U FokusuZdravlje

Obični čovjek je najjeftinija reklama

Da li slobodno odlučujemo o kupovini hrane ili za nas odlučuje neko drugi

Ljudska sloboda izbora je samo pojam nametnut potrošaču kao dodatni alat za manipulaciju prilikom kupovine. Ako te uvjerim da ti nešto treba i da si ti to odabrao, to radim da bi pomislio da imaš moć prilikom kupovine nečega što sam ti prodao prije nego si uopće i znao šta ti prodajem.

Ako se potrošač osjeća moćno prilikom kupovine zato što misli da je on taj koji ima pravo izbora u svijetu neizbora, odnosno u svijetu nametnutog izbora, zadovoljstvo koje osjeća će ga potaknuti na veću kupovinu, potrošnju novca na nešto što mu često nije ni potrebno, veće simpatije prema nekom proizvodu i obavezno ponovljenu kupovinu. Ljudi vole da se osjećaju moćno i pri tome se osjećaju još moćnije ako misle da je primarni cilj prodavača da oni kao kupci budu zadovoljni. Istina je ustvari da je primarni cilj dobra i stalna zarada, a da bi se to postiglo, uslov je zadovoljstvo potrošača. U suštini priče, potrošač nije moćnik koji bira, potrošač je igračka kojoj se prodaje ono što pravi moćnik želi!

Nametnuto vam je da kupujete proizvode određenog brenda kako biste bili u trendu te skuplje proizvode određenog brenda kako bi drugi pomislili ili vi pokazali da imate veliku kupovnu moć. Svi žele da se osjećaju bogato, a materijalno bogatstvo danas ima svoj primat.

Ne kupujete određeni automobil zato što vi to želite, već većinom zato što vam je nametnuto da to želite sa mišlju da ćete se osjećati sretnije i moćnije. Ljudi zaboravljaju ili ne znaju da istinska sreća često nema veze sa time koji automobil voze, ali ćemo priznati da je lakše kad se plače u ferariju, nego na biciklu – slabija je šansa da nas neko vidi.

Na vaš zahtjev je napravljen specijalan čips za konzumaciju prilikom vožnje automobilom. Da li vam je čips u toku vožnje doista potreban?

Jedete u određenim restoranima ne zato što je hrana tu ukusnija, već pretežno da biste bili poznati, viđeni i slavni.

Kad ste žedni, posegnut ćete za gaziranim sokom ili nektarom, jer vam je to predstavljeno kao statusni simbol koji vas okrepljuje. Jeste li sigurni da vam napitak pun bijelog šećera može bolje utaliti žeđ nego obična ili mineralna voda? Tu se grdno varate!

Kupujete flaširanu vodu uvjereni da je kvalitetnija od one sa česme. Jeste li sigurni u to? Pored toga, kupujete flaširanu vodu samo određenog brenda da biste bili priznati u društvu. Čak ni vodu ne možete odabrati samostalno! Na ambalaži će vam napisati određenu poruku kako bi vas potakli da se dobro osjećate i tako proizvod kupite opet. To niste u stanju sami sebe motivisati i usrećiti pa to radi neko za vas onako kako on hoće? U svijetu potražnje i ponude nije bitno kako se ti želiš osjećati, već se osjećaš većinom onako kako ti se nametne.

Ako mlađa populacija vidi medijsku ličnost ili sportistu kako reklamira određeni proizvod, naravno da će slijediti svog idola. Kad vidiš svog prijatelja kako slijedi određenu idealogiju, velike su šanse da ćeš mu se pridružiti, jer samo rijetki žele da se izdvajaju. Najviše je onih koji se vode krilaticom „Kud svi Turci, tu i mali Mujo“. Nije potrebno merketnički obraditi sve Muje. Dovoljno je obraditi par Muja i svi postaju Mujice bez velikog truda. U svijetu neshvaćenih, obični čovjek je najjeftinija reklama…

Autor: Nudžejma Jamaković, mr. sc.

Za Akos.ba priredio: Sejfullah Melkić, mr. sc.

Back to top button