Odnos islama i globalizacije: Allah ne pomaže onima koji ne pomažu sami sebi!

GLOBALIZACIJA, kako je formulirana i predstavljena da­nas, izum je sjevernoatlantskih zemalja, a jasno je kao dan da joj je namjera dalje obogatiti upravo te zemlje i učvrstiti njihovu do­minaciju nad svijetom. One, naravno, već dominiraju svijetom. Ali, one žele učvrstiti tu dominaciju kako bi osigurale da im ni velike istočnoazijske zemlje, a kamoli slabe muslimanske zemlje ne predstavljaju konkurenciju.

Evropljani su oduvijek bili agresivan svijet sklon sticanju i po­sjedovanju. Prije no što su bili kadri prelaziti okeane, oni su ne­prekidno međusobno ratovali u nastojanju da u Evropi jedni dru­gima zauzmu teritorije. U protekla dva milenija, nije prošla godi­na a da oni nisu međusobno ratovali.

Sveukupna njihova kultura i ekonomija zasnovani su na osvajačkim ratovima. Oni oduvijek smišljaju veće i bolje oružje za ubijanje. I dan-danas smo svjedoci kako oni konstruiraju stalno nove paklene mašine za što efikasnije ubijanje ljudi. Kada god mogu, oni će to oružje ispitivati u drugim zemljama i tako izazi­vati smrt desetaka, čak stotina hiljada ljudi. Sad se služe izgovo­rom da žele očuvati mir u svijetu.
Kad su naučili ploviti okeanima, svoju su agresivnu volju za posjedovanjem usmjerili prema ostatku svijeta. Početkom pro­šlog stoljeća, gotovo cijeli svijet pao je pod njihovu vlast. Prakti­čno, svaka evropska država imala je teritorije koje je zvala svo­jom kolonijom. Azija, Afrika i obje Amerike nisu bile samo po­dvrgnute njihovoj imperijalnoj, i često brutalnoj vlasti, nego su im sva blaga i resursi oduzeti kako bi se bogatile evropske zemlje. Evropljani su druge rase tretirali kao inferiorne a u mnogim slu­čajevima su ih jednostavno istrebljivali. U Australiji su Aboridži- ni ubijani kao životinje. Danas je stoga Tasmanijac potpuno istri­jebljen. Naravno, kada su to činili, oni nisu pričali o ljudskim pra­vima, jer to ne bi služilo njihovom cilju.

Nakon Drugog svjetskog rata počeli su odustajati od svojih kolonijalnih teritorija. Nije to bilo stoga što su se iznenada promi­jenili, kako su nastojali uvjeriti ostatak svijeta, već, naprosto, za­to što su se bojali da bi se njihovi kolonijalni podanici mogli pri­kloniti drugom bloku, s obzirom na hladnoratovsku konfrontaci­ju između zapadnih kapitalista i istočnih socijalista.

Čak i kad su oslobađali svoje kolonije, oni su se konsolidirali ne bi li osigurali svoju trajnu dominaciju nad svijetom. Stisnuli su redove i formirali Evropsku ekonomsku zajednicu (EEC), koja će s vremenom postati Evropska unija (EU). Također su uspostavili NATO, te na kraju, kada je hladni rat okončan porazom Istočnog bloka, udružili su se i postali jedan čvrst evropski entitet koji pre­dvodi sedam najjačih zemalja medu njima.

Sada su do kraja pokazali svoje kapitalističke zube. Pošto ih vi­še ne brinu socijalisti, sad su počeli propovijedati religiju slobodne trgovine. Slobodna trgovina je sve. Ona će obogatiti cijeli svijet. Ona će nas odvesti do ovozemaljskog raja. Mnogi su zaboravili da su i oni nekoć obećavali ovozemaljski raj, kada su propovijedali komunizam i apsolutnu jednakost. Sada nam se vraćaju sa istim obećanjem a čini se da su se ljudi “upecali” na to staro obećanje.

Slobodna trgovina, kako je oni zagovaraju, znači uklanjanje svih trgovinskih barijera, tako da se robe i usluge mogu slobodno kretati preko državnih granica. Slobodna trgovina se definira kao jednaka šansa za sve. To bi trebalo podrazumijevati da jednake šanse osiguravaju pravičnu konkurenciju, ali se ne spominje veli­čina igrača.

Priča im je tako primamljiva da mnoge siromašne zemlje pričaju o jednakim šansama, zaboravljajući da siromašni nemaju gigantske korporacije, ni banke, niti proizvode koje bi mogli ponuditi tržištu. Jasno, samo će oni koji imaju novac i proizvod određivati tržište.

Postupno i podmuklo, slobodna trgovina je postala svetinja – za­hvaljujući Općem sporazumu o tarifama i trgovini (GATT) i Svje­tskoj trgovinskoj organizaciji (WTO). Svjetska banka, MMF i me­đunarodni mediji koje kontrolira Zapad, propovijedaju ovu novu religiju. Svako ko se usudi suprotstaviti slobodnoj trgovini postaje heretik, nevjernik ili bezvjemik koji pokušava osiromašiti sirotinju.

Pravog značenja i implikacija slobodne trgovine nismo bili svjesni sve dok slobodna trgovina valutom nije dostigla vrhunac, tokom istočnoazijske finansijske krize. Iznenada su se te bogate nove privrede srušile kao kule od karata, pošto je njihovim valu­tama trgovano i nakon što su devalvirale. Trgovci valutama su tvrdili da su ekonomski sistemi tih istočnoazijskih tigrova truhli, korumpirani, zasnovani na vezama i poznanstvu. Zato su njihove valute bile osuđene na propast i same su od sebe devalvirale.

Činjenica je, zapravo, da su trgovci valutama vidjeli priliku da izvuku ogromne profite time što će devalvirati-valute tih zemalja. Izvukli su milione dolara tako što su uništili bogatstvo koje su te zemlje gradile decenijama. Ali, što je još gore, osiromašili su mi­lione, gurnuli ih na ulice, potakli ih na-nemire, ubijanje i zbaciva­nje njihovih vlada. I dan-danas se taj – nekoć bogati – svijet guši u siromaštvu i nestabilnosti.

Unatoč jasnim dokazima da je slobodna trgovina izazvala ne­viđenu bijedu, ona se i dalje nudi kao rješenje ekonomskih pro­blema siromašnih. I, što je još gore, sad je dobila novo ime: globalizacija, svijet bez granica. Opet nam se govori da će nas sve globalizacija učiniti bogatijim.

Da provjerimo malo šta je to što čini globalizaciju. To je uki­danje granica, odnosno zemlje će izgubiti svoje utvrđene teritori­je i postati tek naziv za određeno područje na Globusu. Zemlje se, stoga, neće više moći zabarikadirati iza svojih granica kako bi za­ustavile invaziju hordi iz bogatih zemalja koje bi da ih prosto pre­gaze svojim golemim korporacijama, bankama i industrijama.

Prije same invazije, njihove propagandne mašinerije već govo­re da će monopol dat tim stranim divovima nad svim ekonom­skim aktivnostima poboljšati efikasnost, kvalitet proizvoda i uslu­ga koje dobijamo, time i kvalitet naših života.

Možda će kvalitet našeg života i biti poboljšan; možda ćemo zarađivati više, ali ćemo svi biti sluge stranaca. A, što je još gore, te velike strane kompanije kontrolirat će našu ekonomiju, s vreme­nom i naše vlade. Mi ćemo postati poput banana-republika gdje su direktori stranih korporacija moćniji od predsjednika ili premijera.

I  doista, oni će određivati ko će biti naš predsjednik i premijer.

Hoćemo li tada moći pošteno reći da smo još nezavisni? Sa­mo budale među nama tvrdit će da smo slobodne zemlje koje svo­ju sudbinu drže u vlastitim rukama. Opet ćemo de factopostati kolonije evropskih država. I krug će se zatvoriti.

Na početku sam ukazao na to da je, kada Evropljani dođu na neku ideju, to nepogrješivo sa ciljem njihove dominacije nad svi­jetom. Dakle, globalizacija je njihova ideja a mi možemo vidjeti kako će ona dovesti do obnove njihovog Svjetskog carstva. Ze­mlje u razvoju platit će visoku cijenu, “progutaju” li bez razmi­šljanja evropske ideje.

Sve muslimanske zemlje su zemlje u razvoju i sve će postati dio Sjevernoatlantske imperije, prođe li globalizacija, onako ka­ko je danas zamišljena. Moja slika jeste turobna, ali ja ne pretje­rujem. Muslimanske zemlje su slabe. Nijedna od njih nema nika­kvog utjecaja na svjetske poslove. Već cijelo stoljeće one trpe šu­tke, dok su muslimani i muslimanke u podređenom položaju.

Situacija u Palestini je tipična. Djecu koja bacaju kamenje ubi­jaju mecima. Mnoga su već ubijena. I nema ništa što bi milijarda muslimana na svijetu mogla s tim u vezi učiniti. Mi možemo sla­ti apele da se zaustavi pokolj, a odgovorit će nam samo da natje­ramo djecu da ne bacaju kamenje. Niko ne govori Izraelcima da prestanu pucati. To kao da je najprirodnija stvar – da ljudi, kada se na njih baca kamenje, ubijaju one što na njih bacaju kamenje. A opet, ti ljudi koji toleriraju ubijanje djece koja bacaju kamenje ne prestaju pričati o ljudskim pravima, pravdi i vladavini zakona.

Ja sam oslikao najturobniju sliku globalizacije, onako kako nas ona može potčiniti, kako nas opet može pretvoriti u kolonije bogatih. Ali, nije neizbježno da globalizacija do toga dovede. Globalizacija se može učiniti takvom da radi za nas.

Prvo što moramo učiniti jeste razumjeti kako će globalizacija, kako se ona danas tumači, djelovati.

Nakon što je Malezija napadnuta od trgovaca valutom, mi smo bili šokirani kada smo ustanovili koliko malo znamo o međunaro­dnom finansijskom sistemu; kako se trguje valutama; kako se novac kreće a da se nikada fizički ne premješta sa mjesta na mjesto.

Sada čitamo o tome kako kompanije plaćaju stotine milijardi dolara za druge kompanije, u želji da se kupovinom uvećaju. Či­tamo o divovima koji se spajaju kako bi postali još veći giganti. Mi, zapravo, ne znamo kako oni to postižu i otkud im novac. Našli su načine, ili su izmislili načine da ogromne sume novca rade za njih.

Naučimo li dovoljno o tom mešetarenju, bit ćemo i mi u sta­nju igrati te igre, prema našim pravilima. Možemo čak kao virus uči u njihove sisteme, da bismo ih paralizirali ili frustrirali. Oni jesu veliki, ali veličina sama nije garancija da se neuspjeh neće dogoditi. I oni mogu doživjeti neuspjeh. I oni mogu izgubiti mi­lijarde dolara. I oni mogu u tom procesu sami sebe uništiti.

Poznata nam je priča o Long-Term Capital Managementu (LTCM), golemom zaštićenom fondu. Bio je doista golem. Bara­tao je milijardama. A iznenada je propao i, da nije bilo pomoći njihovih mentora u vladama, mogao je cijele finansijske sisteme bogatih za sobom povući na dno. Treba samo vješto manipulirati tim divovskim bankama i gigantskim korporacijama i one će do­živjeti istu sudbinu kao i LTCM. A kako se oni budu rušili, za so­bom će povući i moćne zemlje.

Bilo je jedno vrijeme kada su muslimanske zemlje dominira­le svijetom. Onda je došlo do opadanja. Do njega je došlo zato što smo bili zaokupljeni međusobnim sukobima o tumačenju naše vjere. Muslimani ekstremisti stalno napadaju muslimanske vlade. Zaokupljeni nastojanjem da odbrane svoj islamski “akre­ditiv”, muslimani i njihove zemlje potpuno su propustili indu­strijsku revoluciju koja se dešavala u evropskom svijetu. Mi ni­smo učestvovali u njoj, a rezultat je naša retrogresija. Mi nismo mogli iz te revolucije izvući korist. Osiromašili smo, ne samo u pogledu bogatstva, već i u industrijskim kapacitetima, izumima, dizajnu i proizvodnji instrumenata progresa. Postali smo potpu­no ovisni o drugima, čak i za najjednostavnije potrebe kao i za potrebe naše odbrane.

Sad gledamo kako informacijska era osviće u svijetu. A čini se da ćemo i tu revoluciju propustiti. Mi smo i dalje previše zaoku­pljeni beskonačnim sporenjima o našoj vjeri i našoj politici. To je tužno, jer smo mi sposobni sudjelovati u razvoju informacijske tehnologije i njenih bezbrojnih primjena. Velik broj visokoobra­zovanih muslimana sad žive u zemljama Sjevernog Atlantika. Ta­mo su zato što za njih kod nas nema mjesta. I tako oni doprinose razvijanju znanja i umijeća informacijske tehnologije koja bi se, vjerovatno, mogla koristiti protiv nas.

Mi ih možemo vratiti. Mi možemo njihovo znanje iskoristiti za jačanje naše sposobnosti i naših kapaciteta informacijske tehnolo­gije. Sa njihovim znanjem i njihovim umijećima mi bismo mogli biti kadri suprotstaviti se nekim od štetnih efekata globalizacije.

Ima još načina da se ujedinimo kako bismo zaštitili naše eko­nomije i naše zemlje. Možemo zatvoriti dijelove naših granica. Možemo sve zaustaviti dok ne budemo spremni. Možemo promi­jeniti tumačenje globalizacije. Možemo, naprimjer, tumačiti globalizaciju potpunije insistiranjem na pravima naših siromašnih ljudi da prelaze granice i odlaze u bogate zemlje.

Tako, transferom novca onih medu nama koji su otišli u ino­zemstvo, mi možemo smanjiti naše siromaštvo. Važno je da mu­slimanske zajednice u inozemstvu budu dovoljno velike da oču­vaju svoju vjeru i kulturu a, vjerovatno, i svoj utjecaj u zemljama u koje su otišli.

Za nekoliko decenija svjetska demografija će se promijeniti. Neće postojati zemlja čiji je narod etnički čist. Ako budemo do­voljno mudri, mi to možemo iskoristiti u svoju korist.

Globalizacija može rezultirati time da velike korporacije preuzmu cijele zemlje u kojima djeluju. Ali, s druge strane, migranti iz siromašnih zemalja će, ako ne preuzeti, onda barem igrati ne­ku ulogu u upravljanju zemljama u kojima žive. Mogli bi čak smanjiti potčinjenost muslimana u cijelom svijetu.

Hoće li muslimani izgubiti u toj globalnoj državi bez naciona­lnih država, uključujući i muslimanske? Izgubit će, ako i dalje bu­du samo posmatrači.

Nas ima cijela milijarda. Svaka šesta osoba u svijetu je musli­man. Istinski problem s kojim se mi suočavamo u jednom globaliziranom svijetu je to što mi odbacujemo bratstvo islama. Tužno je da smo mi podijeljeni i sve dalje jedni od drugih, dok se drugi ujedinjuju i konsolidiraju snage.

Muslimani i muslimanske zemlje suočeni su sa golemim i za­strašujućim izazovom. Globalizacija u svom sadašnjem obliku pri­jeti i nama i našoj vjeri. Mi svoj gnjev i frustracije ne smijemo ispoljavati uzaludnim, izoliranim nasiljem. Umjesto toga, mi tre­bamo planirati i ostvarivati razvoj svoje ummetako da bude osna­žena informacijskom tehnologijom i sposobna da se nosi sa izazo­vima informacijskog doba. To je naš stvarni džihad. Ja vjerujem da imamo i dara i sposobnosti da osiguramo uspjeh tog džihada.

Allah ne pomaže onima koji ne pomažu sami sebi. Zaveži ka­milu i onda je prepusti Njemu. Mi doista moramo sami sebi pomoći, vezati svoje kamile. Mi možemo citirati Kur’an i hadis i sporiti se oko njihovog značenja, ali bez obzira na naše sporenje mi moramo djelovati da ublažimo izazove globaliziranog svijeta. Mi čak možemo njime ovladati i vratiti Zlatno doba islama.

Govor održan na sastanku sa muslimanskim intelektualcima i poslovnim ljudima u Dohi, Katar, 11. novembra 2001. godine.

Preuzeto iz knjige: Globalizacija i nove realnosti – izabrani govori  Mahathira Mohamada

Izdavač: Ljiljan. Sarajevo, 2002.

Obrada: Akos.ba