Otvoreno pismo hadži Aliji Nametku

34weycvx

Upitao bih te za zdravlje, al’ reći će da sam pomahnitao. I onako će to reći, já ko vidi prisebna do li ublehu pomahnitalu da piše pismo mrtvu čovjeku. Al’ ću bezbeli moj Alija, zdrav razum izgubiti ako se bar nekom ne pojadam, pa makar zerru učmalosti duše poremetio.

Ne zmajeraj mi što ti još prije ne odgovorih na pisma, i onako ćeš baško’ i za druge kazat da mi je pisanje malograđansko.

Trudim se biti dostojan tvog zahmeta i pažnje ovoj hartiji što ti šaljem, uz vječni selam i rahmet vasiàh tvojoj čestitoj duši.

Čudno će ti, na mah, zvučati da me i ne poznaješ a u tvom sam razredu učenik, a ti opet sve svoje učenike dobro pamtiš. Eto nek znaš, a uvjeren sam da znaš i bolje neg’ ja, da su neki ljudi puniji života mrtvi nego li puna damara. Nedo’ Allah da bogohulan budem za ove svoje riječi, a ni tebi ne podilazeći, ti si Alija i u smrti življi od pola čovječanstva.

Iskreno se nadam da ste sada, ti i tvoja porodica, napokon svi na okupu u Allahovoj bašči, i da je tvoja Zejneba napokon se opojmila, i da ste odveć daleko zabacili u zaborav sve nedaće i bolesti dunjalučke.

Pomno sam sčitavao tvoja pisma, iz njih učio, i nad njima se smijao i tugovao, a povrh svega te blagosiljao što te imam za učitelja. Čini mi se da ih još nisam sve dobio, potražit ću ih ako Allah dadne puta i života. A na ova što dobih, odlučih ti odpisati.

Odmah sprva da ti kažem, da se ništa plaho nije promijenilo od tvog vakta. I ako jest, razlika je sva u raznovrsnijem pigmentu vanjštine, dok je nutrina kao preslikana.

I u nas ima Avdibega što pred izbore daju za džamije impozantne ćilime. Ima i na pretek hodža što neće svakakvu svitu na dženazu, a hićmilet ih što tuđe hutbe čitaju, a tobože unesu se u vazu baško’ da je svaka izgovorena tek osmišljena. Čast onim čestitima, a Bogu hvala da i njih ima.

I s katolicima ti je isto, za sve nedaće Hrvata i dan danas krive muslimane, vazda se žale, a sve im isto ako ne i bolje. A nama vala ne smeta s njima do kijameta, pa i njihova je Bosna baš kao i naša.

Ti si eto pisao, ne bil’ se šta popravilo, i Kemuri i drugima si išarete činio. I ja sam pisao za puk i gospodu u par navrata, pa jesmol’ ijedan kakvu fajdu vidjeli? Pošteno je kazao Mehmed ef. Muftić na bajram sred Careve džamije „Kazivati inninu lezzet od džima’a abes je!“ (Absurd je govoriti o slasti koitusa onome ko je od rođenja impotentan!) Masa ih je danas takvih moj dobri hadži Alija.

Vidio si i sam da u Bosni nema lezzeta bez pjesme, vina i mezeta. Do kad će se tako narod hranit’ vlastitim obmanama ne znam, ali sve što bolje spoznajem, sve veći skeptik postajem.

Lijepa je ova naša Bosna, a tvoja Hercegovina još ljepša, baško’ džennetske bašče mirisne i rodne. Eto, zasij jal’ krompir, jal’ šta drugo u zemlju bosansku u proljeće pa onda pusti vlasti nek’ po tom staru asfalt, u čudu ćeš ostat’ kad u jesen vidiš kako izdanci sjetve probijaju i prodiru na površinu. Svakakve i nafake ima, ne samo naranča što je za tvog vakta luksuz bila, jok. Sofra ti danas nedo’ mi se Allah ogriješit, haman, bolja od one što bî sneba spuštana izraelićanima na očigled. Al’ i uz to sve, srca bez lezzeta i duše odveć učmale. Pravi džennet Allah dao, samo što se više nakotilo šejtana pa zaposjeli zmijskim oblicima po krhkim naravima i ne daju smire, Allah ih smeo. A ima ljudskosti, nije sve tako mračno, oni jadni i nose breme opstanka i nadu u bolja vremena.

Vjerujem da ti je stigao haber o imenjaku ti poslije tebe. I njemu dugujem iskazat’ golemu počast za zahmet što ponese. Nek mu je selam vječni i rahmet od Boga.

Vjerovatno bih bio od onih što svanuće nikad nebi ni spoznali da njemu Allah nâput ne dade. Otac bi vjerovatno i dalje ostao u čađi komunizma, a tada i ja kako ti znaš reći azab olmasun i akšamlučar, po liniji nasljednog prava ili Njutnovu trećem zakonu.

Nejasna mi je oko toga jedna stvar, ondašnji komunizam tako zvan, više je ličio na demonski, bezvjernički totalitarizam, složit ćeš se, a ovo današnje ustrojstvo opet zovu demokratijom, a nigdje sličnosti s nazivom. Po meni je tek komunizam nastupio, samo što mu je demokratija dodijelila prefiks lutijski i sufiks anarhije. Lutijski komunizam anarhista, u prenesenom značenju. Demokratija mu dođe samo kao malo deblja čoha da ne nazebe kad snjegovi navru, dok ljeti zaodjene impozantno blještav plašt poput onog što ga madžioničari nose, pa nema kakve mađarije ne vade iz njeg.

Tako ti je u Bosni, pa i Hercegovini ako hoćeš, jedni u klin drugi u ploču i nikad na selamet, dokle li će, Allahu àlem.

Toliko ti od mene za sada, selamun àlejk ve ala džemi’ menittebeàl-huda!

Tvoj iskreni prijatelj,

Za Akos.ba piše: Sedin Duranović