>
Odgajati borca: Kako naučiti djecu da se izbore sa teškim stvarima? Odgajati borca: Kako naučiti djecu da se izbore sa teškim stvarima?
Nijedno svoje dijete nisam učila kako da vozi bicikl. Nijedno od njih četvoro – prenosi portal zelenaucionica.com. Pomagala sam, naravno. Stajala sam nagnuta iznad... Odgajati borca: Kako naučiti djecu da se izbore sa teškim stvarima?

Nijedno svoje dijete nisam učila kako da vozi bicikl. Nijedno od njih četvoro – prenosi portal zelenaucionica.com.

Pomagala sam, naravno. Stajala sam nagnuta iznad sjedišta i pomagala da održe ravnotežu, dok su pronalazili balans i gurali pedale, ali moj suprug je bio taj koji bi pustio sjedište i time i njih puštao da budu nezavisni u vožnji.

Ovo nisam shvatila sve do trenutka kada sam htjela da vježbam vožnju bez pomoćnih točkova sa svojim najmlađim djetetom. Suprug je bio odsutan preko vikenda i kako sam mislila da je moj mali sin spreman, skinula sam pomoćne točkove i krenula da ga učim. Kada se suprug vratio sa puta, mirno je držao jednu ruku na leđima našeg sina i pridržavao ga nekoliko sekundi, a zatim ga pustio da ide sam. Tek tako, on je vozio sam.

I tada sam shvatila. Puštanje djeteta mi je padalo teško.

Da se suprug nije vratio kući, vjerovatno bih i dalje trčkarala za sinom i njegovim biciklom – radije ga držeći, nego gledajući kako slobodno vozi. Da li se nekada pitate kako naučiti djecu da urade teške stvari? Kako da se bore protiv straha, da žive hrabro i da se izbore sa tim teškim momentima? Imamo neke sjajne ideje za početak učenja.

Život je pun teških stvari. Pun. Teško je učiti da hodate kroz život. Odrastanje je samo po sebi izazov. Učiti da budete dobra supruga nije uopšte naivno, prilagoditi se ulozi majke je teško. Teško. Teško. Teško. Pa zašto ne bismo pripremili svoju djecu da se uspešno bore sa tim teškim stvarima – da ne posustaju pod pritiskom? Zašto se ne bismo potrudili da im pružimo malo širi pogled na svijet, a ne da vide samo ono što je pred njima, namjerno ih, na taj način, trenirajući i opremiti ih jakim alatima za borbu sa teškim stvarima?

Navešću 5 stvari u odgajanju djece na koje želim da Vam obratim pažnju kako bi to bila djeca borci.

  1. Pustite ih da naprave grešku

Zaista. Naš dom je teretana za život. Tako je i Vaš. Dom je mjesto u kojem su djeca voljena bez obzira na sve, mjesto gdje se ne procjenjuju na osnovu nekih svojih rezultata i najbezbjednije mjesto za njihove uspone i padove i mjesto na kome će naučiti šta je to potrebno da bi ponovo ustali i uspjeli.

Kao glavni dobavljač zavoja i hladnih obloga, za jednu majku bi ovo moglo biti teško. Moja prirodna potreba je da ih zaštitim od svih oštrih ivica, da ih bodrim do uspjeha i da nastavim da držim to sjedište još neko vrijeme. Ali ovo im ne pomaže na duge staze.

Odjeljenje u srednjoj školi ili na fakultetu, kao ni radno mjesto na kome vlada oštra konkurencija nisu mjesta na kojima naša djeca treba da se susretnu sa ovim prvi put. Budite uporni i pružite svojoj djeci mjesto na kome će bezbjedno zabrljati, pasti, naučiti šta su posljedice i opraštanje i šta je potrebno da bi ponovo ustali i vratili se na put.

  1. Opremite ih

Gledajući djecu kako se bore sa teškim zahtjevima daje nam mogućnost da ih naučimo kako da se postave. Nedavno je moja kćerka upisala dvonedjeljni kurs plivanja – nešto što je njoj sasvim novo. Iako je bila uplašena, veoma dobro se izborila sa prvom sedmicom. Pobjedila je neke strahove i na kraju se veoma lijepo zabavljala.

Međutim, nakon dugog vikenda, opet je počela da se boji časova i nije htjela da nastavi sa plivanjem. Kroz suze mi je rekla koliko mrzi plivanje. Ubrzo sam shvatila da to nema nikakve veze sa plivanjem. Bila je obuzeta strahom. Samo par dana prije toga je voljela da pliva, a sada je vjerovala svojim strahovima. Ono što učim jeste da, bez obzira koliko iracionalan, nevjerovatan ili čak smješan bio nekome, strah je stvaran. Svi se nečega plašimo, ali kada se nađete upravo u tom strahu, on postaje Vaša stvarnost. Umanjivanje nečijeg straha nije od pomoći.

Sjećam se da sam imala nastavnika matematike koji je smatrao da je sve u matematici tako lako. Naravno, njemu svaka čast, ali to ne mjenja činjenicu da to NIJE bilo lako za mene. Nikada. Borila sam se za svaku dobru ocjenu iz matematike. Nikada nije ni postalo lako, ali mogla sam dovoljno dobro da naučim osnovno, da položim i da se oslobodim toga do kraja života.

Istu strategiju sam iskoristila i za mog uplašenog plivača. Ne bi pomoglo ukoliko bih joj rekla da je plivanje zabavno i da nije strašno, ali naučiti je kako se borimo sa strahom, kako se borimo sa našim ubjeđenjima koja nas mogu nadjačati je veoma korisno.

  1. Recite istinu

Trudeći se da preoblikujemo njihova osjećanja i stavove, pokazujemo da ne bježimo od toga da su neke stvari teške. Teško je učiti da plivamo. Teško je čupati korov. Teško je održavati kuću. Sigurno da je tako, ali to ne znači da nećemo to uraditi. Što su moja djeca starija, sve više pričamo o teškim životnim obavezama zato što one neće tek tako nestati. Pričamo o poslu koji radi njihov otac i o zadacima koje on tamo ispunjava. Pričamo o računima i porezima, o tome kako se nekad osjećamo da smo tretirani bez poštovanja i pristojnosti.

Imate milion tema za priču – neraspoložena kasirka koju ste vidjeli u prodavnici, koja ima loš dan, pričajte o tome sa djecom. Građevinski radnik koji se preznojava ispod tog šljema, popričajte i o njemu. Priča o istinitim, stvarnim događajima, a ne bojenje svega u ružičasto, dovešće djecu do toga da shvate da je težak rad dio života, a ne nešto od čega bježimo.

  1. Počnite da ih trenirate

Da li ste ikada razmišljali o tome da namerno djetetu date da radi nešto njemu teško, nešto što ne bi radilo svojevoljno, kako bi naučili koliko vrijedi biti uporan? Namerno pomažite djeci da razviju vjernost i istrajnost.

Probajte da radite na nekom većem izazovu zajedno, kao porodica. Pomozite djeci da učestvuju u razgovorima u kojima se ne osjećaju prijatno ili ponudite izvinjenje, čak i kada se to čini čudno. Pokažite im kako da se odnose prema drugima ili kako izgleda kada moraju da se žrtvuju zbog nečega. Ovakve stvari ne dolaze prirodno kod djece ili čak i odraslih. Sa namjerom ih provedite kroz sve to i dajte im mogućnosti i stvorite im okruženje u kome će moći da izvežbaju to. Budite sigurni da vide da i Vi radite isto.

Možete vježbati i sa kućnim poslovima. Ako je Vaša kuća kao i naša, onda postoji brdo poslova koje sa suprugom radite iz navike ili zato što je prosto brže i efikasnije da ih vi sami uradite. Ali, ako dozvolimo djeci da odrade neki posao, tako će postati zreliji i odgovorniji. Dajte im da slože odjeću, da zasade neku biljku, da srede kuhinju, da obrišu pod i da operu prozore. Naravno, što su stariji, mogu da obavljaju više poslova i tada možete i da im dajete izazovnije zadatke za koje će biti nagrađeni ako ih obave dobro. Ovo zahteva trud i nadzor i sa Vaše strane, ali polako, vremenom, će naučiti vrijednost obavljenog posla i rada. I nadajmo se, Vaša kuća će biti sve čistija tokom ovog procesa!

  1. Ispratite čitav proces

Slično disciplinovanju, praćenje je ključni i često najteži dio roditeljstva. Nedavno, suprug je učio našeg sina odgovornostima i jednog jutra, prije odlaska na posao, rekao mi je: „Pričali smo sinoć o odgovornostima koje ima i rekao sam mu da očekujem da završi sa svojim obavezama dok se ja ne vratim sa posla. Molim te, nemoj ga podsjećati da treba da uradi bilo šta.“ Da ga ne podsjećam. Mogu li da Vam kažem koliko me je to ubilo, mene kao majku?

9:00 Poslovi nisu završeni.

11:00 Poslovi i dalje nisu završeni. Mislim da sam dobila tikove pokušavajući da ćutim. Srećom, prije nego što se suprug vratio sa posla, sve je konačno bilo obavljeno i moram iskreno da kažem, nisam podsjećala svog sina na to. Ali ne ide uvek sve tako.

Ova obaveza roditelja, ova stvar „treniranje djece“, teška je. To je posao.

Volite neizmerno svoju djecu i ako ste imalo kao ja, nekada ih vrlo lako pustite „sa udice“. Ali to nije hrabro roditeljstvo. Hrabro roditeljstvo zahtjeva od nas tačno istu stvar koju pokušavamo da naučimo svoju djecu – donošenje odluka koje se ne baziraju na rezultat koji je sada dobar, već na rezultat koji na kraju želimo da postignemo. U ovom slučaju, to je da nam djeca postanu odgovorni i sposobni ljudi.

Priredila: Aleksandra Ivković

akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

No announcement available or all announcement expired.