Ospice – što sve trebate znati

Ospice, poznate kao male boginje, morbili ili desetodnevne ospice su vrlo zarazna virusna bolest. Njezini glavni znaci su povišena temperatura, kašalj i osip koji se širi od glave prema krajevima tijela. Najčešće se pojavljuju zimi i u proljeće. Iako se ubrajaju u tipične dječje bolesti, od njih mogu oboljeti sve dobne skupine. Izvor zaraze isključivo je bolestan čovjek.

Koje su rizične skupine?

Prije nego je uvedeno cijepljenje od ospica je obolijevalo oko 90% stanovništva u dobi do 20 godina. Bilo je normalno da se gotovo svaka osoba u djetinjstvu zarazi ospicama. Nakon uvođenja cijepljenja smanjen je broj oboljelih među djecom, a porastao je broj oboljelih u kasnijoj mladenačkoj i odrasloj dobi kada posljedice bolesti mogu biti pogubnije.

Osjetljiva su dojenčad u vrijeme kad se smanjuje broj antitijela dobivenih od majke i osobe koje su odbile oba ili nisu primile jedno od dva potrebna cjepiva .

Kako se prenosi virus ospica?

Uzročnik bolesti je virus ospica iz porodice paramiksovirusa koji se prenosi kapljicama sline. Širi se u okolinu tijekom govora, kašlja i kihanja. Virus je aktivan u zraku ili na zaraženoj površini i do dva sata nakon izlaganja virusu. Zaražena osoba može ga prenijeti od četiri dana prije izbijanja osipa do četiri dana nakon što se on pojavi.

Tijek bolesti – 4 karakteristična perioda

Prvi period je period inkubacije koji traje od 7 do 15 dana od dana zaraze. Tada nema nikakvih simptoma bolesti.

U drugom periodu pojavljuju se prvi simptomi:

•     povišena tjelesna temperatura (može doseći i 40°C),
•     bolovi u mišićima,
•     suhi kašalj,
•     upala očne spojnice (konjunktivitis),
•     osjetljivost na svijetlo (fotofobija),
•     bol u grlu (faringitis),
•     iscjedak iz nosa i
•     Koplikove pjege u ustima.

Za postavljanje dijagnoze ključne su upravo specifične Koplikove pjege. Nalikuju sitnim zrncima bijelog pijeska okružene crvenilom. Najbolje se vide na sluznici nasuprot donjim kutnjacima. Obično se pojavljuju i nestaju u jednom danu.

Nakon nekoliko dana od njihove pojave javlja se pravi osip na koži cijelog tijela. On najprije zahvaća lice, predio iza uha, a potom trup, ruke i na kraju noge. To je takozvana treća faza. Težina bolesti povezana je s proširenošću osipa; što je osip jači, teži je i tok bolesti.

Obično simptomi, kašalj i umor, nestaju nakon nekoliko dana, temperatura se snizuje, a ospice blijede. Kašalj ponekad zna potrajati. U četvrtoj fazi ospice nestaju redom kojim su nastajale, a bakreno-smeđa mrlje koje ostaju za njima na koži se ljušte.

Oboljela djeca često su plačljiva, neraspoložena i bezvoljna. Otpornost organizma nakon ospica veoma oslabi pa dijete može lako oboljeti od drugih bolesti.

Kod težih oblika bolesti mogu se pojaviti petehije i ekhimoze. Imunokompromitirani bolesnici (HIV, tumor, hepatitis C ili B) ne moraju imati osip. Kod njih se može pojaviti teška gigantocelularna upala pluća koja brzo napreduje.

Moguće komplikacije

Komplikacije povezane s ospicama su:

•     upala srednjeg uha,
•     upala pluća,
•     postinfektivni encefalitis,
•     gubitak sluha i
•     subakutni sklerozni panencefalitis.

Bakterijska infekcija može izazvati upalu srednjeg uha, bronhitis ili upalu pluća. Veća je opasnost od upale pluća kod male djece, a kod odraslih od encefalitisa. Encefalitis se pojavljuje kod otprilike 1 na 2500 slučaja ospica. Njegova je pojava opasna, jer može doći do komplikacija i smrtnog ishoda.

Subakutni sklerozirajući panencefalitis je smrtonosna bolest s oštećenjem mozga koja se pojavljuje mjesecima ili godinama nakon preboljenih ospica. Karakterizirana je mentalnim propadanjem, miokloničkim grčevima i konvulzijama.

Diferencijalna dijagnoza – druge bolesti s osipom

Diferencijalna dijagnoza ospica uključuje rubeolu, šarlah, osip nakon primjene nekih lijekova, serumsku bolest, dječju rozeolu, mononukleozu, eritem te bolesti uzrokovane echovirusima ili coxsackievirusima.

Liječenje

Za sam virus nema lijeka, a liječenje ospica svodi se na liječenje i ublažavanje simptoma.Ono se postiže odmorom u zamračenoj sobi, uzimanjem paracetamola koji snižava temperaturu i smanjuje bolove u mišićima te unošenjem puno tekućine u organizam i ovlaživanjem zraka.

Bolesniku se mogu dati aerosol i sirupi za ublažavanje kašlja, a ako se uz osip javlja i svrbež, mogu se primijeniti i antihistaminici te tekući puder. Iscjedak iz oka treba čistiti toplom vodom ili fiziološkom otopinom.

Djeci koja boluju od ospica nikako se ne smije davati aspirin koji može dovesti do ozbiljne komplikacije, Reyova sindroma, no mogu se davati lijekovi za snižavanje temperature na bazi ibuprofena. Liječniku se treba obratiti u slučaju pojave boli u uhu, ako se jave grčevi ili ako se simptomi ne počnu povlačiti nakon sedmicu dana.