O zadovoljstvu s onim što se ima

Hvala i zahvala uistinu pripadaju jedino Allahu, Stvoritelju svemira veličanstvenog, Onome koji usmrćuje i oživljava i kojem se sve vraća. Salavatu-selam Njegovom posljednjem poslaniku koji je ljudima istinski model života na ovom svijetu pokazao. Alejhisselam je rekao: “Ko želi Džennet neka požuri sa dobrim djelima, ko se Džehennema boji, neka ne slijedi svoje strasti, ko očekuje smrt, za njega slast i uživanje ništa ne predstavljaju i ko skromno živi na ovom svijetu, nesreće će lahko podnositi.” (Bejheki)

Iskazivanje pretjerane želje za uživanjem na ovom svijetu odlika je ljudi koji površno ili uopće ne vjeruju u onaj svijet i ono što predstoji na njemu. Maksimalno udovoljavanje čulnim nagonima u vrijeme ovosvjetskog življenja ima za posljedicu, kako kaže Kur’an, nesretan kraj i osramoćenje u Džehennemu. To je vjernicima pouka da prepuštanje strastima odvodi na put kojim uzvišeni Allah, dž.š., neće biti zadovoljan i zbog čega će grešnici iskusiti kaznu u vatri. Ali, čovjek se nerado miri s činjenicom da je rastanak sa ovim svijetom neminovnost. Zbog toga smisao svoga života ne smije usmjeriti isključivo uzdizanju materije zapostavljajući pri tome svoju duhovnu stranu. Ma koliko čovjek bio naklonjen nekome ili nečemu, ipak će doći dan rastanka. Ma kako se provodio i uživao u ovosvjetskim nasladama, ipak je to, u odnosu na vječni ahiret, samo treptaj oka.

U hadisu je preneseno da je Muhammed, a.s., rekao: “Rekao mi je melek Džebrail: Muhammede živi kako hoćeš – najzad ćeš umrijeti. Voli koga hoćeš – ipak ti se valja s njim rastati. Radi šta hoćeš – to će te odista dočekati na Sudnjem danu.” (Bejheki)

Hfz. Dr. Halil Mehtić

Akos.bA