Otac četvoro ubijene djece u Gazi: Izrael mi se želio osvetiti jer kao novinar razotkrivam genocid

Slobodni snimatelj Anadolu (AA) Mohammed al-Alul, čijih je četvoro djece i troje braće i sestara ubijeno u izraelskom napadu na Pojas Gaze 5. novembra prošle godine, izjavio je kako mu se Izrael time želio osvetiti kao novinaru koji razotkriva svijetu genocid nad palestinskim narodom u Gazi.

Mohammed al-Alul je novinar iz Gaze koji je svijetu prenosio humanitarnu tragediju i masakre nad palestinskim civilima u blokiranoj enklavi.

Od početka izraelskih napada odlazio je u područja i bolnice koje je bombardirao Izrael i tako postao najbliži svjedok tragedije u Pojasu Gaze.

Tokom izraelskih napada 5. novembra 2023. godine suočio se s jednom od najvećih boli i tragedija koju otac može doživjeti. Toga dana meta izraelskog bombardiranja bili su njegov dom u kojoj je bila njegova porodica. U izraelskom napadu ubijeno je četvoro Al-Alulove djece, dobi između 4 i 13 godina, i troje braće i sestara. Među desetinama leševa tragao je za tijelima svoje djece da bi im mogao klanjati dženazu.

Kakvu tragediju je doživio u Gazi, Al-Alul danas najbolje opisuje ovom kratkom rečenicom:

“Ja sam sada živi mrtvac, ne vidim više boju života, sve je sivo.”

– “Svjedočio sam mnogim ratovima, ovo je nešto drugačije“ –

Na samom početku razgovora Al-Alul se prisjeća 7. oktobra i početka izraelskih napada na Pojas Gaze, navodeći kako su ih probudili zvukovi granata, bombi, raketnih napada.

“Bili smo šokirani. Čuli smo da su vojnici zarobljeni i da je izraelska strana napadnuta. Djeca su se spremala za školu, rekao sam da ostanu kod kuće, jer nismo znali kakav će biti razvoj događaja. Uzeo sam opremu i krenuo ka uredu Anadolu”, kazao je Al-Alul.

Ipak, i dalje nije mogao procijeniti šta se tačno događa. Kasnije je čuo na vijestima šta se dešava, i tada je, kaže, u sebi je pomislio: “Vjerojatno ulazimo u dugotrajni rat”.

“Kao novinar pratio sam i svjedočio mnogim ratovima, ali mogu reći da je ovo nešto sasvim drugačije. Izrael se očito odlučio osvetiti civilima jer nije mogao doprijeti do palestinskog otpora. Svjedočio sam tome da su u napadima ubijani mahom žene i djeca. Koja je beba počinila zločin i zaslužila da bude ubijena, zašto su te bebe ubijene”, upitao je Al-Alul.

– “Živimo još jednu Nakbu“ –

Na pitanje novinara Anadolu šta je konkretno ono što je drugačije u odnosu na ranije ratove, Al-Alul je pojasnio:

“Tokom 2014. godine imali smo više lokalnu situaciju s izbjeglicama u četvrti Sucaiye. Ranije nije bilo masovnog raseljavanja civila, dok u ovom ratu postoji masovno raseljavanje. Palestinci su raseljeni iz svojih mjesta. U prethodnim ratovima mogli su ostati u svojim domovima, barem su znali da nisu na meti.”

Al-Alul je naglasio kako su civili u ovom ratu ostali bez osnovnih životnih potreba vode, hrane, bombardirane su bolnice, škole, kompletna infrastruktura.

“Znamo da su naši preci i djedovi tokom Nakbe 1948. bili podvrgnuti prisilnoj seobi iz palestinskog teritorija. Danas doživljavamo drugu, sličnu Nakbu. Danas se u Pojasu Gaze puca na sve, ništa ne smije ostati na nogama, a nažalost cijeli svijet to samo gleda“, ističe Al-Alul.

– “Cilj nam je bio doći do komada hljeba” –

Al-Alul je dalje govorio o tome kako je kao novinar bilo raditi u uslovima gdje svaka kuća u Pojasu Gaze može biti pogođena u svakom trenutku. Kazao je kako su ranije imali ured, gdje su imali pristup internetu i mogućnost da šalju snimljene materijale.

“U ovom ratu nismo imali kancelariju, niti je to bilo moguće. Do mnogih mjesta nismo uspjeli doći jer se na sve strane pucalo. Svjedoci smo toliko strašnih događaja, toliko beba, žena i djece je ubijeno, bilo je čak teško odlučiti šta da pošaljemo. Dok smo kao novinari pokušavali slati materijale, to nije bio naš jedini cilj. Istovremeno, naš cilj bio je i pronaći komad hljeba i to ne samo za sebe, već za porodicu, djecu. To bar ranije nije bio slučaj”, ispričao je snimatelj AA.

– “Palestinci nikada prije nisu bili svjedoci masovnih grobnica” –

Al-Alul je dalje naveo kako danas u Pojasu Gaze više nema onog što je jednom čovjeku najvažnije, a to su sigurnost i stabilnost, život s porodicom i djecom.

“Danas toga više nema u Gazi. Ljudi su morali otići u šatore. Imaju ozbiljnih poteškoća u zadovoljavanju svojih potreba, vodi, hrani, higijeni, tako da mogu reći da od života nije ostalo ništa”, kazao je Al-Alul te dodao:

“Mi Palestinci nikada ranije nismo svjedočili masovnim grobnicama, sada tome svjedočimo. Naše šehide moramo ukopavati u masovne grobnice uz puteve, ulice, u baštama, na raznim prostorima, gdje god možemo.”

– Čovjek čiji se život dijeli na prije i poslije 5. novembra –

Al-Alul je potom govorio o 5. novembru, danu za koji kaže da je iz temelja promijenio njegov život, a u kojem je u izraelskim napadu poginulo četvoro njegove djece, te braća i sestre.

“Ja sam čovjek čiji se život 5. novembra potpuno promijenio, čovjek sa životom od prije i životom poslije 5. novembra. Čovjek koji je imao porodicu i djecu, bio glava porodice, danas je čovjek koji se pokušava održati u životu, čija su skoro sva djeca šehidi i čija su braća položila živote kao šehidi. Trinaest godina pratio sam odrastanje moje djece. Gledao sam kako rastu i postaju sve ljepši iz dana u dan, odjednom su nestali. Svi su nestali. Samo zbog toga što sam novinar, zato što sam Palestinac”, istakao je Al-Alul.

Kaže kako je prije tog kobnog 5. novembra plakao s brojnim palestinskim porodicama čija su djeca ubijena u njihovim kućama, a nakon tog dana došao je u stanje da i sam plače za vlastitom djecom.

Al-Alulova porodica je tog dana bila u kući u izbjegličkom kampu Al-Megazi, dok je on poslom bio u Khan Younisu.

“Moja porodica je bila kući i tamo su ubijeni. Bilo mi je jako teško uopće doći tamo. Otprilike sat-sat i po kasnije, saznao sam da su moja djeca i članovi porodice bili meta. Prvo sam dobio fotografiju šehida mog sina Kajsa (4), zatim sam saznao da su šehidi moja braća Atif i Ahmed. Komunikacije su bile otežane, kasnije sam uspio saznati sve”, ispričao je Al-Alul.

Naglašava da je po dolasku u bolnicu Šehida Aqse pokušavao među leševima saznati koja su njegova djeca.

“Morao sam prenoćiti u Khan Younisu. Tek ujutro smo uspjeli doći do mjesta gdje je moja kuća pogođena. Kada smo otišli u bolnicu Šehida Aqse, ispred mene je bilo gotovo stotinu leševa. Šehida je bilo toliko da smo jednom po jednom morali otkrivati lice i pokušavali saznati koje je od njih moje dijete. Napokon sam pronašao tijela moje četvero ubijene djece. Moje četvero braće i sestara su ubijeni, moj brat Ahmet i njegovo troje djece su ubijeni. Sve sam ih tu mogao vidjeti, kao i tijela naših brojnih komšija”, bolno se prisjeća Al-Alul.

I danas sebi postavlja pitanje kakav je to zločin počinila njegova porodica, njegova djeca, braća i sestre, šta su učinili da su zalužili da budu ovako mučki ubijeni, te kazao:

“Izrael nam se očito pokušao osvetiti. Pokušao mi se osvetiti, kao novinaru koji je pokušao svijetu razotkriti ovaj genocid koji je počinio Izrael, ja to jasno znam. Pokušao mi se osvetiti kao nekome ko je fotografije i snimke reflektirao ne samo regionalnim medijima, već i zapadnim medijima.”

Podsjetio je da Izrael i dalje nastavlja činiti ove zločine, nastavlja ciljati novinare, timove prve pomoći, medicinske timove i civile i na taj način im se sveti.

“Zašto Izrael to može činiti? Vrlo je jasno da SAD i međunarodna zajednica podržavaju Izrael, dok arapski i islamski svijet samo šutke posmatraju. Izrael i danas nastavlja ovaj genocid. Zašto? Jer cijela međunarodna zajednica i dalje je na strani Izraela”, podvukao je Al-Alul.

-“Moja kuća je svjesno gađana” –

Na pitanje novinara Anadolu da li smatra da je Izrael direktno i svjesno gađao njegovu kuću, zbog činjenice što je novinar, Al-Alul odgovara:

“Da budem iskren, i dan danas se pitam zašto je baš moja kuća bila meta? Jer sigurni smo da u području gdje se nalazi moja kuća nije bilo tačke koja bi pripadala palestinskom otporu ili palestinskim organizacijama koje bi mogle biti meta. Na primjer, u izraelskim medijima, kada Izrael gađa neku tačku u našoj regiji, otvoreno kažu da su ciljali važnu osobu koja pripada toj i takvoj organizaciji. Međutim, ovdje nije bilo takve situacije i jasno je gađana samo kuća u kojoj su bila moja djeca i članovi porodice bez ikakvog prethodnog upozorenja, drugog objašnjenja za to nema.”

Al-Alul je 5. decembra prošle godine izašao iz Pojasa Gaze i stigao u Turkiye, gdje je u toku liječenje njegove supruge.

“Svjedočio sam tome da su moja djeca 5. novembra postala šehidi, lično sam klanjao i predvodio dženaza-namaz mojoj djeci i braći. Poslije sam uspio izaći sa suprugom, sinom Ademom i majkom. Danas su tamo još moj otac, žena i djeca jednog od moje braće. Gaza se i dalje bombardira. Ovaj genocid, ova tragedija i dalje traju. To što i njih ne mogu izvući odande, i moram gledati šta se tamo još uvijek događa je druga bol.”

Pojašnjava kako je njegova supruga teško ranjena, imala je opekotine i rane od gelera na više dijelova tijela. Imala je tešku operaciju i njen oporavak se nastavlja, a za sebe kaže:

“Ja sam sada živi mrtvac, ne vidim više boju života, sve je sivo.”

Dodao je kako se njegov život od 5. novembra totalno promijenio.

“Od 5. novembra ja svaki dan plačem, život mi se potpuno promijenio. Plačem gledajući fotografije svoje djece, uspomene svoje djece. Hiljadu puta sam čovjek, i jednom otac. Želio sam se boriti da svojoj djeci omogućim da ostvare svoje snove, da svjedočim njihovoj radosti. Nažalost sve je prekinuto”, kazao je Al-Alul.

-“Kao da se u Gazi snima holivudski film i čeka se da se pojavi heroj” –

Upitan da li može jednom riječju ili rečenicom opisati napade Izraela i ono što se dogodilo u Gazi, Al-Alul je podvukao kako je prije svega potrebno naglasiti da se u Gazi desio genocid.

“Kao da se u Gazi snima holivudski film i kao da cijeli svijet čeka da se pojavi heroj. Svi to tako gledaju. Mislim da očekuju da će genocid u Gazi završiti s pojavom heroja i da to gledaju kao neki film”, kazao je Al-Alul.

Za kraj, Al-Alul je poručio:

“Tražim od organizacija ljudskih prava i međunarodnih institucija da se obrate sudu i pokrenu tužbu protiv okupacijske države Izrael. Kao novinar i Palestinac, podnijet ću tužbu pred turskim i međunarodnim sudovima.”

akos.ba