Oni su jedno drugom smiraj

Od postanka svijeta i stvaranja prvog muškarca i žene, te njihovog prvog ”nedostajanja” jedno drugom, kad su nakratko bili razdvojeni nakon dolaska na Zemlju, na vidjelo je izlazila jedno vrlo zanimljiva i interesantna činjenica: Bog je stvorio muškarca i ženu kako bi se smirili jedno uz drugo!

Svemogući i Sveznajući Allah je u svom savršenom stvaranju dao toliko fascinantnih i nevjerovatnih čuda i fenomena, ali čudo i fenomen muško-ženske ljubavi je nešto posebno i za naš ograničeni ljudski razum zanimljiv čin stvaranja vrijedan svekolikog cjeloživotnog divljenja.

Kada su Adem i Havva, nakon izlaska iz Dženneta, nastanjeni na Zemlji, Uzvišeni Gospodar je poslao meleka koji je Adema i Havvu podučio propisima bračnog života, kao i svim drugim bitnim životnim uputama značajnim za ovaj čovjekov turbulentni život na dunjaluku.

Kroz historiju ljudskog roda, ljubav muškarca spram žene i obratno, nije jenjavala niti je splahnjavala, već je dobijala različite oblike i forme, koji su katkada ulazili i u sferu zabranjenog.

Kako ta ljubav ne bi izgubila svoju svrsishodnost i kako taj skladni i harmonični odnos među različitim polovima ne bi bio narušen, Uzvišeni je različitim narodima propisivao zakone kojim bi se štitio ljudski integritet, te ljudska čast i dostojanstvo.

Institucija braka između muškarca i žene propisana je svim ljudima i svim narodima, od prvog čovjeka do Sudnjega dana.  Uopćena bračna prava i dužnosti regulisani su objavom, a sam Vjerovjesnik Muhammed, s.a.v.s., kao pečat svih poslanika, pokazao nam je kako se treba ophoditi prema suprugama, ali i prema ženskom rodu uopće.

Jedna izreka pripisana selefu (prvoj generaciji muslimana) kaže da su žene muškarcima sestre i da ih kao takve treba uvažavati i poštovati. Ipak svakodnevno čitamo i slušamo kako su žene izložene muškom šovinističkom nasilju i kako ih muškarci na različite nasilje teroriziraju, vrijeđaju i ponižavaju.

Postavlja se jedno interesantno pitanje: Kako je tanka ta nit od ljubavi do mržnje? Da li neko ko nekog voli može sebi dozvoliti da ga istovremeno ponizi, udari, maltretira i slično? Kako oni koji se ”vole” mogu psovati jedno drugom, te kako se mogu mrziti, prezirati i svakodnevno svađati?

Takvih pojava danas, nažalost, imamo na svakom koraku. Pitam se: kako neko može reći da vjeruje u Boga i da je vjernik, a istovremeno može da narušava nečije dostojanstvo, čast i ljudski ponos?

Onaj ko poznaje propise islama i Allahove vjere na Zemlji, svjestan je da su ljudsko dostojanstvo, čast, krv, život i imetak, zaštićeni i sveti, i da se u to ne smije dirati.

Bog će žestoko kazniti one koji narušavaju njegove propise i prema drugim ljudima se ophode nedolično i neljudski.

Kako bi se sačuvao mir na Zemlji, i kako bi se svačije ljudsko pravo poštovalo, Uzvišeni Gospodar je propisao svoj vjerozakon kojim se garantuje sloboda i sigurnost svakom Božijem stvorenju unutar zajednice koja prakticira i primjenjuje Njegove propise.

Poznato nam je da u islamu nema silovanja i da nikada nijedan vjernik neće tim gestom narušiti nečiju čast i dostojanstvo. Oni koji sebi dopuste takav životinjski čin, sa sebe su skinuli orden pravovjernih i uplivali u vode fiska (grijeha) i džahilijeta (nepoznavanja prave vjere).

Takvima Svemogući najavljuje Svoju kaznu, pa čak i na ovome svijetu. Musliman muškarac vođen činjenicom da se prema svakoj ženi treba ponašati na najljepši mogući način, nikada sebi neće dozvoliti da je povrijedi, ponizi ili slično. Musliman vjernik ponosna čela i pune duše uvijek staje u odbranu časti i dostojanstva žene, djelujući zaštitnički kad ustreba, pa makar tu ženu i ne poznavao.

U islamu nema slobodnih fizičkih kontakata između muškaraca i žena, osim sa onima sa kojima je prirodno da prisnije komuniciramo (bliža rodbina, supružnici …).

Kako bi se zaštitila čast i dostojanstvo žene, islam i za ženu propisuje određena pravila, kako bi i ona sama pripomogla da se njen ponos i dostojanstvo sačuvaju.

Po jednom hadisu žena je opisana kao najveće blago, a blago (drago kamenje,dijamanti, đerdani,…) se obično kriju i na poseban način čuvaju. Stoga se i žena treba na poseban način njegovati, paziti i čuvati, kako to blago ne bi svako tek tako mogao gledati, dirati i zloupotrebljavati.

Islam ženi preporučuje da svoju ljepotu i ukrase koji su joj dati, ne rasipa i ne pokazuje bezrazložno. Ona kao biser, dragulj, dijamant i najveće blago ne smije tek tako biti stavljena ”na izvol’te” da je zloupotrebljava i dira kako ko stigne.

Vlasnik blaga svakodnevno čuva svoje blago i brine se da mu ga ko ne dodiruje i ne oskrnavi, baš kao što i prodavac bombona ne dozvoljava da mu bilo ko raspakuje bombone, kuša njihov ukus pa ih ponovo vraća na izlog ili police.

 Niko ne žele da uzima raspakovanu ili uprljanu bombonu. Svako od nas želi očuvan i neupotrebljavan proizvod sa svim svojim vrijednostima i kvalitetima koji mu dostoje.

Tako je i sa ženom. Ona mora čuvati svoj ponos i svoje dostojanstvo tako što se neće razgolićavati dovodeći raznorazne čudake (kojih svakako ima) u iskušenja. Vjernik će oboriti pogled i dostojanstveno proći, bez obzira kako razgolićena bila određena ženska osoba, ali razni čudaci (koji ne žive moralno i etično) bez ikakve grižnje savjesti vrebaće prvu priliku da istureno blago pokradu, oskrnave i oštete.

Na kraju: Uzvišeni Gospodar je stvorio muškarca i ženu da se jedno uz drugo smire i da svoj život na ovom svijetu prožive časno i dostojanstveno, obožavajući samo Jednog i Jedinog Allaha i poštujući Njegove propise date poslaničkom objavom.

Ništa nije tako veličanstveno i lijepo kao dar ljubavi koji je Uzvišeni ljudima spustio sa neba. Stoga, njegujmo ljubav i nosioce te ljubavi poštujmo i uvažavajmo na najljepši mogući način. Ukazujmo istima na eventualne greške ukoliko ih čine u toj svakodnevnoj muško-ženskoj komunikaciji i ukazujmo ženama na njihovu vrijednost. Neka ne dozvole da budu obične bezvrijedne sluškinje čija prava ruši svako ko stigne. Ona mora izvršavati sve svoje dužnosti kao sestra, majka ili supruga, ali s druge strane ona mora tražiti da se poštuju i njena prava koja joj garantuje islam i Božiji zakon na Zemlji.

Muškarac i žena su jedno drugom smiraj; oduvijek bili i zauvijek će biti. O tome nam govori i veličanstveni Kur’an kada kaže da će pravovjerni i pravovjerne vječno jedni sa drugima uživati u Džennetu.

Gospodaru moj, daj da ih volimo i poštujemo onako kao što one vole i poštuju nas. Povećaj našu međusobnu ljubav i daj da se volimo isključivo u ime Tebe. Udalji od nas svaki mali i veliki grijeh i daj da naša muško-ženska komunikacija bude u granicama Tvog halala koji si Ti propisao i daj da Džennet bude naše konačno boravište!

Za Akos.ba piše: Admir Iković