O “uvođenju šerijata” u BiH: Kako su regulisana prava na hadž, džumu i odijevanje

Kao i većina stvari u etnički podijeljenoj državi tako je i Osnovni sporazum Islamske zajednice i BiH postao predmet politizacije.

Vlasti iz entiteta RS žestoko su se usprotivile usvajanju sporazuma koji su nazvali “dikatatom šerijata” dok s druge strane kreatori sporazuma tvrde kako od “šerijatizacije” nema ništa.

Okvirni sporazum između Islamske zajednice i države Bosne i Hercegovine usvojilo je Vijeće ministara BiH, a sporazum bi trebalo ratificirati i Predsjedništvo BiH, te ga usvojiti Parlamentarna skupština BiH.

U Islamskoj zajednici u BiH nadaju se kako će sporazum biti usvojen jer je usaglašen s Ustavom BiH, Zakonom o slobodi vjere i pravnom položaju vjerskih zajednica, te sa evropskim i međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima.

Profesor na Fakultetu islamskih nauka i zastupnik u Parlamentu FBiH Dževad Hodžić kazao je za Klix.ba kako sporazumom niko nije diskriminiran, te da je država BiH potpisala sličan sporazum s Vatikanom i sa Srpskom pravoslavnom crkvom.

“Mi imamo olakšavajuću okolnost jer posljednji potpisujemo sporazum. Išli smo već utabanim putem i preuzeli najveći dio sadržaja iz ta dva sporazuma, jer se u najvećem dijelu poklapaju vjerska prava i potrebe vjernika sve tri vjerske zajednice”, rekao je Hodžić.

Hadž jednom u radnom vijeku, a ne svake godine

Sporazum Islamske zajednice i BiH ima nekoliko članova koji tretiraju specifične potrebe Islamske zajednice u BiH, jedna od njih je vezana za obavljanje hadža.

“To nije šerijatizacija, kako se u nekim medijima prezentuje. Veoma mali broj muslimana u odnosu na ukupni broj ispuni materijalne, finansijske i druge uvjete da ode na hadž. Taj mali broj, taj neznatni broj ljudi, kada ispuni uvjete, trebao bi imati pravo da uzme neplaćeno odsustvo kako bi mogao obaviti hadž. Ponavljam, jednom u radnom vijeku, a ne svake godine”, kazao je Hodžić.

Druga specifična odredba je obavljanje džuma-namaza, odnosno najvažnije sedmične molitive kod muslimana.

“Ne idu svi muslimani na džumu. Tu se radi o manjini i to je važno zbog realnog sagledavanja implikacija tog sporazuma. Mali broj ljudi ima potrebu za obavljanjem džume, a još manji broj ljudi ima potrebu da pitanje odsustva s posla riješi na ovaj način. Ovaj sporazum predviđa pravo muslimana da obave džumu, ali ovaj sporazum nikoga ne diskriminira. Oni koji žele da obave džumu morat će za to koristiti sedmičnu pauzu koju imaju prema Zakonu o radu, ili spajati dvije pauze od pola sata iz prethodnih dana, ili će morati naraditi taj sat vremena. U svakom slučaju to će biti neplaćeno. Treba naglasiti da sporazum nigdje ne zahtijeva pravo na obavljanje džume koje bi ugrožavalo radni proces”, rekao je Hodžić.

U sporazumu također stoji i pravo na odijevanje u skladu s vjerskim odredbama, a Hodžić ističe da je i to u skladu s Ustavom, zakonima i međunarodnim propisima.

“Naglasili smo u sporazumu da pravo na odijevanje ne smije narušavati javni red i mir, pravni poredak i prava i slobode drugih ljudi. Dakle, uvažavaju se specifične službe i kompleksana područja, kao što je sudstvo”, rekao je Hodžić.

Alibašić: Ne želim komentarisati politizaciju ugovora

Ahmet Alibašić, profesor na Fakultetu islamskih nauka i član tima Islamske zajednice koji je vodio pregovore, također je potvrdio za Klix.ba kako Islamska zajednica nije davala saglasnost na sporazume države sa Katoličkom i Pravoslavnom crkvom.

“Ne, nije. Vjerujem da je takva mogućnost najavljena po nekom općem očekivanju da se tako postupalo u slučaju ranija dva ugovora. Ne očekujem da će se na tome insistirati nakon što se pojasni ranija praksa”, rekao je Alibašić.

Alibašić je kazao kako drži do toga da je sporazum Islamske zajednice i BiH u skladu sa međunarodnim propisima s obzirom da standardi Vijeća Evrope kako ih definiše Evropska konvencija o ljudskim pravima ostavljaju popriličan prostor državama članicama kod preciznog definisanja opsega prava na slobodu vjere.

“Pri tome ti standardi imaju svega nekoliko apsolutnih zahtjeva: da je unutrašnja sloboda da se vjeruje, ne vjeruje ili vjera promijeni apsolutna, da ne smije biti nikakve diskriminacije prilikom davanja privilegija, odnosno nametanja ograničenja, da vjera ima pravo javnosti, da se garantuje i individualno i kolektivno praktikovanje vjere, da sloboda vjere podrazumijeva i pravo na formiranje vjerskih zajednica i prenošenje vlastitih uvjerenja na svoju djecu, da su vjerske zajednice i država autonomne u obavljanju svojih nadležnosti, da se sloboda manifestiranja vjere može ograničiti zakonom samo kad je i koliko potrebno da se u demokratskom društvu zaštite javna sigurnost, red, moral, zdravlje i prava i slobode drugih. Dakle, s tim liberalnim standardima ovaj ugovor, čini mi se, jeste usklađen”, kazao je Alibašić.

Alibašić nije htio komentarisati pokušaje politizacije sklapanja ugovora Islamske zajednice i BiH.

“Šteta je da do toga dolazi i da nismo ostali senzibilni bar kad su pitanja vjere posrijedi kao što je bio slučaj prilikom donošenja Zakona o slobodi vjere i potpisivanja ranija dva ugovora. Sve što sporazum predviđa jeste da će muslimanima u skladu sa njihovim uvjerenjima kako ih oni doživljavaju biti omogućeno da ispoljavaju svoju vjeru kada nema legitimnog osnova da se to ispoljavanje zakonom ograniči. A te situacije su dobro poznate i već smo ih spomenuli. Evropski sud za ljudska prava kao i sudovi demokratskih država imaju bogatu sudsku praksu u njihovoj primjeni. Ona nije uvijek jednoobrazna ali može poslužiti kao vodilja”, rekao je Alibašić.

Zaključio je kako su se pregovarački timovi vodili idejom da je bolje svima garantovati maksimum slobode bez diskriminacije nego sve izjednačavati u uskraćivanju prava.

Obračun Milorada Dodika sa Savezom za promjene

On kaže da mu je jasno zašto se u političkim krugovima stvara pogrešna slika u vezi s ovim sporazumom.

Podsjećamo, SNSD smatra da je osnovni ugovor između Islamske zajednice i BiH, koji je usvojilo Vijeće ministara BiH s trojicom ministara iz Saveza za promjene Mirkom Šarovićem, Draganom Mektićem i Igorom Crnadkom, “diktat šerijata, te samo još jedna potvrda izdajničke politike takozvanog Saveza za promjene i podaničkog odnosa prema bošnjačkim strankama u sarajevskoj vlasti”.

“Na ovaj način Milorad Dodik se obračunava sa Savezom za promjene u Vijeću ministara BiH i pokušava osporiti sve što usvoji to Vijeće ministara BiH. Siguran sam da Dodik lično nema ništa protiv ijednog člana ovog sporazuma”, kazao je Hodžić.

Član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić izjavio je da ugovor Bosne i Hercegovine s Islamskom zajednicom u BiH neće biti odobren dok se s njim ne usaglase i druge vjerske zajednice u BiH, jer sve moraju imati istu poziciju.

Podsjetivši da BiH već ima ugovor o regulisanju određenih prava s Katoličkom i Pravoslavnom crkvom, Ivanić je rekao da su oba ta ugovora prošla usaglašavanja i jedne i druge vjerske zajednice, te da će se tražiti stav Srpske pravoslavne crkve i Katoličke crkve i o ugovoru između BiH i Islamske zajednice u BiH.

“Vjerujem da Ivanić nije znao pravo stanje stvari. Druge vjerske zajednice nisu davale saglasnost na sporazume s Katoličkom i Pravoslavnom crkvom. Vjerske zajednice su samo međusobno pozdravile potpisivanje sporazuma. Vjerujem da će Ivanić podržati potpisivanje”, rekao je Hodžić.

On je podsjetio da za Islamsku zajednicu nije prihvatljivo da druge vjerske zajednice superviziraju sporazum, te da vjeruje kako ni one nemaju tu namjeru.

“Vjerujem da će druge vjerske zajednice direktno i jasno podržati potpisivanje sporazuma između Islamske zajednice i BiH”, zaključio je Hodžić.

Nije tačno da su vjerske zajednice usaglašavale sporazume

Stručni savjetnik u Međureligijskom vijeću BiH Emir Kovačević potvrdio nam je kako ovo Vijeće nije uključeno u sporazum Islamske zajednice sa BiH isto kao što nije bilo uključeno ni u sporazum Katoličke i Pravoslavne crkve s državom.

Iz SNSD-a tvrde da u ugovoru stoji i da Islamska zajednica može štampati novine i časopise, osnivati preduzeća, radijske i televizijske stanice, te imati slobodan pristup državnim medijima, a bez obaveze da to čini u skladu sa zakonima koji važe za te oblasti.

Sa druge strane, takva identična odredba postoji i u ugovorima s Katoličkom i Pravoslavnom crkvom.

U članu 12. ugovora između Svete stolice i države BiH stoji da je Katoličkoj crkvi zajamčena sloboda posjedovanja, štampanja, izdavanja i širenja knjiga, novina i časopisa, kao i to da Katolička crkva ima pravo osnivati i voditi u svoje vlastito ime radijske i televizijske stanice, te da Katolička crkva ima također pristup i na javna sredstva saopćavanja.