Otići – ne otići, pitanje je sad!

Vrijeme globalizacije, osim što za devizu ima lokalizirati svijet u jedno ogromno, premostivo selo, sa sobom donosi i nekolicinu nus pojava. Jedna od takvih zasigurno jeste i podastiranje priče o univerzalnom, priče o trebanju i moranju odbacivanja domovinskih granica, te, shodno tome, priče o postajanju čovjekom ‘cijelog svijeta.’

Da stvar bude teža, cjelokupna ta ‘ideologija’ bazirana je, možda i nesvjesno, a možda i vrlo dobro ciljano, na negativnoj izmjeni demografije zemalja u razvoju, među kojima se nalazi i Bosna i Hercegovina. Svakako da je ovdje fokus na migracijama, te, popularno nazivanom ‘odljevu mozgova.’

Ekonomska slika bosanskohercegovačke zbilje, sveukupno obuhvaćena terminom ‘tranzicija,’ ne ostavlja mnogo prostora za manevar onima koji u ovom momentu bacaju kape na diplomskim svečanostima. Nimalo nalik političkoj prirodi, centralna ideja ne postoji. Stroga polarizacija, od krajnje desnice (ostanak), sve do krajnje ljevice (odlazak) je ono što se istim tim ljudima bačenih kapa nudi. Pravo pitanje je, ‘Kako napraviti odluku?’

Jednostavno. Još od ranih školskih dana učeni smo sistematskom pristupu problemu. Notes. Lista ‘Za i Protiv.’ Napismeno.

S jedne strane egzistencijalna tematika, mnogo nepravde, cjelodnevna borba i prostor za djelovanje, (ne)iscrpan angažman i podmetanje kičme zarad sveopćeg dobra. S druge strane dunjaliziranje realnosti, praktična rutina, ekonomski prosperitet, finansijska sigurnost, podmetanje kičme zarad individualnog dobra.

Između dvije kolone jedna podkolona. Čitaj ‘jezik, domovina, nacija, socijalna integracija i relevantnost.’ Podkolona sintetizirana u svaku od strana. Na jednoj i ne baš primjetna, duboko usađena, ali ne i previše njegovana, zbog činjenice da ni u jednom trenutku nije dovedena u pitanje.

Na drugoj strani rezonski sagledana iz ugla nemanja iste. Tek u odsustvu jedne od (ili čak svih) navedenih tačaka iz podkolone, počinje se stvarati svijest o istima i izučavati njihova esencija.

 U tome možda možemo naći i odgovor na pozitivnu korelaciju između dijaspore i svrsishodne pomoći matičnim domovinama koju ta ista dijaspora pruža.

Stoga, prije ishitrenih odluka, potpadanja pod proces indivudalne globalizacije, te odbacivanja trenutnih resursa, svaki student (čitaj, mlada osoba), u najmanju je ruku dužna, što zbog sebe, što zbog otvaranja vrata nadolazećim generacijama u lokalnoj zajednici, prelistati notes i detaljno izučiti tematiku.

Otići – ne otići, pitanje je sad!?

Za Akos.ba piše: Mujo Adžemović