O bajramskim propisima i običajima
Muslimani posjećuju mezarluke uoči i za vrijeme Bajrama vjerujući da umrli imaju koristi od dova koje za njih uče živi. Dove za oprost grijeha svojevrstan su bajramluk živih umrlim članovima porodice. Bajram tako prelazi granicu života i smrti i postaje univerzalni blagdan čiji se bereket ne prosipa samo na žive muslimane, već u svojoj punini obuhvata i naše dobre prethodnike. Allah, dž.š., kaže: „Oni koji poslije njih dolaze govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima. Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv.’” (El-Hašr, 10.) „Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljma mojim (živim i mrtvim), i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!” (Ibrahim, 41.)
Allahov Poslanik, a.s., je podsticao vjernike da posjećuju mezaristane i razmišljaju o smrti. Hazreti Fatima, r.a., je često obilazila mezar hazreti Hamze i ostalih šehida iz Bitke na Uhudu.
Na bajramsko jutro običaj je da svi članovi porodice rano ustanu i pripremaju se za odlazak u džamiju. Slijedeći Poslanikovu, a.s., tradiciju prije odlaska na bajram-namaz nešto se pojede. Burejde, r.a., kaže: „Prvog dana Ramazanskog bajrama Allahov Poslanik nije izlazio (na bajram-namaz) dok ne bi nešto pojeo, a na Hadžijski bajram ne bi ništa jeo dok se ne bi vratio s (bajram-namaza).“ (Hakim, sahih) Božiji Poslanik, a.s., je imao običaj pojesti neparan broj hurmi (Hakim, sahih), dok je kod nas običaj da se uz bajramske kolače popije kahva.
Prije odlaska u džamiju običaj je okupati se, namirisati i obući najljepše i najsvečanije odijelo. Ženski članovi porodice pomažu muškarcima da se što ljepše i svečanije odjenu za bajram-namaz. Već je u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., bio raširen običaj da se na bajram-namaz izlazi u najljepšoj odjeći. (Buharija) Poslanikov, a.s., unuk Hasan, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, a.s., naredio nam je da na dva Bajrama oblačimo najbolju odjeću koju imamo, da se mirišemo najljepšim mirisom koji imamo i da kao kurban žrtvujemo najdeblju životinju koju imamo.” (Hakim, daif)
Kod nas u Bosni i Hercegovini samo muškarci odlaze na bajram-namaz čime se samo djelimično potvrđuje praksa Božijeg Poslanika, a.s., koji je naređivao da i žene izađu na bajram-namaz, pa čak i djevojke i žene u vrijeme menstrulanog ciklusa koje bi stajale iza svijeta i učile tekbire zajedno s ostalim narodom nadajući se oprostu grijeha i postizanju bereketa tog velikog dana. (Buharija)
Ranije se bajram-namaz obavljao na musali, mjestu predviđenom za obavljanje namaza na otvorenom. U svim većim gradovima u Bosni i Hercegovini postojale su musale. Iz praktičnih razloga danas se bajram-namaz obavlja u džamijama. Prema Poslanikovoj, a.s., tradiciji na bajram-namaz se odlazi jednim, a vraća drugim putem da bi što više meleka koji stoje pokraj puta tražilo oprosta za klanjače. Ibn Omer, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, a.s., bi na bajram-namaz išao jednim, a vraćao se drugim putem.“ (Hakim)
U skladu s materijalnim mogućnostima domaćina priprema se bajramski ručak. Pošto se bajram-namaz obavlja samo u džamijama u nekim mjestima običaj je da stanovnici naselja u kojem se nalazi džamija na bajramski ručak pozovu džematlije iz okolnih mjesta koji u njihovoj džamiji klanjaju bajram-namaz. Pozivaju se bliži i dalji rođaci, prijatelji i poznanici, tako da se niko od njih ne vraća svojim kućama gladan. Na taj način se među muslimanima učvršćuju veze, pazi rodbina i prijatelji, te je suvišno i govoriti o tome da se to temelji na islamskim propisima.
Prvi dan Bajrama djeca posjećuju roditelje. Zavisno od mjesta do mjesta djeca roditelje ljube u ruku ili u lice. Prilikom čestitanja Bajrama zaziva se Božiji bereket i blagoslov riječima: „Bajram šerif mubarek olsun.” To je običaj koji smo naslijedili od Osmanlija. Inače, Poslanik, a.s., je prilikom čestitanja Bajrama činio dovu za prisutnog riječima: „Tekabbelellahu minna ve minke”, što znači: Neka Allaha primi naša i tvoja dobra djela!”
