„Okruženi narcisima“: Zašto se osjećamo iscrpljeno i kako se zaštititi

Knjiga „Okruženi narcisima“ švedskog bihevioralnog psihologa Thomasa Eriksona pogađa samu srž problema savremenih odnosa, kroz primjere iz svakodnevnice. Knjiga govori o obrascima ponašanja s kojima se svakodnevno susrećemo u porodici, partnerstvu, na radnom mjestu, društvenim mrežama i društvu općenito.

Kulturni i digitalni narcizam

U savremenom društvu narcizam nije samo pojedinačni problem, on je i kulturološki fenomen. Naši mediji, društvene mreže, obrazovni i radni sistemi često nagrađuju ponašanje koje stavlja fokus isključivo na vlastitu promociju i percepciju „savršene“ slike o sebi. To stvara okolinu u kojoj narcistički obrasci postaju normalizovani, a zdravi interpersonalni odnosi se ne mogu razviti.

Društvene mreže funkcionišu kao platforma za stalnu potvrdu i uspoređivanje, što pogoduje narcističkom ponašanju: Pažljivo kreirani profili – fotografije, statusi i postovi predstavljaju idealiziranu verziju života, često daleko od stvarnosti. Traženje lajkova i komentara – broj reakcija postaje mjerilo vlastite vrijednosti i socijalnog statusa. Fokus na self-promociju – nagrađuje se vizualno i verbalno „izdvajanje“, dok empatija i saradnja ostaju manje vidljive ili nevažne.

Kognitivno-bihevioralna perspektiva pokazuje da ovakav stil života potiče kognitivne distorzije, poput naprimjer: „Ako ne dobijem dovoljno lajkova, znači da nisam dovoljno dobar/a“ ili „Moj status na društvenim mrežama određuje moju vrijednost u današnjem društvu“. Ove misli često vode do anksioznosti, depresije i smanjenog samopoštovanja kod empatičnih i savjesnih osoba.

Narcistički obrasci nisu ograničeni na digitalni svijet. U radnom okruženju često se nagrađuju ponašanja koja nalikuju narcizmu: Samopromocija da umjesto timske saradnje osobe koje naglašavaju vlastite uspjehe često brže napreduju, dok empatični i timski orijentirani pojedinci ostaju nezapaženi. Manipulacija i strategijsko pozicioniranje tj. naglašavanje vlastite važnosti ili krivljenje drugih za vlastite greške može se, nažalost, prepoznati i nagraditi kao „liderstvo“ ili „ambicioznost“.

Društvo naglašava trenutnu potvrdu i vidljivost. Narcistička kultura aktivira mehanizme: traženje stalne potvrde od drugih ljudi (partnera, prijatelja, kolega ili pratitelja na društvenim mrežama i sl.); fokus na uspjeh koji se vidi i mjeri, a ne na unutrašnji rast ili moralne vrijednosti; površne veze umjesto duboke emocionalne povezanosti.

Idealizacija, devalvacija, manipulacija

Važno je odmah razjasniti, narcizam nije zdravo samopouzdanje. Samopouzdana osoba zna svoju vrijednost, ali poštuje i druge. Narcisoidna osoba svoju vrijednost gradi isključivo kroz potvrdu od socijalne okoline kroz divljenje, pažnju i kontrolu. U praksi to izgleda ovako: osoba mora biti u centru pažnje, teško podnosi kritiku, rijetko priznaje greške i pokazuje vrlo ograničenu empatiju. U početku često djeluje šarmantno, uspješno i privlačno, što dodatno otežava prepoznavanje problema.

Narcisoidne osobe rijetko ulaze u odnose na agresivan način. Obrazac njihovog pristupa u socijalnim relacijama ogleda se u u tome da u početku daju mnogo komplimenata, prerano insistiraju na posebnoj povezanosti, pokazuju divljenje. U psihologiji ovaj proces nazivamo idealizacija. Partner ili saradnik tada čuje rečenice poput: „Ti si drugačiji od svih“, „Ti savršeno radiš ovaj posao“, „Nikad se nisam ovako povezao s nekim.“

Problem nastaje kasnije, kada ta idealizacija počne blijediti u onom trenutku kada navedena osoba počne postavljati granice ili više ne bude tako idealna u očima narcisa. U očima narcisa počinje padati kada osoba od divljenja počne gubiti važnost i dominaciju u svojoj socijalnoj okolini. Najednom osoba počinje dobivati suprotne epitete, što često negativno utiče na mentalno stanje navedene osobe. Tako da osobe s narcisoidnim crtama imaju modus po principu „energetskog vampira“.

U nekom trenutku, obično kada druga osoba pokaže granice, neslaganje ili samostalnost ili gubitak „socijalne moći“ narcis ulazi u fazu devalvacije. Pažnja se povlači, komplimenti zamjenjuju kritike, a odnos postaje emocionalno hladan ili napet. Ljudi tada često kažu sljedeće: „Ne prepoznajem više osobu s početka odnosa.“Kao psiholog, mogu potvrditi da ovo nije rijedak slučaj. Druga strana tada često pokušava „popraviti“odnos, ulaže još više energije i odgovornosti, ne shvatajući da problem nije u njoj.

Jedan od najštetnijih oblika narcističkog ponašanja jeste „gaslighting“ koji predstavlja psihološku manipulaciju kojom se druga osoba dovodi u stanje sumnje u vlastitu percepciju. To ponašanje jednostavno predstavlja „nestajanje“ i povlačenje narcisa u kontaktu s drugom stranom. Rečenice poput: „To se nije desilo“, „Ti pretjeruješ“, „Opet izmišljaš“, „Ti se udaljavaš od mene“, „Ti si previše osjetljiv/osjetljiva“s vremenom dovode do gubitka samopouzdanja, tjeskobe i unutrašnje zbunjenosti. Osoba počinje tražiti potvrdu vlastitih osjećaja, čak i onda kada su oni potpuno opravdani.

Postavljanje granica je ključno

Porodični narcizam ostavlja posebno duboke posljedice. Roditelj s narcisoidnim osobinama često dijete doživljava kao produžetak sebe. Dijete mora biti uvijek uspješno, poslušno i „zahvalno“. Takva djeca često žive snove svojih roditelja na način da naprimjer upišu školu koju su roditeljii željeli da završe, ali nisu uspjeli i sl. Želje i potrebe djece se ne poštuju, već se od njih očekuje da budu „savršeni vojnici“. Kada odraste, takva osoba često nosi osjećaj da nikada nije dovoljno dobra, da mora zaslužiti ljubav i da postavljanje granica znači sebičnost. U terapiji se često pokazuje da su upravo ove osobe kasnije najpodložnije toksičnim odnosima.

Ne treba zaboraviti ni tzv. skrivene narcise. Oni ne dominiraju glasno, već se često predstavljaju kao žrtve. Stalno im je teško, uvijek su neshvaćeni, ali rijetko pokazuju interes za tuđe emocije. Ako ne dobiju pažnju i podršku, reagiraju povrijeđeno ili optužuju druge za bezosjećajnost. Ova vrsta narcizma često zbunjuje jer je upakovana u privid ranjivosti.

Empatične, odgovorne i savjesne osobe najčešće ostaju najduže u odnosima s narcisima. One pokušavaju razumjeti, opravdati i popraviti situaciju. Narcisoidna osoba to nesvjesno koristi. U praksi često čujem rečenicu: „Znam da nije loš/a, samo ima težak karakter.“

Ovdje je važno reći da razumijevanje ne znači tolerisanje štetnog ponašanja. Granice su ključ mentalnog zdravlja. Najveći izazov u radu s narcisima jeste postavljanje granica. Narcisi granice doživljavaju kao prijetnju, a ne kao normalan dio odnosa. Kada kažete „ne“, možete očekivati ljutnju, krivnju ili emocionalno povlačenje. Upravo je to jasan znak da je granica bila potrebna. Zdravi odnosi ne zahtijevaju stalna opravdanja.

U nekim situacijama, posebno kada je prisutna dugotrajna emocionalna manipulacija odnosno distanca postaje nužna mjera samoočuvanja. To ne znači mržnju, osvetu ili slabost. To znači odgovornost prema vlastitom mentalnom zdravlju. Mnogi ljudi osjećaju krivnju nakon prekida odnosa s narcisom. To je normalna reakcija, ali ne znači da je odluka bila pogrešna.

Kako se nositi s narcisima

Psiholozi, uključujući Eriksona, ističu nekoliko strategija: Postavite jasne granice – jasno recite „ne“ i ne objašnjavajte previše (narcisi granice doživljavaju kao prijetnju, ali upravo su one ključ zaštite); ograničite emocionalne reakcije – ne ulazite u rasprave koje nemaju smisla (narcisi često traže emotivne reakcije da bi manipulirali); dokumentujte i planirajte – posebno u poslovnom okruženju, zapišite važne odluke, dogovore i zadatke; emocionalna distanca – kada je odnos iscrpljujući, distanca je često najefikasnija zaštita (povlačenje ne znači slabost, već odgovornost prema sebi); oporavak nakon prekida – nakon izlaska iz narcističkog odnosa, fokusirajte se na svoje emocije, samopouzdanje i obnovu povjerenja u vlastitu percepciju.

Nakon izlaska iz narcističke dinamike, najvažniji zadatak je ponovno uspostavljanje povjerenja u vlastite osjećaje. Naučiti da su emocije validne, da granice ne zahtijevaju objašnjenje i da mir nije nešto što treba zaslužiti. Kako Erikson jasno poručuje, ne možemo promijeniti narcisa, ali možemo promijeniti svoj odgovor na njega.

Živimo u vremenu u kojem se empatija često zloupotrebljava, a granice pogrešno tumače. Knjiga Okruženi narcisima podsjeća nas na jednostavnu, ali moćnu istinu: briga o sebi nije sebičnost, već nužnost. Ako se u nekom odnosu stalno osjećate manje vrijedno, zbunjeno ili krivo, to nije znak da trebate više da se trudite. To je znak da trebate više da se zaštitite.