Osman Softić: Zašto me je ispitivala UDBA?

Služba državne bezbjednosti isljeđivala me je godinama, čak i kad sam bio dijete, ali za to niko nije odgovarao.

Piše: Osman Softić

Hamzalija, činovnik lokalne uprave u Orahovi kod Gradiške, gdje sam rođen, bio je strašno iznenađen mojim odlaskom u medresu. Od milja me zvao “kapetane”, nadajući se da ću kao odlikaš upisati vojnu školu.

U Hamzalijinim očima postao sam “kapetan” onog momenta kada sam kao prvačić odabran da predam raport mitraljezcu Franje Kluza, Ivici Mitrečiću Bregejcu, koji je u Orahovu došao na otvaranje Doma kulture.

Već u prvom razredu medrese, kao 14-godišnjak, suočio sam se mračnom stranom sistema u kojem smo  “sretno živjeli”.

Bila je 1982. U jednom razredu u medresi, dječaci su igrali košarku. Nespretno bačena lopta odbila se o sliku maršala Tita, koja je krasila učionicu, i razbila je. Lopta se nije ni smirila, a medresa je već bila krcata agenatima Službe državne bezbjednosti (SDB). Za taj čin optužene su starije kolege Mirsad Šahinović i Sulejman Topoljak.

Samo zahvaljujući direktoru medrese Ferhatu Šeti, koji nam je poslije spočitavao kako mu je dozlogrdilo da zbog naših nestašluka “vadi kestenje iz vatre”, Šahinović i Topoljak nisu bili pritvoreni.

Ali je mene stigla SDB, koju smo svi zvali UDBA.

Titova slika, muslimani i svinjetina

Kada sam nedugo poslije incidenta sa slikom otišao kući u Orahovu, iz tamošnje mjesne zajednice odmah su me pozvali na “informativni razgovor”.

Krenuo sam i nije bilo jasno ko je u tom trenutku bio uplašeniji – moji roditelji ili ja. Ali, oni nisu mogli ići sa mnom, iako sam bio dijete. Pa sam otišao sam.

Pred zgradom mjesne zajednice bio je parkiran bijeli golf banjalučke registracije a u kancelariji su sjedila tri elegantno odjevena muškarca. Najviši među njima predstavio se kao Slavko. Bio je iz Banje Luke. Drugi, koji se predstavio kao Emir, rekao je da je iz Jajca. Njihov domaćin Drago, direktor Centra službi bezbjednosti općine Bosanska Gradiška, bio im je u pratnji.

Prvo što su me upitali bilo je poznajem li Šahinovića i Topoljaka.

Rekao sam da ih znam.

– A znaš li šta su oni uradili? – pitao je Emir.

Rekao sam da su razbili neku sliku.

– A koju sliku? – nastavio je isljednik.

– Titovu – odgovorio sam.

-Pa, zar je to za tebe, Osmane, NEKA slika?! – ljutito je na mene zagalamio Emir…

Opširnije na portalu AJB:

Softić: Zašto me je ispitivala državna bezbjednost

O autoru:

Osman Softić

 je diplomirani teolog i magistar međunarodnih odnosa sa Univerziteta UNSW u Sydneyju. Bavi se istraživanjem i analizom globalnih ekonomsko-političkih pitanja sa posebnim aspektom na Jugoistočnu Aziju i pacifičku regiju.

balkans.aljazeera.net