Od Al Julanija do gospodina Al Share: Sva lica novog sirijskog vođe

“Rat je ono što znate i što ste probali / a ne neka nejasna i uljepšana priča. / Ako ga uzburkaš, izgorjet će […] samljet će te u prah kao mlin u svom spremniku.” Krajem decembra, tokom susreta s aktivistima i novinarima, Ahmed al Shara govorio je ove stihove predislamskog pjesnika Zuhaira (6. stoljeće), nešto što se inače ne uklapa u sliku islamskog fundamentaliste. On je ista osoba koja je ne tako davno, pod svojim ratnim imenom, Abu Mohamed al Julani, uputila svoje borce: “Ili ćemo živjeti po zakonu islama ili ćemo živjeti po zakonu nevjernika.” I koji je za privremenog ministra pravde imenovao Shadija al Waisija, bliskog saradnika koji je u prošlosti nadgledao pogubljenja žena optuženih za prostituciju, stoji na početku članka reportera El Paisa iz Sirije.

Al Shara nema nikakvu službenu poziciju u novoj Siriji, osim što je vođa Hayat Tahrir al Shama (HTS), islamističke organizacije koja je vodila nedavnu ofanzivu kojom je svrgnut režim Bashara al-Assada, ali niko ne sumnja da je on novi moćnik zemlje, neka vrsta de facto predsjednika kojeg svakodnevno posjećuju izaslanstva najrazličitijih profesionalnih, etničkih i vjerskih grupa u Siriji, kao i izaslanici iz Turske, SAD, EU i arapskih zemalja. “On je pametan tip. Oni koji su se s njim susreli prilično su impresionirani”, objašnjava za EL PAÍS Aaron Zelin, analitičar Washingtonskog instituta.

Konsultovani izvori opisuju Al Sharu kao čovjeka velike inteligencije, harizme i ambicije. Ostaje misterija koji se planovi kriju iza njegovog zagonetnog pogleda: je li on kulturan čovjek koji recitira pjesme, obećava poštovanje svim vjerama i koji je objesio pušku o klin ili je ipak radikalni islamista koji je bio povezan s Al Qaidom?, piše Stav.ba.

Neposredno prije trijumfalnog ulaska u Damask, al-Julani je napustio ratni naziv koji ga je pratio dva desetljeća, naziv koji se odnosi na sirijsku Golansku visoravan, odakle je njegova porodica pobjegla 1967. nakon izraelske okupacije. Sada se zove svojim pravim imenom: Ahmed Hussein al-Shara. “On je osoba koja je doživjela veliku ideološku transformaciju od početka ustanka u Siriji. On je ponovo pokazao da je najoportunističkiji, najpragmatičniji i najprilagodljiviji lik u sukobu,” objašnjava Orwa Ajjoub, sirijski akademik na Univerzitetu Malmö (Švedska).

Među vojnim vođama bezbrojnih frakcija koje su učestvovale u više od 13 godina dugom ratu u Siriji, on je jedan od rijetkih koji su preživjeli sukob koji je – na bojnom polju, u bombardiranju i u spletkama unutar samih borbenih grupa – odnio živote džihadističkih veterana koji su se prethodno borili u Afganistanu, Čečeniji i Iraku. Za razliku od drugih njegovih ideoloških uvjerenja, potaknut idejom mučeništva, Al Julani “ne želi umrijeti, on želi vladati”, kaže Ajjoub: “On nastoji rezervisati mjesto za sebe u budućnosti Sirije.”

Al Shara je odrastao u porodici više srednje klase. Njegov otac, simpatizer naserističkog panarabizma, radio je kao naftni savjetnik sirijske vlade i otvorio je nekoliko kompanija. Bivši školski kolega, koga citira digitalni medij Middle East Eye, sjeća se mladog Ahmeda al Share kao “mršavog, urednog i marljivog djeteta”. Kako je odrastao, razvio je određeni buntovnički duh, možda zato što unatoč svom statusu nije bio u potpunosti prihvaćen od strane damaščanske elite zbog njegovog statusa prognanika s Golanske visoravni. Ili, dodaje ista publikacija, zbog ljubavne veze s alavitskom djevojkom koja je prekinuta protivljenjem obje porodice.

On sam je u velikom intervjuu američkoj mreži PBS 2021. izjavio da su njegove prve političke ideje bile pod utjecajem Druge palestinske intifade (2000.-2005.) i 11. septembra (2001.). Nakon što je pan-arapska ideologija koju je zagovarao njegov otac poražena, jer je postala opravdanje za strašne diktature poput onih u Siriji ili Iraku, pronašao je način da kanalizira svoje početne političke apetite u islamizmu. Počeo je tajno posjećivati vazove a 2003. prešao je granicu s Irakom kako bi se borio protiv američke okupacije (rutom koju je promovisala sama sirijska vlada kako bi se riješila potencijalnih lokalnih džihadista i napala Sjedinjene Države). Mladi Al Shara postao je Al Julani i pridružio se Al Qaidi, čija je brutalna taktika pretvorila otpor osvajaču u sektaški rat.

Iako su informacije o njegovim aktivnostima u Iraku fragmentarne, odande su stizali pozivi u kojima se zahtijevalo da on odgovara za sve zločine koje je tada počinio. “Al-Julani je rekao da ne prihvata napade Islamske države i Al-Qaide na civile u Iraku. Ali bitno je da postoji tranzicijska pravda u kojoj će svaki pojedinac iz ovih fanatičnih skupina odgovarati za ono što je učinio u prošlosti. Nekažnjivost je nešto najstrašnije”, kaže jezidski aktivist Mirza Dinnayi, bivši savjetnik iračkog predsjednika.

Al Julani je dio ovog iračkog razdoblja proveo u zloglasnom američkom kampu Bucca, interniranom centru koji je poslužio za rađanje nove generacije džihadista, uključujući Abu Bekra al-Bagdadija, koji će se proglasiti halifom samoproglašene Islamske države (ISIS). Tamo je al Julani posvetio svoje vrijeme umrežavanju i razvoju strategije za „izvoz džihada“ u Siriju. Nakon što je oslobođen, uvjerio je al-Baghdadija da mu da novac, oružje i ljude da to učini.

Njegovo širenje u Siriju na početku ustanka protiv Assadovog režima, pod zastavom Fronte al-Nusra, bio je vojni uspjeh. Njegovi nemilosrdni napadi i racije osvojili su teritoriju, a njegova veća disciplina u poređenju s drugim grupama priskrbila mu je određenu podršku naroda, toliku da je 2013. al-Baghdadi, ljubomoran na svog bivšeg učenika, naredio da se Front al-Nusra uključi u sastav njegovog novog projekta: Islamska država Iraka i Levanta. Al-Julani, koji nema dobro mišljenje o al-Baghdadiju osporio je odluku, zakleo se na direktnu lojalnost emiru al-Qaide, Aymanu al-Zawahiriju i pokrenuo rat između dviju trenutno najvećih džihadističkih organizacija.

“On je lukav, dvoličan čovjek”, istakao je viši zvaničnik takozvanog ISIL-a u izvještaju o al-Julaniju upućenom al-Baghdadiju, kako navodi časopis New Lines: “On ne mari za vjeru svojih vojnika i spreman je žrtvovati svoju krv kako bi stekao ime u medijima. [Njegovo lice] se ozari kad čuje da se njegovo ime spominje na satelitskim kanalima.”

Samo tri godine kasnije, 2016., al-Julani se također odrekao Al-Qaide i ubrzo osnovao Hayat Tahrir al-Sham (HTS) s drugim islamističkim pobunjeničkim grupama, jasno dajući do znanja da je njegov jedini fokus borba u Siriji i da neće koristiti zemlju za napade u inozemstvu. “Međunarodna koalicija [predvođena SAD-om] je dokrajčila ISIS i shvatio je da al-Qaeda ne može preživjeti u Siriji,” kaže Ajjoub.

Stjeran u sjeverozapadnu Siriju širenjem kurdskih milicija koje je pomagao Washingtona i snaga režima koje su pomagale ruske zračne snage i iranske jedinice, Al Julani je stvorio svoje uporište u pokrajini Idlib, fokusirajući se, s jedne strane, na stvaranje institucija koje bi garantovale minimum stabilnosti i mogućnosti opstanka milionima tamošnjih stanovnika (većinom raseljenih zbog sukoba) i, s druge strane, nemilosrdno dokrajčio ostatak suparničkih frakcija, bilo kooptiranjem ili borbom protiv njih, uključujući grupe povezane s njegovim bivšim saborcima u Al Qaidi, dok je, zahvaljujući svojoj harizmi, uspio uvjeriti svoje borce koji će ga slijediti u ovom procesu preobrazbe.

Prema Ajjoubu, ovaj strateški zaokret uključivao je razmjenu obavještajnih podataka o džihadističkim skupinama sa Zapadom – preko Ankare – nešto što HTS nikada nije priznao, ali što je turski ministar vanjskih poslova nedavno nagovijestio. Na teritoriji pod Al Julanijevom kontrolom i Al Bagdadi, 2019. godine i njegov nasljednik Ibrahim al Quraishi, 2022. godine, pogubljeni su od strane SAD-a, a godinu dana kasnije, nešto sjevernije, Turska je dokrajčila još jedan od nasljednika na čelu terorističke organizacije. “Ima veliki instinkt za preživljavanje, zna se kretati kuda vjetar puše”, kaže Zelin.

Samo devet mjeseci prije zauzimanja Damaska, al-Julanijev položaj bio je klimav. U Idlibu su trajale stalne demonstracije protiv njega, tinjale su napetosti između različitih frakcija HTS-a, a viši članovi grupe tražili su njegovu ostavku nakon mračne epizode u kojoj je nekoliko istaknutih suparničkih militanata zatvoreno pod lažnim optužbama da su špijunirali za Assadov režim.

Širile su se glasine o navodnim zavjerama za njegovo ubistvo. Tada je, objašnjava čelnik HTS-a koji za razgovor s EL PAÍS-om koristi pseudonim al-Halabi, al-Julani pozvao 300 zapovjednika i vođa grupe na tajni sastanak u Bab al-Hawa, blizu granice s Turskom. Stavio je svoju poziciju na raspolaganje: “Ako nađete nekoga ko ima dovoljno podrške da me zamijeni, napustit ću vodstvo.” Jedna je frakcija predložila kandidata, ali se on u zadnji čas povukao tvrdeći da ne želi stvarati podjele.

Za Al Halabija je to dokaz da Al Shara “nije diktator” koji se čvrsto drži svoje pozicije, već koji dobro promišlja i zna ispraviti svoje odluke kada mu se ukaže na greške. Za Ajjouba, anegdota, koju je i sam potvrdio kroz svoje izvore, dokaz je taktičkog pristupa Al Share: “Džihadisti ne znaju kako se baviti politikom, nisu se socijalizirali u politici. Oni su borci, oni su dogmatični. Ali on zna kako i tako ih uvijek uspije odvesti kamo želi.”

Ubrzo nakon toga najavio je pripremu ofanzive za jesen, čiji je cilj isprva bio potisnuti neprijateljske linije od civilnih područja. Demonstracije su prestale, kao i kritike, a svi su se okupili oko vođe. Gambit je uspio savršeno.

Njegov se izgled promijenio, iz islamističke odjeće s turbanom na vrhu do jednostavnog kaki odijela pobunjeničkog komandanta, a sada se pojavljuje u odijelu i kravati tipičnoj za civilnog vladara. Ali njegova se transformacija kuhala godinama kroz odluke – na primjer, poništavanje njegove fundamentalističke politike prisilnog obraćenja kršćana i Druza i vraćanje konfiskovane imovine – javnim intervencijama i intervjuima s međunarodnim medijima. U nedavnom intervjuu za CNN rekao je da je svoju prošlost ostavio iza sebe: “Tokom života čovjek prolazi kroz različite faze. Neko s 20 godina ima drugačiju osobnost od nekoga s 30 ili 40 godina.”

Izazovi s kojima se suočava su golemi: osim što mora uvjeriti međunarodnu zajednicu da on više nije terorista za čiju su glavu SAD ponudile 10 miliona dolara, mora proširiti državnu kontrolu na cijelu zemlju, osigurati razoružanje frakcija i pripremiti pravu prelaznu što reprezentativniju vladu (sadašnju privremenu vladu čine njegovi stari saradnici iz Idliba).

“On je vođa sa strateškom vizijom, koji voli raditi stvari iza scene. On promišlja i savjetuje se sa svojim saradnicima, a kada donese odluku, prepušta im to”, kaže Zelin. Ali mora pronaći ravnotežu između svoje HTS klike, koju čine vrlo konzervativni islamisti koji odbacuju institucije liberalne demokratije, političkih grupa koje zahtijevaju da se što prije uspostave institucije i vrlo raznolikog sirijskog stanovništva. Khalid Joya, bivši predsjednik glavne sirijske opozicione koalicije u egzilu, optimističan je: “Ono što sam vidio je da ima dovoljno harizme i sposobnosti da nadiđe ideje svog unutarnjeg kruga. Mislim da će pronaći pravi put.” EL PAIS