Zdravlje

Kur’an i medicina: Uloga higijene u očuvanju zdravlja

Ne postoji vjera, sistem, niti zakon koji potencira čistoću jela, odijevanja i tijela kao što je slučaj s islamom. To se smatra i segmentom vjerovanja u Allaha, dž.š., jer je Allah lijep i voli ljepotu, plemenit je i voli plemenitost, a higijena ili čistoća su odlike stanovnika Dženneta, zato je vrlo bitno da one budu najvažnije svojstvo svakog vjernika.

Ovdje ćemo se dotaći nekih vidova čistoće na tijelu koji proizlaze iz potrebe da musliman bude pri abdestu tokom cijelog dana zato što se na taj način štiti od šejtana, a ako bi ga sustigla smrt, bit će to u potpunoj čistoći.

Govorit ćemo o kupanju i pranju nakon obavljanja nužde, također o abdestu i postupcima od kojih se sastoji, kao što su ispiranje usta, ispiranje nosa, čišćenje ušiju, pranje ruku i nogu itd.

1.      Abdest

Koža je najveći organ tijela i formira 15% od njegove ukupne težine. Sastavljena je od različito nanizanih slojeva, a na njoj se nalaze žlijezde za izlučivanje znoja, žlijezde za masnoću, kosa i nokti. Ona ima dinamične funkcije, što je vrlo bitno za zaštitu tijela i očuvanje potkožnih tkiva i organa.

Tjelesna toplota reguliše se putem znojnih žlijezda i površinskih krvnih sudova, što omogućava tijelu da ima osjećaj za bol, toplotu, hladnoću putem nervnih završetaka, dok se voda i neke nečistoće izbacuju putem znojnih žlijezda. Također, masna tvar koja se izlučuje iz masnih žlijezda odgovorna je za formirminje vitamina D važnog za liječenje rahitisa.

Pošto je koža izložena vanjskoj sferi utjecaja, jer nosi nečistoće, prašinu i slične naslage, njene se pore zatvaraju, što dovodi do rijetkih, ali i općepoznatih bolesti, dok je njena funkcionalnost bitno otežana. Abdest je propisan kao stroga dužnost riječima Uzvišenog Allaha:

„O vjernici! Kad namjeravate da namaz obavite, vi lica svoja umijte i ruke svoje do iza lakata operite, glave svoje vi potarite, i noge svoje do iza članaka operite! A ako ste neokupani, vi se okupajte. A ako budete bolesni, ili budete putovali, ili hudu neki od vas prirodnu potrebu izvršili, ili sa ženama svojim spolni odnos imali – a vode niste našli – tad tejemum uzmite rukama svojim čistu zemlju dotičući i njima preko lica i ruku svojih prelazeći! Allah ne želi da vam ikakve teškoće učini, već želi da vas očisti i blagodat Svoju prema vama upotpuni, da bistetako vi zahvalni bili!“ (El-Maida, 6)

Božiji Poslanik, a. s., kaže: „Čistoća je pola vjere.“

Poslanik, a.s., je propisao ispiranje usta, nosa, pranje ušiju i prednjeg dijela kose i vrata, te pranje svakog dijela tijela tri puta.

Lice, kako je poznato, predstavlja ogledalo svakog čovjeka, a njegovim pranjem odstranjuju se prašina i bakterije, s očiju se odstranjuju trahomske bobice, i na taj se način sprečava zarazna bolest očiju, potom krmeljivost itd., tako musliman izgleda ozarenog i svježeg lica. Božiji Poslanik, a. s., kaže: „Allah je lijep i voli ljepotu.“

 

Pranjem otkrivenih dijelova, odnosno odstranjivanjem prašine i prljavštine, uklanjaju se i naslage i bakterije kojima su zaprljane ruke, dodirom ili uzimanjem prljavih stvari, naročito nakon obavljanja prirodne nužde. To podrazumijeva i čišćenje nokata, čime se sprečavaju pogubne posljedice. Naime, otklanjanjem crnila ispod nokata otklanjaju se sitna jajašca i bakterije koje se mogu naći na djeliću desetine milimetra i koje mogu uzrokovati svrab i druge bolesti. Kada jedemo hranu ili se rukujemo s nekom osobom čije su ruke zaprljane ovim bakterijama, njihova jajašca mogu dospjeti u naš probavni sistem i razmnožiti se.[1]

Postupak higijenskog pranja ruku:

·         Skinite prstenje i ostali nakit.

·         Ruke namočite u tekućoj, po mogućnosti toploj vodi.

·          Ruke nasapunajte sapunom (bolje je koristiti tekući sapun, no ako koristite običan sapun, pripazite da je na podlozi s koje se voda može ocijediti); dobro istrljajte cjelokupnu površinu ruku: dlanove,  nadlanice, površine kože između prstiju, područje ispod noktiju, kožu zapešća, u trajanju 30 sekundi.

·         Isperite cjelokupnu površinu kože ruku (šake i zapešće) pod tekućom (toplom) vodom.

·         Osušite, obrišite ruke. Ako koristite pamučni ručnik, on treba služiti samo za brisanje ruku i često se mora mijenjati, a ne smije ga koristiti druga osoba. Ako perete ruke u javnom toaletu (u restoranu, kafiću, trgovini i sl.), ruke osušite papirnatim ručnikom, slavinu zatvorite papirnatim ručnikom, izbjegavajući kontakt oprane kože ruku sa slavinom. Upotrebljeni papirnati ručnik bacite u koš. U takvim toaletima ruke se mogu, umjesto brisanja papirnatim ručnikom, osušiti na aparatu s toplim zrakom.

·         Pri izlasku iz toaleta, izbjegavajte rukama dodirivati okolne površine.

Ispiranje usta ima mnogobrojne koristi jer su usta ulazna kapija mnogim stomačnim bolestima. U njima se nakupljaju virusi i bakterije raširene u zraku koje, kada se razmnože izazivaju pogubne posljedice, a razmnožavaju se zahvaljujući ostacima hrane koja se nalazi na desnima i između zuba. Ovdje je naročito riječ o hrani koja sadrži u sebi škrob i šećer i prouzrokuje neprijatan zadah u ustima i zubima, usljed čega dolazi do kvarenja zuba, upale desni i gnojenja.

Samo ispiranje usta vodom djelotvornije je od bilo koje paste za zube, naročito ako se ponavlja nekoliko puta na dan. Naveli smo u knjizi o obilju koristi misvaka koji pruža ustima ugodan miris, o čemu su navedeni i hadisi kojim se podstiče na upotrebu misvaka.

Ispiranjem nosa na način ušmrkivanja i išmrkivanja vode odstranjuje se prašina i prljavština koja se udisanjem nalijepila unutar njega. Udisanjem kroz nos prašina nailazi na hrskavične prepreke prekrivene vlaknastim prekrivačem koji ima ulogu reguliranja protoka zraka do pluća, odnosno reguliše njegovu toplotu ako je zrak hladan, i obratno. Zato je pranje nosa vrlo bitno. Čak i u pogodnim uvjetima ono će štititi od prehlade i upala unutrašnjih dijelova nosa.

Pranje ušiju ima isti učinak. Njime se odstranjuje cerumen i nakupljena prašina, jer naslage cerumena i prašine dovode do slabosti sluha i upala vanjskog dijela uha, pa čak i srednjeg uha. Ako se protegne na unutrašnji dio gdje je i centar ravnoteže tijela, čitavo tijelo može početi da se trese.[2]

Pranje nogu je također vrlo bitno jer su one u cipelama i samim time izložene su gnjilenju, naročito u vrućim periodima kada se znoje. Poznato je da je vruće mjesto pogodno za razvoj bakterija, u njemu se odvija proces vrenja, vrlo neugodno zaudara, a jedino ga je moguće odstraniti čestim pranjem i održavanjem u čistoći. Ista stvar može se primijeniti i na ruke, osim što su one daleko više izložene zaprljanosti od prašine i hrane tako da su one uvijek prioritetne za pranje.

Stoga je abdest propisan za namaz uvjet za obavljanje ove vrlo bitne dužnosti, jer je čistoća, kako unutrašnja, tako i ona vanjska, odlika vjernika. Uz pet propisanih namaza uzima se pet puta abdest, pri čemu se peru ruke, potom ispiru usta, nos itd.

Predstavljaju odličan način održavanja čistoće. Potom se uzimanje abdesta opetuje s nafila-namazima, tako da je musliman uvijek čist, odnosno pod abdestom je gdje god se kreće.

Istinu je rekao Poslanik, s.a.v.s., kada je slikovito usporedio abdest i namaz sa stanjem čovjeka koji kupanjem u rijeci otklanja prljavštinu i nečistoću. Buhari bilježi, u poglavlju Mevakitu essalah, broj 497, predanje od Ebu Hurejre u kojem stoji da je čuo Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: „Jeste li vidjeli kod onoga pored čijih vrata protječe rijeka u kojoj se kupa pet puta na dan da li ostaje nešto nečisto na njegovom tijelu? Rekoše: Ne ostaje ništa. Ja Poslanik, a. s., reče: „Isto je i s pet dnevnih namaza kojima Uzvišeni Allah briše grijehe.“

2.       Čistoća odjeće

Čistoća odjeće od prljavštine i svakojake nečistoće predstavlja uvjet za obavljanje namaza i oslikava moralnu odliku muslimana.

Uzvišeni Allah kaže:

„I odjeću svoju očisti! I kumira se kloni!“ (El-Muddessir, 4-5)

Štaviše, Allah, dž.š., naredio je da musliman bude u najljepšem odijelu dok je u džamiji:

„O sinovi Ademovi, nagizdajte se kad god namaz obavljate. Jedite i pijte, ali ne pretjerujte! Doista Allah ne voli one koji pretjeruju.“ (El-E’ raf, 31)

Božiji Poslanik, s.a.v. s., naređujući muslimanima da imaju čisto odijelo i dok su na putu, kaže: „Kada dolazite prijateljima, dotjerajte svoje jahaće životinje, lijepo se obucite kako biste bili poput madeža medu drugim ljudima.“

Poslanik, a.s., nije bio zadovoljan kada bi zapazio nekog muslimana da zanemaruje čistoću. Jednom prilikom je opazio čovjeka s prljavom odjećom na što reče:

„Zar ovaj nije imao ništa čime bi oprao svoju odjeću?”

Potom je došao neki čovjek s oskudnom odjećom, a Poslanik ga upita:

„Da li imaš imetka?”

“Da”, reče ovaj.

„A koji imetak “, upita ga Poslanik.

“Sve ono čime me je Uzvišeni Allah obdario.”

A Poslanik mu reče: „Ti , kome je Allah podario imetak, neka se Njegova blagodat i Njegova plemenitost vidi i na tebi. “

U Tirmizijevom Sunenu (El-Edeb, br. 2744), Katade od Amra ibn Suajba, ovaj od svog oca, a ovaj od djeda, prenose da je Poslanik, a. s., rekao: „Allah, doista, voli da vidi tragove Svojih blagodati na Svom robu.“ Ebu Isa kaže da je ovaj hadis u pogledu stepena vjerodostojnosti dobar (hasen) .

3.       Čistoća tijela

Islam je čistoću tijela strogo naredio kao što je to naprimjer, kupanje poslije intimnih odnosa, ili samog sjedinjavanja spolnih organa. Uzvišeni Allah kaže:

„O vjernici! Ne prihližavajte se namazu kada ste pijani, sve dok ne budete šta govorite znali, i kad ste neokupani, sve dok se ne očistite, osim ako putujete. A ako ste bolesni, ili ste na putu, ili je neko od vas obavio veliku nuždu, ili ste spolni odnos sa suprugama imali, a vode niste našli, tada rukama čistu zemlju dotakni te i lica vaša i ruke vaše potarite! Allah zbilja preko grijeha prelazi i On doista prašta.“ (En-Nisa, 43)

„O vjernici! Kad namjeravate da namaz obavite, vi lica svoja umijte i ruke svoje do iza lakata operite, glave svoje vi potarite, i noge svoje do iza članaka operite! A ako ste neokupani, vi se okupajte. A ako budete bolesni, ili budete putovali, ili hudu neki od vas prirodnu potrebu izvršili, ili sa ženama svojim spolni odnos imali – a vode niste našli – tad tejemum uzmite rukama svojim čistu zemlju dotičući i njima preko lica i ruku svojih prelazeći! Allah ne želi da vam ikakve teškoće učini, već želi da vas očisti i blagodat Svoju prema vama upotpuni, da biste tako vi zahvalni bili!“ (El-Maida, 6)

Pored ovoga, ženama je još naređeno da se okupaju poslije menstrualnog ciklusa i porođaja, pod uvjetom da je voda čista. Također, kupanje je preporučeno tokom praznika, petkom, dok neki muhaddisi: Buhari, Muslim, Ahmed, Ebu Davud, Malik i drugi, smatraju da je kupanje petkom dužnost svakom punoljetnom muškarcu muslimanu.

Koristi kupanja ogledaju se u otklanjanju nečistoće s tijela, čime se otvaraju pore na koži, kupanjem se smiruju nervi, aktivira se krvni protok, okrepljuje se srce, povećava se aktivnost, otklanja se napetost mišića, dugovječnost i zdravlje se također pospješuju kupanjem, jer kupanje je jednako djelotvorno kako za mlade, tako i za stare osobe, bolesne i zdrave. Ono je isto tako korisno i za osobe s kardiovaskularnim oboljenjima, povišenim krvnim pritiskom i bubrežnim smetnjama. Kupanje hladnom vodom jeste opći stimulans. Takvim kupanjem snizuje se temperatura, reguliše se puls, pospješuje se proces disanja, povećava brzina protoka krvi u venama i čitavom tijelu.

Dakle, čistoća i kupanje svojstveni su čovjeku samim rođenjem, a istraživanja su potvrdila njihovu medicinsku važnost.

Uzvišeni Allah kaže:

„Allah, doista, voli one koji se kaju i voli one koji se čiste.“ (El-Bekara, 222)

Islam propisuje pranje čistom vodom nakon obavljene velike i male nužde, čime se otklanja izvor nečistoće, odstranjuje se urin…itd. Također se nakon obavljene nužde zabranjuje potiranje balegom, kostima, bačenim ostacima dronjaka i sl. Isto je tako ukazano da je korištenje lijeve ruke prilikom otklanjanja nečistoće bolje zato što lijeva ruka nije predviđena da se njome jede, dok je čuvanje čistoće desne ruke bolje, jer se njome uglavnom čovjek koristi pri jelu, pisanju, osim u iznimnim slučajevima.

Buhari bilježi (El-Vudu, 149) predanje od Abdullaha ibn Ebu Katade, a ovaj od svog oca da je Poslanik, a. s., rekao: „Kada neko od vas pije, neka ne puše u čašu, kada ode u zahod, neka ne dodiruje svoj spolni organ desnom rukom i neka se ne potire desnom rukom.“

Ibn Madže u Sunenu (Et-Tahare ve Sunenuha, 306) navodi predanje u kojem stoji da je Abdullah ibn Ebu Katade rekao da mu je njegov otac prenio kako je čuo Poslanika, a.s., da je rekao: „Kada neko od vas obavija malu nuždu) neka spolni organ ne dotiče desnom rukom i neka se ne čisti desnom rukom.“

Savjeti Poslanika, a.s., o čistoći odnose se na slijedeće:

1 – Buhari u Sahihu (El-Vudu, 232) navodi predanje s kompletnim nizom prenosilaca u kojem stoji da je Poslanik, a.s., rekao:

„Neka niko od vas ne mokri u stajaću vodu, koja ne otječe, a potom da se u njoj pere.“

Tirmizi (Et-Tahare, 63) bilježi predanje od Ebu Hurejre u kojem stoji da je Poslanik, a. s., rekao: „Neka se niko od vas ne mokri u stajaću vodu, a potom da se abdesti.“

Ebu Isa kaže da je ovaj hadis dobar (hasen), a savremena istraživanja utvrdila su da bi takvo što prouzročilo neke bolesti, poput bilharzije, malarije, itd.

2- Buhari u svom Sahihu (El-Libas, 544) bilježi predanje od Ibn Omera,. r. a., u kojem stoji da je Poslanik, a. s., rekao: „Odlike čistoće muslimana jesu i brijanje stidnih mjesta, obrezivanje nokata, potkresavanje brkova…“

U Sahihu Muslima (Et-Tahare, 379) navodi se predanje od Enesa ibn Malika, r.a., da je Enes rekao: „Naređeno nam je da odvojimo vrijeme za potkresivanje brkova, obrezivanje nokata, brijanje pazuha, odstranjivanje dlaka sa stidnih mjesta, i da to ne prekorači vrijeme od četrdeset dana.“

Dovoljno je napomenuti da su ovo osnovni savjeti za održavanje čistoće tijela kako bi se zaštitilo od bakterija i nakupljene nećistoće.

4.     Čistoća hrane i posuđa

Što se tiče čistoće hrane i posuđa, bitno je napomenuti da je islam upozorio na važnost čistoće hrane i posuđa iz kojeg se jede i pije, potom je upozorio da se pri prodaji hrane ne zakida.

Ibn Madže bilježi hadis (2216) od Ebu Davuda, a ovaj od Ebu Hamre da je rekao: Jednom prilikom vidio sam Poslanika, a.s., kako prolazi pored čovjeka koji je prodavao hranu u posudi u koju je potom Poslanik, s.a.v.s., stavio svoju ruku. Kada je vidio da je vlažna Poslanik mu reče: „Kao da si prevaru učinio. Ko nas vara ne pripada nama!“

Također, islam naređuje da se posude s hranom pokrivaju, dakle da se ne ostavljaju otkrivenima. Podrobnija pojašnjenja o tome naći ćemo u knjigama koje se bave zdravljem i podstiču na čistoću hrane i pića, kako bi čovječanstvo doseglo što veći stepen.


[1] Zašto je higijena ruku važna? Pravilna i redovna higijena ruku, odnosno redovno pranje ruku dobar je, jednostavan i jeftin način sprečavanja širenja mnogih zaraznih bolesti koje se mogu prenijeti nečistim rukama kao što su obična prehlada, gripa, infektivni proljevi,  zarazna žutica.

Sredinom 19. st. dr. Ignaz Phillip Semmelweiss, porijeklom Mađar, otkrio je važnost higijene – uvidio je da je puerperalna sepsa (babinja groznica) zarazna bolest i da se njena učestalost može drastično smanjiti uvođenjem higijenskih mjera pranja ruku medicinskog osoblja. Radio je u Porodiljskoj klinici u Bečkoj općoj bolnici. U to vrijeme u Beču su postojale dvije porodiljske klinike, jedna na kojoj su se obučavali studenti, a druga za babice.

Semmelweis je uočio da u Prvoj klinici, u kojoj se sprovodila nastava za studente, svaka deseta rodilja umire od tzv. babinje groznice. U isto vrijeme, na Drugoj klinici, na kojoj su se poučavale babice, smrtnost je bila znatno manja. To otkriće ga je mučilo. Pažljivo proučivši uvjete rada na obje klinike, spoznao je da je babinja groznica, odnosno puerperalna sepsa posljedica «trovanja krvi>> uslijed kontaminacije organskom tvari koja se nalazi u leševima.

Naime, na Prvoj klinici, studenti medicine radili su sekcije na leševima, a zatim nečistim rukama pregledavali rodilje. Nakon te spoznaje, Semmehveis je odmah odredio stroge mjere čistoće i uveo obavezno pranje ruku otopinom klornog vapna prije svakog vaginalnog pregleda. Nakon uvođenja te mjere u Bečkoj bolnici smrtnost je u roku nekoliko sedmica pala s 12% na 3%. (www.zdravlje.hr-op. prev)

[2] Upala srednjeg uha (otitis interna ili labyrinthitis) nije česta, ali može izazvati nastanak kohlearnog duktusa. Upala se može proširiti i izazvati vestibularni labirintitis, vestibulokohlearni neuritis ili temporalni osteotnijelitis. Infekcije mogu biti uzrokovane virusima, bakterijama, gljivicama ili algama. Infektivni agensi koji izazivaj u otitis medija ili meningitis potencijalni su uzroci otitis interna. (www.surdoaudiologija.com-op. prev.)

Preuzeto iz knjige: “Kur’an i medicina”

Autor: Dr. Halid Faik el-Ubejdi

Obrada: Akos.bA

Povezani članci

Back to top button