Osvrt na knjigu Fikrete Karić „Majka“

Bismillahi Rahmani Rahim

Fikreta Karić: „MAJKA“
Juli, 2016. Tuzla

„Allahu moj, učini mi korisnim ono čemu Si me poučio i pouči me onome što će mi koristiti i povećaj mi znanje! Hvala Allahu na svakom stanju, a utječem se Allahu od stanja stanovnika vatre.”

…Dugo sam razmišljao kako početi pisati kritički osvrt za jedno ovakvo književno djelo, kakvo nam je književnica Fikreta Karić pružila i ujedno nas istim velikodušno počastila. Mlada književnica, Fikreta Karić, javlja se sa svojom novom knjigom, i to knjigom pjesama, koja nosi jedan jak i simboličan naziv, a za nju vrlo bitan i važan. Književnica je svoje novo djelo nazvala „MAJKA“. Spontana asocijacija kada je u pitanju sama riječ „majka“, u njenom rukopisu oslikava se cjeloživotni odgoj i obrazovanje, vjera, borba, ustrajnost i neizmjerna podrška kakvu joj niko još nije pružio na ovom prolaznom svijetu, osim njene majke. Zato i pored svih ovih divnih karakteristika, za Fikretu je najprije majka svjetlost Dženneta. To nam autorica najbolje dočarava sjetivši se Poslanikovog hadisa odmah na početku knjige rekavši:

„Život je šansa iskoristimo je na vrijeme i uz to ne zaboravimo hadis posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. koji kaže: „Džennet je pod majčinim nogama.“.“

Autorica ove zaista divne knjige, također nam oslikava borbu njene majke za njen život, u trenucima kada je ostajala sama na vjetrometini života. Baš u tim časovima Fikretina majka je iznjedrila još jednu važnu pobjedu nad izazovnim i teškim životom, a Fikreta je sve to samo upijala i evo, nekoliko godina kasnije svojoj majci se na njen sopstven i karakterističan način zahvalila, kako malo ko može, napisavši za života svojoj majci jedan veliki epitaf.
Ono što me fasciniralo jeste i njena otvorenost izraza, ispovjedna iskrenost, gdje govori o teškom periodu u životu njene majke. To jeste, problemi sa kojima su se mnoge žene (majke koje samostalno odgajaju svoje dijete) nekada nosile i sa kojima se i dan danas u modernom društvu nose, a cilj autorice nije najprije namjera osude, nego zahvala Allahu na svakom stanju i prikazivanje svjesnosti za nagradu koju je Allah obećao ukoliko se Njegov rob strpi, kada ga spopadnu iskušenja.
Također nam autorica odvažno daje do znanja koliko je žena važna za jednu socijalnu sredinu, koliko je važna za jednu porodicu i prisutnost u djetetovom životu citirajući ono što je kazao uvaženi Dr.Aid el-Qarni:

„Žena može da odgoji dijete bez oca, ali čovjek ne može da odgoji dijete bez majke.“

Velikodušnost i ljubav koju autorica osjeća prema bliskim ljudima, također je vidljiva u dijelu knjige gdje se prisjeća rahmetli prijateljice Medine Jusić, koja je uistinu imala jako važnu ulogu u Fikretinom životu. Autorica je još jednom pokazala da dobre ljude ne zaboravlja i da se sjeća u tančine svih zajedno proživljenih trenutaka, te svojim pjesmama i tekstovima ne dozvoljava da isti nestanu, to nam najbolje autorica demonstrira kazavši:

„Uspomene su te koje te vrate meni u sjećanje, drže u mom životu još uvijek među živima!“

„Usus est optimus magister“, rekao je Ciceron. Odnosno „iskustvo je najbolji učitelj“, mnogo puta u životu uspjeli smo uistinu i percipirati ovu divnu Ciceronovu misao. Kada je u pitanju autorica možemo sa pravom reći da je rahmetli Medina bila jedan od njenih najboljih životnih učitelja. Rahmetli Medina je bila podrška svojim toplim, blagim i mudrim govorom punim razumijevanja, bila je vjetar u leđa, kao i svjetlost na kraju tunela, neko ko je uvijek bio sa ispruženom rukom da pomogne Fikreti, a i drugima kojima je bila potrebna pomoć. Bol za gubitkom jedne tako važne osobe u životu, Fikreta oslikava u sljedećem dijelu:

„Ja živim za jučer… Jučer, kada si me mogla držati za ruku, govoreći mi: „Tu sam ne brini. Zatvori oči i moći ćeš me vidjeti i kada sam daleko, uvijek ću biti tu.” Evo već tri godine zatvaram oči s nadom da ću te vidjeti, dozivam tvoje ime misleći da me možeš čuti, pa i kada jecam glas ne pustim. „Velike cure ne plaču”, sjećam se toga. Ne brini ne plačem, nego samo i suzom sedždu činim, moleći Allaha da mi te čuva i podari ti najljepše mjesto u Džennetu.“

Fikreta nas posebno časti putem vješto sročenih stihova i reflektivno-emotivnom poezijom, u kojoj nam je autorica poslala filigranski jasne poruke, koje imaju za cilj prisjetiti se osnovnih islamskih principa, šerijata, brojnih hadisa i ajeta iz Časnog Kur’ana, koji su joj najprije životna vodilja, a i inspiracija. Također je ispunila svoje stihove svojim dinom, nadom, dovama i mnogim željama, kao što je pjesma „Imam želju“, gdje kaže:

„Kabbu da dodirnem,
Velika je želja moja.
U tavafu da hodam,
Drhtala bi duša ova…
Kao zvijezda drhtala bi!“

Nižu se stihovi pjesama: „Ljubav u ime Allaha“, „Ne gubimo nadu u Allahovu milost“, „Uzvišeni“, „Mene Allah voli, elhamdulilah“, kao i mnoge druge, koje veličaju našeg Stvoritelja. Najćešće su opomene i savjeti glavna tema njene poezije i nepresušna inspiracija. Fikreta nam kazuje kako je ovaj svijet prolazan, bezvrijedan, da je samo jedna usputna stanica, te nas opominje o blizini smrtnog časa, kako bi bili svjesni nedostatka vremena u činjenju dobrih djela, ona to najbolje opisuje u pjesmi „Posljednji otkucaj srca“:

„Dok dišeš i imaš priliku,
Čini dobra djela!
Ne veži se za dunjaluk i prolaznost
Pripremaj se za Ahiret i vječnost,
Kao i za polaganje računa!
Svako srce ima određeni broj otkucaja,
Budi spreman kao da je svaki čas posljednji.

Jer nikada se ne zna
Kada će Melek smrti doći.“

Poetski govor koji vraća smirenost, poslužiće sigurno kao vrijedno štivo svima onima koji budu imali priliku čitati ovu divnu knjigu. Knjiga, „Majka“, može poučiti o provjerenim ljudskim vrijednostima, a nama je to zaista danas mnogo potrebno.
Stihovi odišu iskrenošću, jednostavnošću, vrlo su vješti i životopisni. Autorica je svjesna surovosti svijeta koju njena duša ne poima, ona svojom poezijom na neki način traži utočište od svega onoga što nije dozvoljeno i tako daje primjer svima nama, naročito u pjesmama: „Ne čini to sestro“, „Mač sa dvije oštrice“, „Put“ i sl.

Ako bih htio sve ono što sam otkrio u ovoj knjizi predočiti na papir, moje pero bi olako presušilo. Na trenutak biću sebičan, te neke najbolje stvari ostaviću skrivene u koricama ove knjige, kako bih potakao sve ljubitelje pisane riječi da počaste svoju dušu ovom predivnom knjigom. Molim Allaha, Stvoritelja svih svjetova, da nagradi našu Fikretu svakim dobrom i na ovome i na onome svijetu. Preporučujem izdavačima da štampaju ovu knjigu u što većem broju. Ova knjiga to zalužuje. A književnici Fikreti Karić se zahvaljujem što je ukazala mojoj malenkosti čast i poklonila povjerenje da budem recenzent i lektor ove knjige.

Isa Balkan, prof. i književnik
Tuzla, 10. juli 2016. godine

Akos.ba