Optuživao sam suprugu za nered u kući, ali nisam bio u pravu!

Pravio sam police u garaži kada mi je djevojčica iz susjedstva, jedna od prijateljica moje četverogodišnje kćerke, prišla i rekla: „Upravo sam vidjela vašu kuću. Prilično je neuredna. Norina mama bi trebala da više posprema“.

„Pojedini bi tvoj komentar smatrali nepristojnim“, rekao sam.

 Djevojčica me je pogledala sarkastičnim osmjehom i rekla: „Da!“

Ono što je zapanjujuće u onome što petogodišnjaci kažu jeste da je to 100 % iskreno. I zaista, naša kuća je u neredu. U to vrijeme, vjerovatno sam mogao nabrojati milion razloga kako bi objasnio hrpe nereda, razbacan donji veš, korpe pune opranog veša kako stoje usred dnevnog boravka, i tako dalje. A na stolu je uvijek nekoliko narukvica, lutki, plastelina, kao i prljavog suđa.

Po našoj kući ili balkonu uvijek trčkaraju susjedska djeca, oni jedu našu hranu, prave nered uzimajući naše igračke i nikad ih ne vraćaju na mjesto. Također imamo novu bebu, što je vjerovatno najveći (i najbolji) razlog neurednosti naše kuće.

Ali nijedna od ovih isprika stvarno nije važna, jer čini se da nema opravdanja za neurednu kuću.

Ima ljudi sa neurednijim kućama. Vidio sam ih. I kad sam bio mlađi, išao sam po tim kućama, i govorio stvari poput: „Upravo sam vidio vašu kuću. Prilično je prljava“.

Onda bih otišao svojoj kući i pričao bih svojoj majci o tome, i mi smo se smijali i osuđivali vlasnike neurednih kuća. Moja majka bi govorila stvari poput: „Zar ona ne vodi računa o svojoj djeci? Ili svojoj kući?“

Krivica uvijek pada na majku.

Iako živimo u vremenu partnerstva i jednakosti, gdje nije neuobičajeno vidjeti oca koji ne radi (bio sam to jedno vrijeme), bez obzira na dinamiku porodice, ljudi i dalje okrivljuju ženu za naš neuredni dom.

Znam to jer sam, također, krivio suprugu za našu neurednu kuću.

Nedugo nakon što je prestala raditi i ostala kod kuće, počeo sam biti jako osuđujuće nastrojen. Gledao bih po kući i razmišljao: „Imaš samo jedan posao! Jedan posao! Da se brineš o kući“.

Nikada nisam mislio o činjenici da djecu jednostavno nije briga ukoliko vi brišete prašinu. Oni će svejedno prosipati čips po podu. Kada nisam radio, pomeo bih pod ispod stola, a 10 minuta kasnije ponovo bi bio prljav. Djeca bi odložila svoje igračke prije spavanja, a ujutro prije nego što bih čak i ustao one bi bile opet tu.

Ne znam za vašu djecu, ali moja djeca su izuzetno dobra u pravljenju nereda.

Ono što sam otkrio jeste da je briga o kući zapravo kolekcija od milion poslova sa punim radnim vremenom. Moja supruga je domaćica, ona koja disciplinuje, učiteljica, medicinska sestra, vozač, tješitelj, kuharica, vanredni student, volonter u školi, i još mnogo toga.

Prije nekoliko godina, Mel i ja smo se posvađali oko kuće. Rekao sam joj da je to sramota. Pitao sam je šta radi tokom cijelog dana. „Pa, ne može biti toliko teško da kuća bude uredna“, rekao sam.

Žestoko smo se posvađali. Rekla mi je da moram shvatiti zbog čega je ona protiv.  I onda mi je rekla nešto što me stvarno dirnulo. Ona kaže: „Ponekad moram birati između čišćenja kuće i da odvedem Tristana i Noru u park. Ili da se družim s njima, da ih učim čitanju i pisanju. Nekada moram ili oprati suđe ili naučiti našeg sina da vozi biciklo, ili našu kćerku da hoda. Iskreno, radije radim ove druge stvari. Neću da budem majka koja ignoriše  našu djecu, i sebe, jer sam prezauzeta brinući se o tome šta bi susjedi mogli reći o neredu u našoj kući“.

Više ne gledam u prljavo suđe sa pretpostavkom da su dokaz da Mel sjedi po cijeli dan. Umjesto toga, podignem se i operem suđe. Shvatio sam da to nije njezin nered, već naš nered, i počeo sam više da pomažem.

Prestao sam da brinem o kući i počeo sam da obraćam pažnju na razvoj naše djece. Počeo sam da obraćam pažnju na to koliko su sretni, i kakav odnos imaju sa majkom, i primijetio asm da ne samo da imamo neurednu kuću već da imamo zaista sretnu i pametnu djecu.

Ne kažem da, ukoliko vam je kuća čista, radite nešto pogrešno. Ono što kažem jeste da ne krivim svoju suprugu što je radije učila mog sina kako da pliva nego da usisa dnevni boravak. Ne sudim joj što je moju kćerku navikavala na nošu umjesto da počisti sto. I ne mislim da biste trebali prezirati nered po kući žena koje ne rade, jer postoji šansa da one to vrijeme mudro koriste za druge stvari.

Napisao: Clint Edwards

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba