Onaj koga nisu odgojili hrabri ljudi ne može biti dobar lider

Uspješan i razborit lider može biti onaj ko se u jednoj etapi života pokoravao uspješnom lideru i slijedio njegove smjernice. U toj etapi je, naravno, naučio kako se treba odnositi prema ljudima, kako treba postupati i postizati ciljeve. Onaj ko ne prođe kroz ovu etapu možda će zakazati, ili će one koje vodi dovesti u opasnost, pa će tako napraviti više zla nego dobra.

Ovo što sam rekao potvrđuje i životopis hulefai-rašidina, radijallahu anhum, koji su znanje u vezi s vođstvom usvajali direktno od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i izvukli iz toga ogromnu korist. Zbog toga su bez premca predvodili umet i osigurali mu svako dobro.

Isto tako, životopis vladara pravovjernih Muavije, radijallahu anhu, dovoljan je kao pokazatelj da je on vještinu vladanja stekao od svojih prethodnika, četverice pravednih halifa, kojima je bio poslušan. Eto, zato je Muavija objedinio muhadžire i ensarije i postao primjer blagosti.

Isto se ovo može reći i za Omera b. Abdulaziza, vladara pravovjernih. Tu je i životopis odvažnog Nuruddina Mahmuda, koji je vještinu upravljanja i vladanja stekao od svog oca Imaduddina Zenkija, a koji je naredio Omeru b. Hafsu da sabere sva predanja o halifi Omeru b. Abdulazizu kako bi slijedio njegov primjer. Isto ovo važi i za Salahuddina el-Ejjubija, koji je poslije njih živio. Također, oni koji su odrasli u okrilju čestitih ljudi i učenjaka, odnosno u okrilju sažaljivih, razboritih roditelja i mudraca pokazatelj su da je tačna konstatacija o kojoj govorim.

Autor: dr. Muhammed ibn Ibrahim el-Hamed

Za Akos.ba priredio: Nedim Botić