Ovogodišnj ramazan – mjesec napada na Bošnjake
Piše: E. Subašić
Muslimani vide ramazan kao poseban mjesec i u smislu društvenog mira i blagostanja, stoga rasprave i međuljudske razmirice nastoje izbjegavati u ovom mjesecu. Ta potreba za mirom i skladom u ovom mjesecu očita je u domovima muslimana, ulicama, mahalama i gradovima
Nažalost, u toku ovog ramazana bh muslimani su bili izloženi različitim napadima. U posljednjem uvodnik Preporoda nabrojani su svi napadi i uvrede koje su sugrađani drugih konfesija nanijeli muslimanima u prvih desetak dana ramazana. Nakon što je džematlijka u Vlasenici zatekla četnički znak na svojim vratima pri povratku s teravije, džematlija u Tomislavgradu zatekao je ustaški znak. Uslijedio je napad na džamiju u Janji i vjernike u Zvorniku u toku teravije. Ubrzo se pokušalo s poniženjem muslimanskih povratnika u Doboju, tako što su dijeljene školske knjižice s izmišljenim bošnjačkim umjesto bosanskim jezikom, te s poniženjem svih povratnika, onih koji su preživjeli genocid i istrebljenje, hapšenjem Nasera Orića pred samo obilježavanja 20. godišnjice genocida u Srebrenici. Da u Doboju nije riječ samo o političkom pitanju provociranja jedne nacije svjedoči i spriječeni napad pročetničkih grupa na vjernike koji su se iftarili na zajedničkom iftaru u centru grada.
Nažalost, tu nije kraj. Druga polovica ramazana opet je obilježena napadima na muslimane. U Bijeljini se desio fizički atak na džamiju, dok je u Srebrenici još uvijek u toku atak na ličnost jedne muslimanske, protiv koje se vodi peticija jer nosi mahramu, ali i atak na islam. Naime, pravo na hidžab nije pravo samo jedne odgajateljice u vrtiću, već pravo i obaveza koju propisuje islam. U ovoj borbi protiv odgajateljice s mahramom uključio se i pravoslavni sveštenik koji i pored toliko nevladinih udruženja i boraca za ljudska prava nikada neće biti prozvan za ekstremizam i širenje vjerske mržnje.
Možemo govoriti o svim ovim pojavama kao izolovanim slučajevima, incidentima, ali ovako česti incidenti mogući su samo u BiH a da ih niko ne nazove mržnjom, ksenofobijom i ekstremizmom. Muslimani u BiH zahvaljuju se Bogu što mogu u miru provoditi ramazan, za razliku od njihovih istovjernika u Iraku, Nigeriji, Siriji, Palestini, Burmi… koji iftare s prizorima smrti i krvavih razaranja, ali se s pravom mogu pitati da li s ovakvim porukama njihovih sugrađana u najsvetijem mjesecu, mjesecu mira i ljubavi, mogu iščekivati i gore. Krvavije.
