Osnovne poruke predhidžretskog da’vetskog angažiranja

            Iz Poslanikovog, s.a.v.s., angažiranja na da’vetskom planu u periodu prije Hidžre moglo bi se izvući nekoliko bitnih poruka, koje bi nam mogle uveliko pomoći u pronalaženju efikasnog da’vetskog puta. Ovdje zapažamo sljedeće:

            Nepokolebljivost pravih vjernika i nakon svih vrsta zlostavljanja od strane nevjernika. To je rezultat njihove granitne vjere i duhovnog zadovoljstva kojeg su otkrili u islamu. Iskreni da’ije na svom putu vode i kontrolišu svoje duše, a ne tijela. Oni se trude da ispune zahtjeve svojih duša, a ne svojih tijela (kroz odmor, uživanje…). Samo na ovaj način misije uspjevaju i da’ije dolaze do željenog cilja.

            Riječi koje je Poslanik, s.a.v.s., uputio amidži Ebu Talibu i njegovo odbacivanje svega što mu Kurejšije nude na najbolji način ilustriraju izdržljivost i ustrajnost da’ije u interpretiranju ideje za koju se zalaže, kako i odlučnost da se odbiju svi pokušaji protivnika Istine koji se nude kroz iskušenja položaja, časti i vlasti.

            Da’ija je dužan povremeno se sastajati sa svojim istomišljenicima (sljedbenicima), dnevno ili sedmično, podučavajući ih temeljnim istinama. Ukoliko je rizično javno, onda će to činiti tajno, kako ne bi ostavio prostora neprijatelju da ih uništi ili poveća svoje zlostavljanje i teror.

            Obeveza da’ije je da obezbijedi mjesto sigurnog boravka za svoje istomišljenike ukoliko osjeti da su njihovi životi  i vjera u opasnosti. To nikako ne znači i izbjegavanje da’ije da se žrtvuje. Time se samo obezbijeđuje daljnje širenje i opstanak misije.

            Dobra supruga ili suprug, ili bilo koji pojedinac koji mu pomaže na tom putu, može uveliko otkloniti poteškoće da’ije, olakšati mu breme tih briGa i uliti mu samopouzdanje da ustraje na putu svoje misije. Primjer Hatidže, r.a., u njenom odnosu prema Poslaniku, s.a.v.s., najbolji je pokazatelj koliko samopouzdanja može supruga – vjernica pružiti da’iji u njegovoj misiji.

            Misija može imati koristi i od osoba koje nisu pristalice iste ideje a koji štite da’iju i koje sprečavaju njegovo zlostavljanje. Da’ija može iskoristiti i rodbinsku pristrasnost i fanatizam u zaštiti svoga života i misije, ali pod uslovom da ne slijedi put fanatizma.

            Nevjernici se ne predaju lahko nosiocima Istine i da’ve. Kad god neka od njegovih metoda suprostavljanja i pokušaja uništenja Istine doživi neuspjeh, oni pribjegavaju drugim metodama.

            Poslanikova, s.a.v.s., da’va i njegovo obraćanje Allahu Uzvišenom u bašti, nakon povratka iz Taifa, i zlostavljanje njega i Zejd ibn Harisea, r.a., najbolje ilustruje iskrenost njegove misije i odlučnost da ustraje u njoj, bez obzira na poteškoće. Njega ne zanima zadovoljstvo glavešina i vladara, već se obraća svome Gospodaru i kaže: Ako Ti ne budeš na mene gnjevan, pa ja za ostalo i ne marim. (Taberani) Znak je to i da je dova izvor snage od Svemogućeg, kad zlostavljanje dostigne svoju kulminaciju i kad stanje stvarno postane nepodnošljivo.

            Njegovo opraštanje svome narodu kada je imao razloga da ih prokune i time izazove Allahovu kaznu na njih, na najbolji način manifestira brigu da’ije spram onih koji se pozivaju, jedan bratski i očinski odnos spram njih. Odnos da’ije prema onima koje poziva sličan je odnosu ljekara spram bolesnika. Njegov odnos pažljiviji je i briga veća ako je bolest razornija i teža.

            Poslanikov, s.a.v.s., susret sa plemenima u sezoni hadža ili sajmova upućuje na to da se da’ija u tom pozivu ne smije ograničiti isključivo na predavanja ili rad u svojoj sredini, već mu je obaveza ići u narod i iznutra djelovati. Dešava se da male skupine i pojedinci koji prihvate Uputu u tako vanrednim prilikama budu od neprocjenjivog značaja u širenju Istine. Tako je prihvatanje islama od strane osam ensarija nakon prvog Poslanikovog, s.a.v.s., susreta s njima, otvorilo islamu vrata Medine.

Izvor: Da’wa – temelji islamskog misionarstva

Autor: Šefik Kurdić

Za Akos.ba pripremila: Adisa Omerbašić