Pčelarstvo za početnike

Pa da počnemo:

Prostor na kome se drže košnice sa pčelama naziva se pčelinjak. On može biti otvorenog i zatvorenog tipa, već prema tome da li se košnice drže pod otvorenim nebom ili u specijalnoj građevini čija je čeona strana bez zida. U novije vreme pčelari koji idu za pašom postavljaju košnice na kamionske ili traktorske prikolice, na kojima ostaju stalno, ili samo za vreme intenzivne pčelinje paše od proljeća do jeseni.

U našoj zemlji znatno su zastupljeniji pčelinjaci zasnovani pod otvorenim nebom, što je slučaj i u većini zemalja s povoljnim uslovima za gajenje pčela. Ovakvi pčelinjaci imaju niz prednosti nad pčelinjacima zatvorenog tipa.

Izboru mjesta za pčelinjak, kao i rasporedu košnica na njemu, treba posvetiti posebnu pažnju. Prije svega zemljište na pčelinjaku mora da je ocjedno, jer će vijek košnica na takvom terenu biti duži, pčele će manje oboljevati od bolesti legla i odraslih pčela; sada neće plesniviti u gnezdu, pčele će bolje zimovati i u proljeće se intenzivnije razvijati, što utiče na proizvodnju svih pčelinjih proizvoda.

Pčelinjak mora biti udaljen od saobraćajnica najmanje 15 metara, da pčele ometane u radu ne bi pecale prolaznike i životinje (30 pčelinjih uboda mogu biti smrtonosni za konja). Ovo rastojanje je potrebno i zato da bi se izbjeglo uznemiravanje i samih pčela od saobraćajnih sredstava. Pčele su vrlo osetljive i razdražljive na potrese što se za vrijeme njihovog opštenja sa okolinom ogleda u povećanoj ljutosti i potrošnji hrane tokom zimovanja.Pčelinjak ne smije biti izložen uticaju jakih vjetrova, a pogotovu vazdušnim strujanjima (između građevinskih objekata). Košnice treba da budu udaljene od staja, obora,  klozeta i zapaljivih materijala.

Za vrijeme ljetnjih vrućina košnice sa pčelama moraju biti zaštićene od direktnog sunca, što se postiže postavljanjem košnica pod krunama listopadnog drveća (izuzev oraha i hrasta). Ako odgovarajućeg drveća nema, treba ga zasaditi.

Pčelinjak treba da bude zaštićen mehaničkom ili živom ogradom koja će pčele štititi od nepoželjnih posjetilaca i istovremeno biti vjetrozaštitni pojas.

Najbolje je da se košnice sa pčelama postave na pojedinačna pokretna postolja, visine 30-40cm od površine zemlje. Izrađuju se od hrastova ili bagremove gradje, a na većim pčelinjacima i od betonskih piramida. Zajednička postolja za veći broj košnica treba izbjegati.

Ukoliko dozvoljava teren na kome se pčelinjak postavlja, najbolje je da se košnice rasporede u tzv. šahovskom polju, tako da u redu budu udaljene jedna od druge oko jednog metra, a red od reda 2-3 metara. To omogućava nesmetan rad pčela i pčelara.

Što se tiče položaja košnica u odnosu na strane svijeta, najbolje je da se čeoni zid košnice okrene istoku i jugoistoku. Sve druge strane svijeta u našim klimatskim uslovima nisu pogodne, pa ovaj savjet treba i poslušati.

Najbolje je da zemljište na pčelinjaku bude travnjak koji se povremeno kosi. Na strmim terenima treba načiniti terase i na njih postaviti košnice.

Broj košnica u jednom pčelinjaku uglavnom zavisi od kapaciteta pčelinje paše u rejonu od 6 do 8km u prečniku kao i od zasićenosti tog rejona brojem košnica. Najčešće taj broj se kreće od 50 do 80 košnica na jednom pčelinjaku.

Svaka košnica treba da ima svoj jasno istaknut broj, koji odgovara broju u pčelarskom dnevniku u koji se unose sve operacije, radovi i zapažanja za dotično pčelinje društvo.

Za početnike, dakle u amaterskim uslovima pčelarenja najbolje je početi sa manjim brojem košnica (3-10). Kada se pčelar upozna sa životom i radom pčela, postepeno će uvećavati i broj košnica, a nadamo se da će mu ovi savjeti u tome i pomoći.

Što se tiče pčelinjaka na društvenom sektoru, postoji pravilo, izvedeno iz naših i stranih iskustava, da su ekonomični samo oni komercijalni pčelinjaci čiji ukupan broj košnica ide iznad hiljadu. Za ovakve pčelinjake razradjene su i posebne metode u radu sa pčelama, a samo gazdinstvo pored stručnog kadra mora biti opremljeno najsavremenijom opremom za intenzivno pčelarenje.

http://www.poljoprivrednisavetnik.com