Oporuka šejha Jusufa el-Karadavija

“Oporučujem svojoj braći učenjacima i daijama vasijet kako bi mogli izvršiti svoju dužnost prema svome Gospodaru, prema svojoj vjeri, i prema svom narodu:

1. Da je pokornost isključivo kod Uzvišenog Allaha, a ne prema nacionalizmu ili patriotizmu, ili režimima, ili strankama, ili ljudima, osim u mjeri u kojoj su povezani sa islamom.

2. Da se u svakoj situaciji potpomognu Allahovom Knjigom, vjerodostojnim sunnetom, vodeći se uputama ispravnih prethodnika umeta u njihovom razumijevanju duha islama slijedeći njegove metode, radeći na oslobađanju islama od onog što je inovirano u njemu tokom vijekova, te od iskrivljenja imitiranja, lažova, te tumačenja neznalica.

3. Da govore riječi istine u lice tiranima, i da naređuju dobro i odvraćaju od zla, i ne boje se nikoga, Uzvišeni kaže: „…za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. – A dovoljno je to što će se pred Allahom račun polagati!“ (El-Ahzab, 39).

4. Imati na umu naredbu Poslanika, s.a.v.s., Muazu bin Džebelu i Ebu Musau El-Eš’ariju kada ih je poslao u Jemen i rekao im: „Olakšavajte a ne otežavajte.“ Kako su nam uvijek potrebni učenjaci i zagovornici ovog Poslanikovog savjeta! A koliko im je to posebno potrebno u naše vrijeme!

Značenje ovoga je da njihov moto treba da bude dobro, a ne nasilje, i popustljivost, a ni strogost, jer Allah voli dobro u svim stvarima, a Allah je rekao za najbolje stvorenje: „Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine.“ (Ali Imran, 159).

A olakšanje na koju mislim, je u sekundarnim stvarima, a ne u principima i ciljevima, i na osnovu toga se moramo odnositi prema ljudima.

Moramo smatrati svakog muslimana koji izvrši obavezne dužnosti i izbjegava velike grijehe u ovom vremenu kao prijatelja, učiniti da se osjeća kao jedan od nas, čak i ako ima neke sumnje i manje grijehe, mi ga pozivamo mudrošću i dobrim savjetom.

Pogrešno je i opasno biti neprijateljski raspoložen prema ovom čovjeku i smatrati ga protivnikom vjere.

5. Da prepoznaju vrijeme, svoga neprijatelja, kako ne bi okupirali sebe, svoje učenike i narod.

6. Uzeti iz zlatnog pravila al-Manara kao slogan i ustav kojim će se međusobno koristiti: „Sarađujemo oko toga što smo se saglasili, a opravdavamo druge oko čega se ne slažemo.“

7. Da se naoružaju znanjem tog vremena, jer imam al-Gazali nije bio u stanju da porazi filozofiju, te je napiso Ihjau’ ulumi din i pokazao nekoherentnost filozofa.

Isto tako, šeihul-islam Ibn Tejmijje je odgovorio svim devijantnim grupama i objasnio njihove mahane, a prje toga pažljivo i svjesno proučavao njihova vjerovanja i učenja iz njenih knjiga, pa čak i iz judaizama i kršćanstva, o čemu svjedoči i njegovo bogato nasljeđe.

Nužno je da učenjak u naše vrijeme što više proučava moderne nauke, kao što su psihologija, sociologija, ekonomija, politika, etika, filozofija, njene doktrine i historiju.

8. Međutim, sve se to može postići samo oslobađanjem osjećaja da su ljudi samo službenici u zavodima, školama i džamijama, već da osjetimo i smatramo da su oni vlasnici dave i ljudi ideja. Postoji razlika između službenika i pregaoca za islam, prvi žive od islama, a drugi živi za islam i umire za vjeru.

9. Da se međusobno povežu i komuniciraju na nivou islamskog svijeta. Muslimanski učenjaci su velika snaga koja ima svoje sljedbenike i uticaj, ako su ujedinjeni unutar svake zemlje, a zatim pokušavaju da koordiniraju i sarađuju na opšteg islamskom nivou.

Neprijatelji islama znaju za male razlike koje razdvajaju muslimanske učenjake, pa ih jačaju i uvećavaju, i rade na tome da razlike održe živima i istaknutima, i koriste ih kada je potrebno da udare jedni druge, zavaravajući grupu njih da su s njima protiv njihovi protivnici. Na nama muslimanima je da budemo pronicljivi i svjesni, i da njihove zavjere okrenemo protiv njih.

10. Da stoje uz svaki islamski poziv sa zdravim temeljima, radeći na povratku islama.”

S arapskog preveo: Semir Rebronja