O važnosti izgovaranja riječi ”amin”
Prenosi se od Ebu Hurejre da je Poslanik rekao: ”Kada neko od vas u namazu kaže ‘amin’, a i meleki na nebesima istodobno kažu ‘amin’, svi njegovi grijesi koje je bio počinio biće oprošteni”. (Hemmam b. Munebbih, br. 10.)
Sličan hadis donosi i Muslim u svojemu Sahihu, preciznije u poglavlju o namazu (Kitabus-salatbabu tesmi’ ve tahmid ve te’min). U početku ovoga hadisa stoji: ”Reci amin kada imam kaže amin.” Na temelju ovoga i sličnih hadisa zaključujemo da se u tematskome hadisu radi o izgovaranju riječi amin na kraju sure Fatihe. Izgovaranje riječi amin na kraju Fatihe poznato je kao (te’min) – primi Bože naš namaz – To je zapravo jedan specifičan vid poniznoga poziva Allahu, dž.š., da primi i ukabuli naš namaz. Uključujući dio Fatihe ”uputi nas Bože na pravi put”, riječ ”amin” je skrušena molba da nas uputi na pravi put, kojim je On zadovoljan.
S tim u vezi data su raznolika objašnjenja. Međutim, najmeritornije je objašnjenje ono prema kojemu ”istodobno i meleki na nebesima kažu amin”… podrazumijeva da će to biti izrečeno istodobno sa imamom. Svi se muslimanski učenjaci slažu u tome da su i imami oni koji za njim klanjaju dužni na kraju Fatihe izgovoriti riječ amin. Podijeljena su, međutim, mišljenja oko toga da li će riječ amin izgovarati glasnije ili lakšim tonom. Ukoliko se to odnosi na tzv. sirri namaz (jutarnje i popodnevne namaze koji se klanjaju po sebi), jednoglasno je mišljenje fakiha da će se riječ amin izgovarati prigušenim tonom. Prema Šafiji, Hanbelu i predstavnicima ehlu-l-hadisa, amin će se izgovarati glasno u zajedničkome namazu (džema’atu) i to istodobno i imam i musallije. Imami Malik je mišljenja da u takvim namazima imam riječ amin treba da izgovori tiho, dok će oni koji za njim klanjaju izgovoriti glasnije.
S druge strane Ebu Hanife i predstavnici kufske pravne škole stoje na stanovištu da se riječ amin ima izgovarati tiho i kad se klanja po sebi i kada se klanja u džema’atu. Takvo mišljenje baziraju isključivo na hadisu koji prenosi Tirmizi prema kojemu je Muhammed, a.s., izgovarao riječ amin i to prigušenim tonom.
U stvari obje varijante su korektne jer je Poslanik izgovarao riječ amin i glasno i tiho u različitim prilikama.
Izvor: ,,40 HADISA SA KOMENTAROM ”
Autor: Adnan Silajdžić
Za Akos.ba pripremila: Adisa Omerbašić
