Odbrambeni mehanizmi – kako nas štite i kako nas sabotiraju

Što su obrambeni mehanizmi?

Odbrambeni mehanizmi su „prirođene ili naučene reakcije koje smanjuju frustraciju i anksioznost koja je prati.“

Odbrambeni mehanizmi ipak najčešće naučeni kroz djetinjstvo i odrastanje, a to znači da kao odrasli ljudi možemo prepoznati i osvijestiti mehanizme koji nam štete, te ih zamijeniti prikladnijim reakcijama.

Odbrambeni mehanizmi u određenim situacijama štite našu psihu tako da nam pomažu smanjiti unutarnju napetost. Često su nesvjesni i automatski, ponekad pogrešni i nepravedni prema drugima ili nama samima. Ipak, neki obrambeni mehanizmi mogu biti konstruktivni i korisni.

Vrste odbrambenih mehanizama

Dok nam neki odbrambeni mehanizmi pomažu suočiti se i riješiti određeni problem, drugi nas u tome sprječavaju ili odgađaju suočavanje. Upravo je osvještavanje i nadvladavanje nezrelih obrambenih mehanizama dobar pokazatelj zrelosti osobe.

Odbrambene mehanizme, dakle, možemo podijeliti u tri osnovne skupine: primitivni ili nezreli, umjereno zreli te zreli.

Što su odbrambeni mehanizmi primitivniji, to su dugoročno neučinkovitiji i često destruktivni. Uglavnom su to impulzivne i nesvjesne reakcije (osobito kod djece) kojima se postiže trenutačno olakšanje i oslobođenje od frustracije. Međutim, ukoliko se ne osvijeste i ne prerastu ovi mehanizmi dugoročno mogu dovesti do trajnog narušavanja međuljudskih odnosa i do dodatne napetosti.

Najčešći primitivni ili nezreli odbrambeni mehanizmi

Izljevi bijesa

Izljevi bijesa česti su kod djece. To je razumljivo, jer djeca još ne znaju kako drukčije izraziti negativne osjećaje. Budući da malo dijete ne može mirno reći roditeljima „ja ne želim spavati i ne razumijem zašto me tjerate na to“, ono će svoju frustraciju ponekad izraziti vrištanjem, vikanjem, razbijanjem ili udaranjem. Ovakva burna reakcija kod djece je poznata kao „temper tantrum“ i za roditelje je takva epizoda vrlo teška i bolna. Vremenom će dijete naučiti verbalizirati svoje želje, potrebe i frustracije te bi ovakvi ispadi bijesa trebali biti sve rjeđi i rjeđi.

Kada se radi o izljevima bijesa kod odrasle osobe, radi se o nedozrelosti karaktera. Osoba jednostavno nije naučila otvoreno iskazati što je muči te često trpi frustraciju do neke granice, a onda u jednom trenutku plane i učini nešto nepromišljeno. U svakom slučaju, ovakav mehanizam donosi samo trenutno olakšanje kod neizdržive unutarnje napetosti, ali je dugoročno vrlo destruktivan ili autodestruktivan.

Nijekanje

Kada je neki problem ili osjećaj pretežak ili prebolan za suočavanje, možemo jednostavno zanijekati da postoji. Ovaj je mehanizam karakterističan za rano djetinjstvo, ali se javlja i kod odraslih.

Zlostavljano dijete će možda podsvjesno nijekati (samome sebi i drugima) da je zlostavljano. Na taj će se način njegov um zaštititi od nakupljanja negativnih iskustava zlostavljanja – koja su u tom trenutku jednostavno preteška za nježnu dječju psihu.

Osim u dječjoj dobi, nijekanjem se ponekad služe i odrasli ljudi. Kada se problem čini nerješivim, lakše ga je zanijekati nego krenuti u njegovo rješavanje. Nijekanje se često primjećuje kod ovisničkih osobnosti (alkoholičari, kockari).

Projekcija

Projekcija je pripisivanje vlastitih neželjenih misli, osjećaja, motiva ili osobina drugoj osobi, koja takve misli, osjećaje, motive ili osobine u stvarnosti nema.

Primjer: osobi A se ne sviđa osoba B i druženje s njom je umara i čini nezadovoljnom. Umjesto da osobi B kaže da se ne želi više družiti s njom iz tog i tog razloga, osoba A optužuje osobu B da je ne voli i da se ne želi družiti s njom, osobom A. Ovakve optužbe, osobito ako su neosnovane, naposljetku će vjerojatno i dovesti do zahlađenja odnosa, a to je ono što osoba A otpočetka želi. Međutim, u ovom će slučaju osoba A svu odgovornost svaliti na osobu B, jer se sama ne želi osjećati loše zbog vlastitih negativnih osjećaja prema osobi B. (treba imati na umu da je riječ najčešće o posve nesvjesnom mehanizmu, a ne o proračunatoj strategiji).

Ovaj obrambeni mehanizam je odraz nezrelosti osobe i nemogućnosti da izrazi svoje osjećaje na primjeren način. Optuživanje drugoga i samozavaravanje možda će u tom trenutku pomoći osobi da izbjegne unutarnju patnju, ali dugoročno će narušiti njezine odnose s drugim ljudima i onemogućiti joj nadvladavanje vlastitih negativnih emocija.

Umjereno zreli odbrambeni mehanizmi su prijelazni korak od nezrelih ka zrelima i uglavnom ih koristimo u odrasloj dobi. Iako u principu oni ne predstavljaju idealan način suočavanja s tjeskobom, stresom i negativnim emocijama, povremeno i kratkoročno nam mogu pomoći u situacijama kada nismo u stanju pronaći bolje i konstruktivnije rješenje.

Najčešći umjereno zreli obrambeni mehanizmi

Potiskivanje

Ovaj obrambeni mehanizam je najčešće nesvjestan. Neka ružna sjećanja ili osjećaji su nam pretežak teret te ih guramo pod tepih ili, točnije – u podsvijest. Na taj se način štitimo od tuge, tjeskobe ili depresije. Potiskivanje je relativno korisno kada se radi o situacijama koje su prošle i na koje nemamo više nikakav utjecaj. Međutim, valja imati na umu da sve što je zakopano u podsvijest može prije ili poslije opet izroniti – pa makar i u obliku ružnih snova.

Racionalizacija

Mehanizam racionalizacije nudi nam utjehu u vidu razumnog objašnjenja nastalog problema. Na primjer, osoba koja nezasluženo dobije otkaz na poslu koji je voljela raditi, možda će nakon svega reći kako zapravo taj posao i nije bio tako dobar kako se činilo (“ionako sam bio premalo plaćen, a i uvjeti rada nisu bili baš idealni”). Racionalizacija je, dakle, u neku ruku dobra, jer pomaže osobi da brže preboli neugodnu situaciju i da lakše krene dalje. S druge strane, racionalizacija nas sprječava da si dopustimo bol i tugu zbog gubitka, što je ponekad ipak potreban korak – prije nego što krenemo dalje. Također, racionalizacija nas umrtvljuje kada trebamo povući konkretne poteze i boriti se za svoja prava – na primjer, na nepravedni otkaz možda trebamo reagirati tužbom ili prijavom inspekciji.

Pomaknuta agresija

Ponekad je osoba na koju smo ljuti u nekom smislu moćnija od nas (npr. učitelj, roditelj, šef ili osoba do koje nam je previše stalo). Iz straha od konfrontacije i mogućih posljedica (loša ocjena, otkaz, odbacivanje, prekid odnosa) ponekad nesvjesno možemo pribjeći pomaknutoj agresiji. To znači da ćemo pronaći prikladniju metu, odnosno, negativne osjećaje i misli istrest ćemo na nekoga tko nije u poziciji da nam našteti (npr. dijete, slučajni prolaznik, trgovac ili kućni ljubimac).

Nepotrebno je govoriti koliko je ovaj obrambeni mehanizam kontraproduktivan. Za rješavanje izvornog problema (npr. nerazumni šef) trebat će ipak skupiti hrabrosti i osmisliti strategiju suočavanja.

Zreli ljudi nastoje rješavati probleme tako da rješenje bude zadovoljavajuće za njih same, ali i za ljude koji ih okružuju. Zreli obrambeni mehanizmi su stoga obično osviješteni, konstruktivni i korisni, ali za njihovu je svakodnevnu primjenu potrebno dosta samokontrole i usmjerenog napora.

Najčešći zreli obrambeni mehanizmi

Asertivnost

Asertivnost je jasno i nedvosmisleno iskazivanje vlastitih osjećaja, misli i želja, uz poštovanje vlastitog i tuđeg dostojanstva. Kontinuirano asertivno ponašanje će često prevenirati mnoge moguće napade na našu osobnost ili integritet. U slučaju napada, asertivnost će djelovati u isto vrijeme i obrambeno za nas i umirujuće na napadača (a možda i na njegove nesvjesne obrambene mehanizme). Asertivnost je ona fina točka ravnoteže između naše slobode i slobode drugih – imamo pravo zaštititi vlastite granice, ali u isto vrijeme poštujući tuđe. Imamo pravo zadovoljiti svoje potrebe i želje, a da to ne bude nauštrb tuđih potreba i želja. Asertivnost je, stoga, vrlo poželjna osobina u privatnom i poslovnom životu, a ujedno je i dobar pokazatelj zrelosti osobe.

Kompenzacija

Svi imamo određene slabosti, svi imamo određene stvari koje nam jednostavno ne idu i za koje nismo sposobni. U tom slučaju, možemo reagirati na dva načina – fokusirati se na svoju slabost i utapati se u samosažaljenju ili… prihvatiti da jednostavno ne možemo biti u baš svemu najbolji i razvijati one tačke u kojima smo jaki i sposobni.

Primjer, možemo biti vrlo nespretni u usmenom izražavanju (zbog stidljivosti ili nekog drugog razloga) te se to može negativno odraziti na naše samopouzdanje. No možda ćemo otkriti da smo prilično vješti u pisanoj komunikaciji. Razvijajući dalje vještinu u kojoj smo dobri, kompenzirat ćemo nedostatak elokventnosti te tako sačuvati vlastiti osjećaj vrijednosti. Iz primjera se vidi da je kompenzacija zreo način prihvaćanja vlastitih ograničenja, koja tada postaju poticaj za napredovanje na nekom drugom polju.

Sublimacija

Čak i zreli i razumni ljudi povremeno se moraju suočavati s vlastitim negativnim mislima, osjećajima i nagonima. Ipak, umjesto da svoje frustracije prebacuju na svoju okolinu (čime će prouzročiti lančanu reakciju negativnosti), zreli ljudi mogu (svjesno ili nesvjesno) pribjeći sublimaciji. Sublimacija je zapravo kanaliziranje negativnih impulsa kroz prihvatljive oblike ponašanja.

Na primjer, nakon izuzetno stresnog dana na poslu, možda ćete biti u iskušenju da se istresete na bračnom partneru kada dođete kući (pomaknuta agresija). Međutim, puno korisnije i bezbolnije bilo bi obuti tenisice i otrčati nekoliko kilometara, te tako otpustiti nakupljenu napetost. Iako niti u ovom slučaju izvorni problem nije riješen (previše stresan posao), sublimacija će vam pomoći da ga lakše podnesete, barem dokle god nemate šanse pronaći bolji posao.

Zloća ili samo obrambeni mehanizam?

Ponekad ćemo nesvjesne obrambene mehanizme neke osobe percipirati kao njezinu zloću. Na primjer, netko vam pripisuje neke loše osobine iako ste, čak i nakon temeljitog preispitivanja, sigurni da to nema veze s istinom. Ovakvo ponašanje doživjet ćete uvredljivim ili se osjećati bezrazložno napadnutima. Budući da smatrate da ničime niste zaslužili da vas se tako tretira, jedina motivacija koju možete pripisati osobi jest čista zloća. No, prije nego što ustvrdite da je osoba jednostavno zlobna ili pokvarena, uzmite u obzir da je možda u pitanju njezin nesvjesni obrambeni mehanizam. (naravno, ponekad jest posrijedi čista zloća, ali ovakvi ekstremi su ipak u manjini).

Osvještavanje tuđih obrambenih mehanizama najčešće je nemoguća misija – zato je najbolje usredotočiti se na osvještavanje vlastitih.

Sazrijevanje od djeteta do čovjeka podrazumijeva razotkrivanje i razumijevanje bezbrojnih nesvjesnih reakcija i procesa. Jedini put prema tomu je stalno preispitivanje i testiranje vlastitih reakcija. Kada prepoznajemo neki oblik ponašanja kao obrazac, tada nam je lakše pristupiti njegovu rješavanju. Važno je naglasiti da obrambeni mehanizmi imaju svoju zaštitnu ulogu u ponekim situacijama i od toga ne treba bježati.

Možemo li se zaštititi od tuđih obrambenih mehanizama?

Osvještavanje obrambenih mehanizama nužna je karika u procesu sazrijevanja. Također, razumijevanje vlastitih psiholoških procesa pomoći će nam razviti empatiju za druge ljude i njihove unutarnje borbe.

Izvor: zdravozdravo.blogspot.com