Novinarstvo Anadolu Agency i TRT-a razotkriva laži izraelskih i proizraelskih medija

Piše: Prof. Yusuf Ozkir

Postoje tvrdnje da je vlasnik “New York Journala“ William Randolph Hearst tokom posljednjih godina 19. vijeka u telegramu ilustratoru na Kubi poručio “Molim vas, ostanite…Vi dostavite slike, a ja ću rat”.

Ova nedokazana naracija jedan je od najočitijih primjera koliko su slika ili vizuelni dokazi važni u novinarstvu. To zaista naglašava važnost fotografije. Upravo ta stvarnost leži iza aktuelnog izraelskog masakra u Palestini, s jedne strane, dok s druge strane pojačava napade na medije. Izrael je tokom godina počeo vjerovati da što više može prikriti svoje ratne zločine i masakre i da što više “metaka“ ispaljuje na sadržaj koji govori istinu, to više njegovi akti mogu ostati “ispravni“ i “opravdani“. Zbog toga, istovremeno sa svojim masakrima, Izrael nastoji ušutkati medije i spriječiti da vizualni dokazi kruže nadaleko. Mnogi primjeri ovoga odvijaju se pred očima svijeta. Umjesto da ih nabrajam jednog po jednog, dat ću samo nekoliko primjera koji pokazuju da se agresivan stav Izraela prema medijima vodi određenom strategijom.

– Prekid komunikacije i protoka informacija –

Na mnogo načina, izraelski napadi na Palestinu ući će u historiju kao tamne mrlje. Bez sumnje, masakr nad civilima je najgnusnija od tih mrlja. Na drugom mjestu je bombardiranje i uništavanje svih lokacija povezanih sa opskrbom vodom, električnom energijom i hranom, što je nepobitno ljudima potrebno da bi preživjeli i u najtežim okolnostima. To su također činjenice koje se uredno uklapaju u kategoriju ratnih zločina. Međutim, još jedna upečatljiva karakteristika izraelskih napada je njegova medijska strategija na koju želim ukazati.

Mogli bismo tvrditi da je Izrael u tom pogledu primijenio trostruku strategiju. Prvi točak ima za cilj osigurati da u svijet ne dolaze vijesti iz Palestine i Gaze, koja je već dugo zatvor na otvorenom. U tu svrhu, Izrael od prvog dana provodi neumoljivu politiku nasilja i agresije kako bi natjerao novinare da napuste to područje. U tu svrhu izvršena su bombardiranja i ispaljeni su pravi i gumeni meci, neselektivno u pravcu boraca otpora, civila ili novinara.

Turgut Alp Boyraz, urednik Anadolu Agency (AA) za vijesti za Bliski istok, dva puta je pogođen i ozlijeđen gumenim mecima, što je samo jedan primjer. Snimatelj AA Muhammed Al-Aloul i fotoreporter Mustafa Hassuna, kao i njihov vozač, također su povrijeđeni u izraelskim zračnim napadima na blokirani Pojas Gaze. Uz to, Izrael je bombardirao ured TRT Arabic u Gazi, a reporteri TRT Arabic teško su povrijeđeni u tim napadima.

TRT (Turska radiotelevizija) i Anadolu Agency, dva turska globalna medijska brenda, najefikasniji su u prenošenju vijesti o izraelskim masakrima, okupaciji i agresiji nad nevinim civilima. Činjenica da su Anadolu Agency i TRT srušili monopol jednodimenzionalnog proizraelskog novinarstva stoji iza pokušaja “The Jerusalem Posta“ da ih stavi na metu u analizi objavljenoj 15. maja. [1] Većina studija odnosa medija i moći ističu “medije moćnih“, a ne “moć medija“. Izrael i cionistički Jevreji toliko su uvjereni u svoju poziciju jedine apsolutne suverene sile na svijetu, kao rezultat svojih globalnih veza i odnosa, da ne mogu podnijeti narušavanje i izlaganje svojih dominantnih fikcija od strane novinarstva koje su vodili TRT i Anadolu Agency u skladu sa univerzalnim novinarskim principima. U predmetnoj analizi vrši se usporedba između Irana i Turske te se naglašava da Turska, a ne Iran, brani Palestinu i na tradicionalnim i na društvenim medijima.

Pod vodstvom predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, Turska je posljednjih godina povećala svoja ulaganja u međunarodnu medijsku mrežu, što je rezultiralo povećanjem broja dopisnika i kanala koji emituju programe na stranim jezicima te u kvalitetu tehničke opreme koja se koristi, kao i proširenje vijesti paralelno s porastima u količini i kvaliteti. Uz pomoć toga, Turska je postigla kapacitet kojim sada može stvoriti snažan utjecaj. Vrijedno je napomenuti da neki svjetski mediji, koji su dovoljno hrabri da o incidentima razgovaraju iz perspektive koja nije izraelska, koriste fotografije i video zapise s logotipom Anadolu Agency (AA), a neki čak koriste i njene tekstove u svojim pričama. Ova stvarnost pokazuje novinarski uspjeh Anadolu Agency i TRT-a.

– Bombardiranje medija –

Izrael je 15. maja intenzivirao kampanju za utišavanje medija bombardirajući zgradu u Gazi u kojoj su bili uredi američkog Associated Pressa (AP) i Al Jazeere. Osim ureda ove dvije međunarodne medijske kuće, u zgradi od 60 stanova nalazile su se i antene koje su pružale pristup internetu velikom dijelu Gaze, kao i kancelarije advokata i ljekara. Stoga je ovim bombardiranjem Izrael poduzeo još jedan korak da spriječi izlazak informacija i vijesti iz Gaze i da prekine komunikaciju Gaze sa ostatkom svijeta.

“Okupatorski Izrael, koji je gađao urede Associated Pressa i Al Jazeerae u Gazi, zadaje udarac i slobodi štampe”, naveo je u reakciji na Twitteru šef Direkcije pri Uredu turskog predsjednika Fahrettin Altun.

On je najoštrije osudio gnusne izraelske napade na medijske centre kako bi prikrio masakre, implicirajući svijetu da je Izrael počinio ratne zločine i da ih pokušava prikriti.

Izraelsko bombardiranje i uništavanje ovog medijskog tornja (zgrada Jalaa), dok je čitav svijet to uživo gledao na televiziji, postalo je jedan od najvidljivijih primjera izraelskog “slobodarskog” pristupa novinarstvu i globalnoj slobodi štampe. Reporterka Al Jazeere Linah Alsaafin objavila je na svom Twitter nalogu da izraelski vojnici nisu dozvolili ni evakuaciju tehničke opreme medijskih organizacija, kako je tražio vlasnik zgrade Abu Husam, otkrivajući još jednom da je glavni strah Izraela prijenos činjenica svjetskoj javnosti.

– Mašinerija za dezinformacije –

Druga izraelska strategija prema medijima je bombardiranje dezinformacijama. Izrael koristi svoju mašineriju za dezinformacije, uz napore da utiša nezavisne medije i novinare koji nisu pod njegovom kontrolom, protjerujući ih iz regije, bombardirajući i direktno ciljajući njihove tehničke objekte i mogućnosti.

Novinarstvo globalnih medija u skladu s izraelskim interesima, uključujući renomirane organizacije kao što su Reuters, BBC, “The New York Times“, “The Guardian“, CNN i Agence France-Presse (AFP), sada je postalo očigledna činjenica. Globalni mediji koji ne vide okupaciju i masakre u Izraelu konstruiraju diskurs svog sadržaja stavljajući Palestince u srž problema. Bez znanja ili pristupa alternativnim medijima, zapadnjak ne može da situaciju u Palestini sagleda u sasvim drugom svjetlu.

Drugim riječima, mediji Palestinu prikazuju kao okupatora-agresora, dok Izrael predstavljaju kao potlačenu žrtvu i entitet koji se samo brani od napada. Ovaj se nestvarni narativ toliko duboko uvukao u vijesti i uglove korištenja vizualnih medijskih sadržaja da su potrebni ozbiljni napori kako bi se izbjeglo podlijeganje primamljivoj moći ovih izmišljotina. Zbog toga je prilikom kreiranja sadržaja presudno strateški koristiti riječi i koncepte. U suprotnom, biće nemoguće izbjeći ponavljanje diskursa uspostavljenih novinskih agencija i kopiranje ove izmišljene stvarnosti u globalnoj mreži vijesti.

Činjenica da su Anadolu Agency i TRT odlučili razotkriti ovu izmišljenu stvarnost i nisu pošli linijom uobičajenog globalnog medijskog poretka leži iza činjenice da je “The Jerusalem Post“ 15. maja objavio analizu kojom stavlja metu na Tursku preko Anadolu Agency i TRT-a. Čini se da je “The Jerusalem Post“ zbunjen objektivnim novinarstvom koje svijetu izgovara istinu, a ne samo da služi kao kanal za sadržaj globalnog medijskog poretka, čija je primarna funkcija opravdavanje okupacije palestinske teritorije. Istina, s druge strane, stoji tik do njih. Jednom kad budu mogli ukloniti svoje naočale “okupacijske boje” moći će i vidjeti istinu kakva ona jeste, moći će vidjeti i istinu o Palestini.

– Kompanije društvenih mreža –

Tvrtke društvenih medija čine treći kotač. Izrael surađuje s tim kompanijama putem svojih globalnih veza i cionističkih lobija kako bi spriječio cirkulaciju antiizraelskog sadržaja na društvenim mrežama. Mnogo članaka i slika koji prikazuju izraelske zločine i ubistva uklonjeni su sa interneta od strane kompanija društvenih medija. Nalozi koji prikazuju izraelske masakre dobili su ograničenja interakcije, a neki su i blokirani. O bliskoj saradnji kompanija društvenih medija i Izraela nesumnjivo će se više razgovarati u budućnosti. Ograničenja i napadi botova na objave na engleskom jeziku ističu se u raskrinkavanju odnosa Izraela s društvenim mrežama. Bez sumnje, ova analiza bi se mogla značajno proširiti u kontekstu odnosa između vlasnika kompanija društvenih medija i Izraela i cionista.

– Anadolu Agency i TRT prenose činjenice –

U konačnici, prekidom komunikacijskog toka, Izrael se nada da će spriječiti svjetsku javnost da sazna o masakrima i zločinima koje je počinio na palestinskim teritorijama. Zato čini sve da ušutka slobodne i neovisne medije. Zbog toga su se na meti našli Anadolu Agency i TRT, koji rade na osiguranju očuvanja prava globalne javnosti na informacije. Cilj izvještavanja je prenošenje informacija što je tačnije moguće. Anadolu Agency i TRT imaju za cilj prenošenje stvarnosti kakva jest, bez pretjerivanja ili diskriminacije i bez prikrivanja ili izmišljanja bilo čega. S tim u vezi, radili su na zaštiti prava međunarodne zajednice da bude informirana o činjenicama. Zbog toga je Izraelu krajnje neugodno što neki odlučuju ići dalje od “osmišljenog“ novinarstva “čuvara poretka“, na koje je Izrael već odavno navikao.

– Autor je predavač na Fakultetu za komunikologiju na Univerzitetu Medipol u Istanbulu. Također je koordinator publikacija političkog i društvenog časopisa “Kriter“.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorska i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Anadolu Agency (AA).

[1] https://www.jpost.com/middle-east/turkeys-media-radicalizes-anti-israel-voices-analysis-668219

Akos.ba