iz Alhambre”, gdje je uspoređuje palaču sa Ka’abaom u Mekki;

“Alhambra je isto toliko predmet odanosti kao što je to Ka’aba za sve prave muslimane. Koliko legendi i tradicije, istinite i nevjerojatne,- koliko pjesama i balada, arapskih i španskih, o ljubavi i ratu i viteštvu, su povezani sa ovom orijentalnom veličinom!

 Irvingova knjiga je nastavila da se prodaje kao bestseller, i ubrzo nakon toga 1870., Španija je proglasila Alhambru, nacionalnim spomenikom. Danas je ona jedno od najposjećenijih turističkih mjesta u svijetu.

3. Dijelove Latinske Amerike su osmislili muslimani

Alhambra je’pokorena’ 1492., a na dan kada se to dogodilo, dolje u gradu, među gomilom koja je posmatrala bio je ambiciozni istraživač po imenu Kristofer Kolumbo. Nekoliko nedelja kasnije, bio je u Kordovi gdje se sastao sa katoličkim vladarima kako bi dobio kraljevsko odobrenje za isplovljavanje preko Atlantika.

Kada su Kolumbo i njegova posada stigli u Ameriku, muslimanska umjetnost i arhitektura je i dalje bila veoma  popularna, i mudehari (muslimani) umjetnici su i  dalje bili vrlo traženi. Prema nekim od učenjaka, uključujući i drugi poznate Irvinge – kanadskog konvertita i prvog prevodioca Kur’ana u  Sjevernoj Americi – dr Tomasa B. Irvinga, neki od mudehara su odvedeni prijeko u Novi svijet da pomognu izgradnju novih španjolskih gradova:

“U XVI i XVII stoljeću, mnogi od njih (kvalifikovani muslimanski radnici) su potpisali ugovor da odu u španske kolonije u Antilima, kao što su Meksiko, Gornji Peru (Bolivija), Nova Granada (Kolumbija), Gvatemala i Kuba. U ovim zemljama, kolonijalne zgrade nose jasne dokaze o mudeharskim ukrasima na pločicama, rezbarijama, tesarskim radovima, itd …”   

Dr Irving navodi muslimanski utjecaj na imena ranih gradova, kao što su Recife u Brazilu (od arapske riječi ar-Rasif da znači ‘dok’ ili ‘pristanište’) i Guadalajara u Meksiku (od ‘Wadi al-Hijara’ ili ‘ kamena rijeka ‘). On ukazuje i na stil  ranih civilnih zgrada u gradovima kao što su Queretaro (Meksiko), Popayan i Tunja (Kolumbija) i Quito (Ekvador), gdje unutrašnja dvorišta i dvorišta imaju arkade izrađene u arabesknom stilu, i liče na one u Alhambri i drugim maurskim zgradama. Primjerice tu su klaustra “La Merced” u Limi, Peru i klaustra Univerziteta San Carlos u Antigui, Gvatemala. Dr Irving također naglašava očiglednu maursku geometriju koja se nalazi na starijim stropovima iz 17. stoljeća u gradovima poput meksičkog  Tzintzuntzan i kolumbijske Tunje.

4. Evropski muslimani otvorili su najstariju američku džamiju

Prvo, da, postoji takva stvar kao “autohtoni” evropski muslimani. Tatarski muslimani iz Baltičkog regiona Evrope imaju povijest koja seže 618 godina u prošlost. Njihova priča počinje 1398., kada su dovedeni iz Krima od strane Velikog vojvode od Litvanije, Vytautas-a Velikog, kako bi pomogli braniti svoje carstvo protiv netolerantnih kršćana – Teutonskih vitezova.

Vytautas nagrađuje Tatare za pomoć, puštajući ih da se trajno, pod njegovom zaštitom, nasele u području koje sada pripada u dijelovima Litve, Poljske i Bjelorusije.

Neki od potomaka te baltičke tatarske zajednice uputili su se u Ameriku i Brooklyn, New Yorku, na prijelazu 20. stoljeća. Tamo su 1931. godine kupili skromnu crkvicu i otvorili je kao džamiju. Danas, džamija u Bruklinu predstavlja najstariju sačuvanu džamiju u Sjevernoj Americi i ostaje pod brigom i zaštitom tatarskih muslimana koji mogu pratiti svoje korijene sve do drevne evropske muslimanske zajednice.

5. Kur’an je inspirisao američke zakone o vjerskoj toleranciji

 Za one od vas koji se još uvijek pitaju da li je to mit. Ne, nije. Osnivač Amerike, Tomas Džeferson, zaista je imao svoj lični prevod Kur’ana.

Pomenuti rani prevod najsvetije knjige islama – možda prvi koji će doći u Ameriku – danas se čuva na policama “Džeferson biblioteke”, unutar zidova  Kongresne biblioteke u Vašingtonu. Ovo je mjesto gdje Džeferson osobno poslao svoju biblioteku, nudeći također da “posloži i numeriše sve knjige da stoje kao u katalogu”. Svoj Kuran je odložio na policu u pravnom odjelu.

Za trećeg predsjednika Amerike (i čovjeka koji je sastavio Deklaraciju o nezavisnosti), upravo su pravna gledišta  Kur’ana bila to što  ga je najviše fasciniralo.

 To je razlog zašto neki analitičari tvrde da je ‘Kuran’ koji je Džeferson naručio iz Londona oko 1764. imao uticaja na njegove poglede u vezi vjerske tolerancije, a  uoči izrade Zakona o vjerskim slobodama (donesen 1786).

Džeferson podsjeća u svojoj autobiografiji da je želio da zakon izađe izvan kršćanskih denominacija i uključi “pod plašt zaštite, Jevrejea i Gentile, hrišćane i Muhamedance [muslimane], Hinduse, i one bez vjerskog određenja.”

‘Džefersonov  Kuran “je najstariji i najjasniji fizički dokaz kako i dalje imamo islamsku kulturu u interakciji sa američkim kontinentom.

Međutim, ako se nađete u Kongresnoj biblioteci, uzmite si vremena , zaustavite se i divite njenim predivnim kupolama u renesansnom stilu, visoko iznad prekrasne čitaonice. Pogledajte pažljivo, i vidjet ćete dodatne dokaze koji nagovještavaju ulogu islama u razvoju Sjedinjenih Američkih Država.

Piše: Tharik Hussain

Izvor: ilmfeed.com

Usluge prijevoda teksta: Congress Service Center – Sarajevo Office

Skenderpasina br.1, Sarajevo

Tel. ‎+387 33 267 250

Fax. ‎+387 33 267 251

E-mail: office.sa@kscnet.com

Akos.ba